Upala mokraćnog mjehura češća je kod žena jer imaju kraću mokraćnu cijev od muškaraca. Što je mokraćna cijev kraća, bakterije koje uzrokuju upalu lakše stižu do mokraćnog mjehura.

Darivatelj i primatelj u procesu transplantacije moraju biti genetski podudarni, što se češće događa među srodnim ljudima nego među nasumičnim osobama, ali moguće je i među ljudima koji nisu u srodstvu. Važno je da se genski podudaraju kako ne bi došlo do odbacivanja presađenog organa.

Mokraća prolazi kroz sustav organa za izlučivanje pa se upravo analizom mokraće mogu prepoznati bolesti tog sustava. Analizom mokraće se može utvrditi prisutnost bakterija koje uzrokuju upalu mokraćnog mjehura, trovanja, prisutnost opijata u organizmu, itd.

Bubrezi rade na održavanju stalnih razina vode i soli u tijelu tako da izbacuju više ili manje vode. Ako bubrezi prestanu raditi, voda se uopće ne izbacuje, zbog čega se u tijelu nakuplja previše vode te zaostaju štetne tvari koje se ne mogu izbaciti u mokraći.

Hemodijaliza je proces filtriranja krvi izvan tijela koji zamjenjuje funkciju bubrega. Ona je potrebna osobama koje nemaju niti jedan funkcionalni bubreg i mora se primjenjivati nekoliko puta tjedno. Iz krvi se hemodijalizom izlučuju otpadne i štetne tvari, odnosno održava se normalan sastav tjelesnih tekućina.

Sve navedene tvari mogu štetno utjecati na rad bubrega. Bubrezi su organi koji filtriraju krv i pomažu u izbacivanju štetnih tvari u mokraći, zbog čega svi štetni kemijski spojevi koje unosimo u tijelo izrazito štetno djeluju upravo na bubrege.

Upala mokraćnog mjehura uzrokovana je bakterijama, pa se vrlo uspješno liječi antibioticima. Lijekovi za ublažavanje bolova mogu ublažiti bol, ali ne ubijaju bakteriju i ne liječe upalu. Neliječena upala mjehura može se proširiti i na druge organe sustava za izlučivanje, zbog čega je bitno što prije otići liječniku ako se sumnja na upalu mokraćnog mjehura.

Inkontinencija je nemogućnost kontrole mokrenja, apstinencija je suzdržavanje od nečega, hemodijaliza je postupak uklanjanja štetnih tvari iz krvi osoba kojima su zatajili bubrezi. Neki od uzroka inkontinencije su infekcija, stres, slabljenje mišića mjehura, kamenci i ozlijede.

Konzumiranje dovoljno tekućine i izbjegavanje jako začinjene hrane olakšavaju bubrezima filtriranje krvi i time potiču njihovo zdravlje. Jako začinjenu hranu, alkohol i narkotike treba izbjegavati.

Testne vrpce reagiraju na različite tvari u mokraće, primjerice promjenom boje naznačuju da je neka tvar prisutna (glukoza, krv, neki proteini). Izgled i miris također mogu dati neke informacije o sastavu mokraće, ali puno manje precizne, dok biokemijska analiza daje najdetaljnije informacije, ali je dugotrajnija.

Bubrežni kamenci nakupine su kristaliziranih otpadnih tvari u bubrezima. Kako bi se pomoglo izlučiti ih iz tijela, moguće ih je ultrazvukom razbiti na malene komadiće, koji lakše izlaze iz tijela zajedno s mokraćom uz konzumaciju veće količine tekućina.

Čovjek obično ima dva bubrega, ali može normalno živjeti i samo s jednim. Međutim, ako dođe do zatajenja oba bubrega, osoba mora redovno odlaziti na hemodijalizu, gdje uređaj izvan tijela filtrira krv i pročišćenu vraća u tijelo.

Upala mokraćnog mjehura uzrokovana je bakterijama, pa se vrlo uspješno liječi antibioticima. Lijekovi za ublažavanje bolova mogu ublažiti bol, ali ne ubijaju bakteriju i ne liječe upalu. Neliječena upala mjehura može se proširiti i na druge organe sustava za izlučivanje, zbog čega je bitno što prije otići liječniku ako se sumnja na upalu mokraćnog mjehura.

Inkontinencija je nemogućnost kontrole mokrenja. Neki od uzroka inkontinencije su infekcija, stres, slabljenje mišića mjehura, kamenci i ozlijede.

Bolno mokrenje, osjećaj peckanja pri mokrenju te učestala potreba za mokrenjem znakovi su upale mokraćnog mjehura. Svaka oboljela osoba ne mora imati sve od navedenih simptoma. Do upale dolazi zbog prisustva bakterija u mokraćnom sustavu, a dijagnosticira se analizom sastava mokraće.

Hemodijaliza je proces filtriranja krvi izvan tijela koji zamjenjuje funkciju bubrega. Ona je potrebna osobama koje nemaju niti jedan funkcionalni bubreg i mora se primjenjivati nekoliko puta tjedno. Iz krvi se hemodijalizom izlučuju otpadne i štetne tvari, odnosno održava se normalan sastav tjelesnih tekućina.

Kako bi se spriječio razvoj upale mokraćnog mjehura, bitno je piti dovoljno vode i ne odgađati mokrenje, kako bi se potaknulo što češće pražnjenje mjehura. Često pražnjenje mjehura omogućava izbacivanje bakterija čim uđu u mjehur, zbog čega se one ne stignu razmnožiti i izazvati upalu.

Zdrava osoba ima bistru i žućkastu mokraću, s tim da boja može varirati od svjetložute do tamnosmeđe. Tamna i mutna mokraća ukazuje na dehidraciju, a tragovi krvi ukazuju na poremećaje u sustavu organa za izlučivanje.

Bubrezi rade na filtriranju štetnih i otpadnih tvari iz krvi, a pojačani unos takvih tvari (npr. alkohola) stavlja bubrege pod dodatno opterećenje. Konzumiranje dovoljno tekućine i izbjegavanje jako začinjene hrane olakšavaju bubrezima filtriranje krvi i time potiču njihovo zdravlje. Jako začinjenu hranu, alkohol i narkotike treba izbjegavati.

Bubrežni kamenci nakupine su kristaliziranih otpadnih tvari u bubrezima. Kako bi se pomoglo izlučiti ih iz tijela, moguće ih je ultrazvukom razbiti na malene komadiće, koji lakše izlaze iz tijela zajedno s mokraćom uz konzumaciju veće količine tekućina.

Bubrezi rade na reguliranju količine soli u tijelu, pa moraju pojačano raditi kada je u tijelu previše soli. Konzumiranje dovoljno tekućine i izbjegavanje jako začinjene hrane olakšavaju bubrezima filtriranje krvi i time potiču njihovo zdravlje. Jako začinjenu hranu, alkohol i narkotike treba izbjegavati.

Pretjerana količina štetnih bakterija može izazvati upalu u svakom dijelu sustava za izlučivanje: u mokraćnom mjehuru, mokraćnoj cijevi, mokraćovodu i bubrezima. Zato je bitno liječiti upalu antibioticima čim osjetimo prve simptome kako se upala ne bi proširila po ostatku mokraćnog sustava.

Darivatelj i primatelj u procesu transplantacije moraju biti genetski podudarni, što se češće događa među srodnim ljudima nego među nasumičnim osobama, ali moguće je i među ljudima koji nisu u srodstvu. Važno je da se genski podudaraju kako ne bi došlo do odbacivanja presađenog organa.

Veća oštećenja bubrega mogu dovesti do njihovog zatajenja (prestanka rada), no organ i dalje ostaje u tijelu (ne nestaje). Tada može doći do poremećaja u održavanju homeostaze i trovanja samog organizma. Opcije liječenja su hemodijaliza ili transplantacija nefunkcionalnog bubrega.

Kristaliziranjem tvari nastaju kristalići koji se nazivaju bubrežni kamenci. Oni predstavljaju problem jer sprječavaju prolaz mokraće iz bubrega u mokraćovod. Liječe se operativno ili pomoću ultrazvučnih valova te uz pravilno liječenje ne dovode do zatajenja bubrega.