Bubrezi su smješteni s leđne strane tijela, nešto iznad struka. Bubrezi su parni organi i svaki se nalazi s jedne strane kralježnice. Organizam može normalno funkcionirati i sa samo jednim zdravim bubregom.

Tjelesne tekućine se sastoje od aminokiselina, šećera, soli, enzima, krvnih stanica, a ponajviše od vode. Voda čini oko 60 % tjelesne mase odraslog čovjeka i čak 95 % ukupnog volumena naše mokraće. Važan je medij za kretanje molekula te se u njoj događaju mnoge biokemijske reakcije.

Bubreg je pomalo izdužen i svijen na jednu stranu. Zbog svog izgleda često se uspoređuje sa sjemenkom graha kako bi se opisao njihov oblik bez uporabe složenih znanstvenih izraza.

Međustanična tekućina je tekućina koja ispunjava prostor između stanica, a plazma je tekući dio krvi. Stanična tekućina očito ne može biti vrsta izvanstanične tekućine, a krv se sastoji od tekućeg dijela (plazme) koji zaista jest izvanstanična tekućina i brojnih stanica i drugih tvari (npr. krvne stanice i tjelešca) zbog čega svi dijelovi krvi nisu tekući.

Glavna je uloga mjehura prikupljanje mokraće između njegovog pražnjenja. Bubreg proizvodi mokraću, a mokraćovod ju dovodi do mokraćnog mjehura. Mokraćni mjehur se prazni kada njegova stijenka potisne mokraću u mokraćnu cijev.

Putem sustava za izlučivanje iz organizma se mokraćom izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše poput viška vode i soli. Oko 95 % ukupnog volumena mokraće čini voda, dok ostalih 5 % čine soli i urea.

Bubrezi rade na reguliranju količine soli u tijelu, pa moraju pojačano raditi kada je u tijelu previše soli. Pri razgradnji bjelančevina nastaje urea, koja se također izbacuje u mokraći, pa bubrezi pojačano rade kada je u tijelu povišena koncentracija uree.

Mokraća ili urin nije organ, nego otopina koja sadrži otpadne tvari i suvišak vode organizma. Nastaje u bubrezima filtracijom krvi i mokraćovodima odlazi u mokraćni mjehur od kuda se izbacuje iz tijela kroz mokraćnu cijev.

Bubrežna arterija zadužena je za dovođenje krvi do bubrega. U bubregu se ona grana na sitnije kapilare kroz čije stijenke se krv filtrira. Bubrežnom se venom voda i korisne tvari vraćaju u krvotok.

Hemodijaliza je proces filtriranja krvi izvan tijela koji zamjenjuje funkciju bubrega. Ona je potrebna osobama koje nemaju niti jedan funkcionalni bubreg i mora se primjenjivati nekoliko puta tjedno. To nije trajno rješenje, već osoba mora na transplantaciju bubrega.

Najbitnije uloge međustanične tekućine su prijenos tvari do i od stanica. Do stanica se dovode hranjive tvari i kisik potrebne za razne biokemijske procese, a od stanica se odvode otpadni produkti nastali razgradnjom tvari u stanici.

Iz svakog bubrega izlazi po jedan mokraćovod. Njegova uloga je provođenje mokraće iz bubrega koji ju stvara do mokraćnog mjehura u kojem se sakuplja.

Sve navedeno su znakovi upale mokraćnog mjehura. Svaka oboljela osoba ne mora imati sve od navedenih znakova. Do upale dolazi prisustvom bakterija u mokraći, a dijagnosticira se analizom sastava mokraće.

Mokraćno-spolnu cijev imaju samo muškarci, jer kroz nju prolaze i mokraća i sjemena tekućina. Kod žena su mokraćna cijev i reproduktivni organi u potpunosti odvojeni.

Inkontinencija je nemogućnost zadržavanja mokraće, apstinencija je suzdržavanje od nečega, hemodijaliza je postupak uklanjanja štetnih tvari iz krvi osoba kojima su zatajili bubrezi, a filtracija je proces razdvajanja čestica na temelju veličine (npr. filtracija krvi u bubrezima). Neki od uzroka inkontinencije su infekcija, stres, slabljenje mišića mjehura, kamenci i ozlijede.

Mokraćovodom i mokraćna cijev provode mokraću. Mokraćovod provodi mokraću od bubrega do mokraćnog mjehura, a mokraćna cijev iz mjehura do izvan tijela. U muškaraca, mokraćna cijev provodi i sjemenu tekućinu i tada ju nazivamo mokraćno-spolna cijev.

Veća oštećenja bubrega mogu dovesti do njihovog zatajenja (prestanka rada), no organ i dalje ostaje u tijelu (ne nestaje). Tada može doći do poremećaja u održavanju homeostaze i trovanja samog organizma.

Najbitnija uloga sustava za izlučivanje je osiguravanje stalnog sastava tjelesnih tekućina. Pročišćavanje organizma je složeni proces u kojem sudjeluju gotovo svi sustavi i nije glavni zadatak sustava za izlučivanje jer organizam štiti imunološki sustav, a za kruženje tvari zadužen je krvožilni sustav.

Upala mokraćnog mjehura češća je kod žena jer imaju kraću mokraćnu cijev od muškaraca. Što je mokraćna cijev kraća, bakterije koje uzrokuju upalu lakše stižu do mokraćnog mjehura.

Mokraća prolazi kroz sustav organa za izlučivanje pa se upravo analizom mokraće mogu prepoznati bolesti tog sustava. Analizom mokraće se može utvrditi prisutnost bakterija koje uzrokuju upalu mokraćnog mjehura, prisutnost eritrocita ukazuje na bolest bubrega, dok je u slučaju dijabetesa u mokraći prisutna glukoza.

U krv se vraćaju tvari koje su korisne za organizam, dakle voda, dio soli i glukoza (šećer, tj. hranjive tvari). Odstranjuju se sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode). Vitamini i minerali ulaze u tijelo u probavnom sustavu.

Upala mokraćnog mjehura uzrokovana je bakterijama, pa se vrlo uspješno liječi antibioticima. Lijekovi za ublažavanje bolova mogu ublažiti bol, ali ne ubijaju bakteriju i ne liječe upalu. Neliječena upala mjehura može se proširiti i na druge organe sustava za izlučivanje, zbog čega je bitno što prije otići liječniku ako se sumnja na upalu mokraćnog mjehura.

Bakterije koje uzrokuju upalu mjehura mogu se proširiti po sustavu za izlučivanje sve do bubrega i uzrokovati upalu bubrega. Osim bakterija, upale bubrega mogu nastati kao posljedica autoimunih bolesti u kojima organizam napada sam sebe.

U bubrezima se filtrira krv, pri čemu nastaje mokraća. Filtracijom se iz krvi odstranjuju štetne tvari i višak vode. Čista voda ni na koji način ne sudjeluje u tom procesu, kao ni zrak koji ne bi trebao biti prisutan u većini unutarnjih organa.

Muškarci imaju dužu mokraćnu cijev od žena jer kod muškaraca mokraćna cijev prolazi cijelom dužinom penisa. Kod muškaraca mokraćna cijev nazivamo mokraćno-spolna cijev jer ona uz mokraću provodi i sjemenu tekućinu.

Tjelesne tekućine su sve tekućine unutar tijela i predstavljaju osnovni okoliš u kojem se odvijaju životni procesi. Krv i limfa neke su od tjelesnih tekućina, ali ni jedna od njih nije potpuni odgovor jer ne uključuje ostale tjelesne tekućine. Voda je sastojak tjelesnih tekućina, ali čista voda nije uobičajeni okoliš za provođenje životnih procesa u organizmu.

Maseni udio vode u tijelu odraslog čovjeka je otprilike 60 %. Udio vode u organizmu djece je veći nego kod odraslih osoba i u pravilu nešto veći u muškaraca nego u žena.

Čovjek obično ima dva bubrega, ali može normalno živjeti i samo s jednim. Međutim, ako dođe do zatajenja oba bubrega, osoba mora redovno odlaziti na hemodijalizu gdje uređaj izvan tijela filtrira krv i pročišćenu vraća u tijelo.

Kristaliziranjem tvari nastaju kristalići koji se nazivaju bubrežni kamenci. Oni predstavljaju problem jer sprječavaju prolaz mokraće iz bubrega u mokraćovod. Liječe se operativno ili pomoću ultrazvučnih valova te uz pravilno liječenje ne dovode do zatajenja bubrega.

Iz svakog bubrega izlazi jedna bubrežna vena. Bubrežnom se venom voda i korisne tvari, odnosno filtrirana krv, vraćaju u krvotok. Bubrežna arterija vodi krv u suprotnom smjeru, odnosno, dovodi krvi iz tijela do bubrega.

Kako bi se spriječio razvoj upale mokraćnog mjehura, bitno je piti dovoljno vode i ne odgađati mokrenje kako bi se potaknulo što češće pražnjenje mjehura. Često pražnjenje mjehura omogućava izbacivanje bakterija čim uđu u mjehur, zbog čega se one ne stignu razmnožiti i izazvati upalu.

Bubrezi sudjeluju u regulaciji sastava tjelesnih tekućina tako što izlučuju višak vode te štetne i otpadne tvari iz organizma. Pluća su najbitnija za disanje, a mokraćovodi sudjeluju u reguliranju sastava tjelesnih tekućina provodeći mokraću koju bubrezi stvaraju, zbog čega je uloga bubrega važnija.

Zdrava osoba ima bistru i svijetlo žutu mokraću. Tamna i mutna mokraća ukazuje na dehidraciju, dok tragovi krvi ukazuju na poremećaje u sustavu organa za izlučivanje.

Homeostaza je sposobnost organizma da održi stabilne uvjete unutar svog tijela, čak i ako dođe do promjena u njegovom okolišu (npr. ako je vruće vani, temperatura našeg tijela se neće značajno povisiti). Homeostazu organizma održavaju sami organski sustavi. Nemogućnost održavanja homeostaze dovodi do oboljenja organizma.

Sve tjelesne tekućine su tjelesne (ne mogu biti izvantjelesne) te se dijele na tekućinu unutar stanica (staničnu tekućinu) i izvan stanica (izvanstaničnu tekućinu).

Većina suvišne vode iz tijela odstranjuje se mokraćom koja nastaje u bubrezima. Voda čini čak 95 % volumena mokraće, a što je udio vode u mokraći veći, mokraća je svjetlija i obratno.