Regulacija stalnog sastava tjelesnih tekućina u biljaka i ostalih skupina organizama

Proces spontanog miješanja molekula plina ili tekućina koje su u kontaktu do izjednačavanja njihovih koncentracija. Molekule se kreću iz područja svoje više koncentracije prema području svoje niže koncentracije.

Korijen je dio kopnene biljke pomoću kojeg biljka unosi vodu iz tla. Da bi područje tla iz kojeg biljka crpi vodu bilo što veće, biljke često imaju vrlo velik i razgranat korijen koji se širi duboko i široko u tlo.

Kada se organizam nalazi u vodi s mnogo otopljenih tvari, u njegovom tijelu ima manje otopljenih tvari nego u okolišu. Zbog toga voda pojačano izlazi iz tijela pa je potreban smanjeni rad stezljivih mjehurića kako bi se što manje vode izbacilo iz tijela.

Vodene biljke nemaju posebne organe za unos vode u tijelo. One unose vodu cijelom površinom tijela.

Organizmima iz kopnenih (slatkih) voda posebno su bitni stezljivi mjehurići. U njihovim tijelima ima više otopljenih tvari nego u okolnoj vodi, pa im voda stalno ulazi u tijelo procesom osmoze. Stezljivi mjehurići izbacuju višak vode i sprječavaju pucanje stanice.

Tijelo papučice ima puno više otopljenih tvari od destilirane vode pa bi voda pojačano ulazila u tijelo papučice i stanica bi se rasprsnula. Kako do toga ne bi došlo, organizam mora imati stezljive mjehuriće koji izbacuju višak vode.

Korijenove dlačice su tanke stanice koje izlaze iz vrha korijena. Njihova uloga je da dodatno povećavaju površinu za upijanje vode i otopljene hranjive tvari.

Tanke stanice na vršcima korijena. Glavna je uloga dlačica dodatno povećati površinu korijena za upijanje vode i otopljenih hranjivih tvari.

Proces prolaska vode kroz selektivno propusnu membranu iz područja u kojem je više otopljenih tvari u područje u kojem je manje otopljenih tvari.

Pojava kapilarnost obuhvaća sile koje vezuju molekule vode jednu uz drugu (kohezija) i sile koje vezuju molekule vode uz stjenke uz koje se nalazi (adhezija). Zajedničko djelovanje tih sila omogućuje da se molekule vode održavaju u biljnoj žili na određenoj visini.

Drugim imenom stezljivi mjehurić. Struktura koja omogućuje regulaciju sastava tjelesnih tekućina kod slatkovodnih protoktista. Funkcionira tako da se polagano ispunjava vodom, a kada se ispuni stisne se i istisne vodu iz organizma.

Proces izbacivanja vode iz biljke u obliku kapljica (u tekućem obliku). Događa se kada je transpiracija otežana zbog prevelike koncentracije vodene pare u zraku oko biljke.

Kopnene biljke upijaju vodu iz tla. Vodu primaju korijenom koji sadrži velik broj korijenovih dlačica. Upijanjem vode, biljka se opskrbljiva i s otopljenim tvarima. Biljka upija vodu osmozom, a kapilarnost omogućuje kretanje vode od korijena do svih ostalih dijelova biljke.

Puči su otvori na listovima koji služe za izmjenu plinova. U skladu s time i voda prolazi kroz puči u plinovitom obliku, a plinoviti oblik vode naziva se vodena para.

Kada biljka ima premalo vode zatvara puči kako bi spriječila gubitak još veće količine vode. Puči se zatvaraju i noću kada nema svjetlosti potrebne za fotosintezu kako bi se spriječil nepotrebno gubljenje vode.

Gutacija je proces izbacivanja vode iz biljke u obliku kapljica (u tekućem obliku). Do gutacije dolazi kada je transpiracija otežana zbog prevelike koncentracije vodene pare (visoke vlage) u atmosferi oko biljke.

Alge su vrlo jednostavni organizmi koji općenito nemaju prave organe. S obzirom na to, nemaju ni posebni sustav organa za izlučivanje već koriste drugačije mehanizme za održavanje homeostaze. One izlučuju višak vode i otpadne tvari difuzijom.

Proces izlaska vode u obliku vodene pare kroz puči. Transpiracija se događa na svim dijelovima biljke izloženim atmosferi, ali je najizraženija na listovima zbog najveće gustoće puči.

Slično kao jednostavni beskralježnjaci koji izlučuju otpadne i štetne tvari preko površine tijela, jednostanični organizmi vrše izlučivanje preko \"površine tijela\". Kako su građeni od jedne stanice, njihova \"površina tijela\" zapravo je stanična membrana koja obavija stanicu preko koje štetne i otpadne tvari te višak vode mogu prolaziti difuzijom.

Na listovima se nalazi najveći broj puči kroz koje voda u obliku vodene pare izlazi iz biljke procesom transpiracije. Otvorene puči omogućuju i brzu izmjenu kisika i ugljikovog(IV) oksida. Puči se otvaraju i zatvaraju ovisno o količini vode u biljnim stanicama, dostupnoj svjetlosti i temperaturi okoliša.

Transpiracija je proces izlaska viška vode u obliku vodene pare kroz sve biljne površine koje su u kontaktu s atmosferom. Više od 90% vode isparava kroz otvorene puči na listovima. Transplantacija je presađivanje organa, respiracija je disanje, a inspiracije je nadahnuće (nije biološki pojam).

Transport vode kroz biljku pasivan je proces koji ne pokreće nikakav mišić ili unutrašnja pumpa. Osmoza, kapilarnost i transpiracija glavni su procesi zahvaljujući kojima biljka upija vodu i kojima se ona prenosi od korijena do svih drugih dijelova biljke.

Udio vode u biljci može biti čak i do 90%, zbog čega je regulacija količine vode u tijelu posebno bitna. Ako se u biljci nalazi previsoka količina vode, biljka će otvoriti puči kako bi višak izašao u obliku vodene pare.

Strukture koje omogućuju izlazak vode iz biljke u obliku vodene pare. Kroz puči se obavlja i izmjena kisika i ugljikovog(IV) oksida u procesima fotosinteze i staničnog disanja.

Pojava koja omogućuje držanje vode u kapilari. Uključuje sile kohezije (međusobno povezivanje molekula vode) i adhezije (privlačnost između molekula vode i stijenke).

Puči su otvori na površini biljke koji služe za reguliranje količine vode u biljci. Imaju posebnu strukturu koja ima omogućuje da se zatvaraju i otvaraju ovisno o količini vode u biljci, dostupnoj svjetlosti i temperaturi okoliša.

Stezljivi mjehurić je struktura koja se nalazi u nekim jednostaničnim organizmima poput amebe i papučice. Funkcionira tako da se polagano ispunjava vodom, a kada se ispuni stisne se i istisne vodu iz tijela jednostaničnog organizma. Time sprječava nakupljanje previše vode u jednostaničnom organizmu.

Jednostanični organizmi sastoje se od samo jedne stanice, a organi su složene strukture izgrađene od mnogo stanica, stoga je nemoguće da jednostanični organizam ima organe. Oni izlučuju tvari difuzijom kroz membranu, a organizmi poput papučice i amebe posjeduju i posebne strukture za izlučivanje.

Sjemenjače su najsloženija skupina biljaka kojima je potrebna najveća količina vode. Upravo zato imaju i najrazgranatiji korijen i puno korijenovih dlačica . Alge nisu biljke, a mahovine i paprati imaju slabije razvijene korjenčiće,

Proces izlučivanja jednostavniji je kod biljaka jer one ne razgrađuju bjelančevine čime bi se stvarali otrovni produkti koje bi bilo potrebno izlučivati. Proces izlučivanja kod biljaka fokusiran je samo na održavanje stalne količine vode u organizmu.

Sva živa bića reguliraju sastav tjelesnih tekućina kako bi održale njihov stalni sastav što je presudno za preživljavanje i pravilno odvijanje brojnih procesa unutar organizma. Jednostanični organizmi izlučuju višak vode i otpadne tvari difuzijom kroz membranu, a određeni organizmi (npr. ameba) imaju i stezljivi mjehurić.

Voda iz biljke najčešće izlazi u plinovitom obliku (vodena para) kroz puči i taj proces nazivamo transpiracija. Neke biljke mogu izlučivati vodu i u tekućem obliku, u obliku kapljica koje se javljaju na rubovima listova. Takav proces izlučivanja se naziva gutacija.

Kada se organizam nalazi u slatkoj vodi, u njegovom tijelu ima više otopljenih tvari nego u okolišu. Zbog toga voda pojačano ulazi u tijelo pa je potreban pojačani rad stezljivih mjehurića kako bi se izbacio višak vode što može uzrokovati pucanje stanice i smrt organizma.

Osmoza, kapilarnost i transpiracija sile su koje djeluju na vodu unutar biljke. Difuzija je prelazak otopljenih tvari kroz polupropusnu membranu iz područja gdje je ima više tvari u područje gdje ih ima manje, dakle ne odnosi se na vodu, već na tvari otopljene u vodi. Žeđ, glad i znojenje su fiziološki procesi tipični za životinje.

Kada biljka ima dovoljno vode, otvara puči kako bi omogućila izmjenu plinova (kisika i ugljikova dioksida). Pri tome i voda izlazi iz biljke u obliku vodene pare.

U uvjetima visoke vlažnosti zraka biljke slabije vrše transpiraciju jer je već mnogo vodene pare u zraku. U takvim uvjetima je teško izbaciti dodatnu vodenu paru iz puči pa biljke izbacuju višak vode u obliku kapljica (gutacija).

Gljive nemaju posebni sustav organa za izlučivanje. Kao i alge, višak vode i otpadne tvari izlučuju difuzijom.

Mahovine su jednostavnije građene biljke i nemaju posebne strukture za unos vode. Kao i vodene biljke, one vodu upijaju cijelom svojom površinom.

Osim vodene pare u procesu transpiracije, kroz puči se događa i izmjena plinova bitnih za provođenje fotosinteze. Kada su puči otvorene, kisik izlazi iz biljke, a ugljikov(IV) oksid ulazi u biljne stanice.

Osmoza je proces prolaska vode kroz selektivno propusnu membranu (npr. stanična membrana) iz područja u kojem je više otopljenih tvari (manja koncentracija vode) u područje u kojem je manje otopljenih tvari (veća koncentracija vode). To je osnovni pasivni transport koji omogućuje primanje vode.

Biljke slanih staništa često zvane slanuše. One posjeduju solne žlijezde pomoću kojih izlučuju višak soli, nakupljaju sol u posebnim strukturama (solne dlake) koje odbacuju i nakupljaju vodu u staničnom soku.