Mutacija je neočekivana promjena pri kopiranju gena. Najčešće je štetna za organizam, no ponekad slučajno nastane novi, koristan gen koji olakšava opstanak jedinke i njene vrste. Organizam ju može naslijediti od roditelja ili ju može uzrokovati neki vanjski čimbenik poput zračenja.

Osjetilne stanice grade osjetila koja omogućuju prepoznavanje podražaja iz okoline. Prepoznavanje podražaja omogućuje lakši pronalazak hrane, spolnog partnera i lakše prepoznavanje opasnosti, što povećava šansu za preživljavanje.

Korisne mutacije najčešće se prenose na potomstvo jer olakšavaju opstanak, a time i razmnožavanje. To znači da jedinka s korisnom mutacijom ima najveće šanse preživjeti i razmnožavati se, pa su i najveće šanse da se te mutacije prenesu na potomstvo. Jedinke sa štetnim i smrtonosnim mutacijama teže preživljavaju i rijetko uspijevaju imati potomstvo, pa se te mutacije teže prenose na nove generacije.

Biološka oksidacija je proces kojim heterotrofni organizmi pretvaraju energiju iz šećera u druge oblike energije koje mogu koristiti u svom organizmu. Šećere unose hraneći se autotrofnim organizmima koji koristeći Sunčevu energiju sami proizvode hranu.

Živa bića razvila su različite prilagodbe koje im omogućuju nastanjivanje različitih staništa. Kako bi preživjeli, organizmi moraju razviti uspješan način bijega od opasnosti ili napad na plijen. Također, moraju moći preživjeti i druge nepovoljene uvijete poput ekstremnih temperatura i vrlo male količine vode.

Iako se vodozemci smatraju kopnenim životinjama, vrlo su vezani uz vodu i nisu potpuno prilagođeni životu na suhim staništima. Imaju tanku kožu preko koje voda lako isparava i stalno ju treba vlažiti, a i dio životnog ciklusa (npr. stadij punoglavca kod žaba) provode živeći u vodi.

Prvi autotrofni organizmi bile su cijanobakterije, jednostanični organizmi. Nakupine cijanobakterija prije nekoliko milijardi godina stvorile su posebne strukture koje se nazivaju stromatoliti. Te fosilne ostatke možemo pronaći u Australiji, ali i kod nas u Hrvatskoj, na otoku Pagu.

Charles Darwin osmislio je teoriju evolucije koja je do danas priznata. On je uočio da se vrste mogu mijenjati, nestajati i da mogu nastajati nove vrste. Uz to, uočio je i da iz pojedine vrste najviše opstaju jedinke koje su najbolje prilagođene svom staništu.

Kao i dinosauri, i trilobiti su dokaz jednog od velikih izumiranja. Trilobiti su organizmi koji su živjeli prije oko 248 milijuna godina. Kada znanstvenici pronađu fosile trilobita u stijeni, odmah mogu pretpostaviti i starost stijene. Velika izumiranja uzrokovana su naglim promjenama okoliša na koje se određeni organizmi nisu uspjeli dovoljno brzo prilagoditi.

Charles Darwin promatrao je zebe na različitim otocima Galapagosa. Uočio je da su slične, ali da imaju različite kljunove. Različiti oblici kljuna su rezultat prilagodbi zeba na različit tip hrane. Darwin je zaključio da su slučajne mutacije uzrok pojave zeba s drugačijim oblicima kljuna te da se te mutacije prenose na potomke što im omogućava lakše hranjenje i samim time opstanak vrste na staništu.

U 19. stoljeću Charles Darwin uočio je prirodni odabir, pojavu da organizmi koji su bolje prilagođeni svom okolišu lakše preživljavaju. Ako lakše preživljavaju, veće su šanse da će imati potomstvo i da će njima prenijeti svoje prilagodbe. Na temelju tih spoznaja osmislio je teoriju evolucije koja je danas znanstveno priznata.

Čudnovati kljunaš je sisavac koji svjedoči o evoluciji cijele skupine sisavaca. Ima krzno i mladi sišu mlijeko što su osobine sisavaca, ima kljun što je osobina ptica te ima nečisnicu i leže jaja što su osobine ptica i gmazova.

Kemijskom su evolucijom od jednostavnijih anorganskih spojeva nastali složeniji organski spojevi nužni za pojavu života. Za taj proces potrebni su bili specifični uvjeti poput visoke temperature, ultraljubičastog zračenja i munja.

Tkiva su nakupine stanica specijaliziranih za određenu funkciju. Razvoj tkiva omogućio je specijalizaciju stanica, što znači da su one postale bolje u određenoj funkciji. Kasnije su se iz tkiva razvili složeniji organi.

Prvi heterotrofni organizmi kao izvor energije koristili su šećere koje su proizvodili autotrofni organizmi. To je jedan od principa prehrane koji se održao do danas (biljojedi i svejedi hrane se biljkama koje sadrže šećere).

Fosili su ostatci biljaka i životinja koje su davno živjele. Ponekad su to biljke i životinje koje postoje i danas, a ponekad organizmi koji su izumrli i poznajemo ih samo preko fosilnih ostataka.

Biljke su autotrofni organizmi koje su prve naselile kopno i time stvorile uvjete za naseljavanje kopna životinjskim vrstama. Naseljavanje kopna je bilo moguće tek nakon oblikovanja ozonskog omotača i postojanja kisika u atmosferi.

Prve stanice razvile su se prije 3,5 do 4 milijarde godina, što znamo jer su fosilni ostatci stanica nađeni na stijenama Kanade i Australije. Struktura tih fosila podsjeća na strukturu današnjih primitivnih bakterija.

Autotrofni organizmi (cijanobakterije) su počeli koristiti Sunčevu energiju i vezati ju u obliku šećera. U tom procesu nastaje i kisik koji su otpuštali u atmosferu. Time je nastala atmosfera bogata kisikom potrebna za razvoj većine organizama koje danas poznajemo.

Svemir je nastao prije 13,8 milijardi godina. Nastank svemira objašnjava se teorijom Velikog praska. Od trenutka nastanka, svemir se sve više širi.

Ginko i rak bodljaš postoje više stotina milijuna godina bez da su se značajno promijenili, tj. bez da su evoluirali. Iz tog razloga ih nazivamo živim fosilima. Još neki organizmi koji su nepromijenjeni milijunima godina su krokodili, kornjače, morski psi, paklare i neke paprati.

Cijanobakterije su prvi autotrofni organizmi na Zemlji. One su prve imale sposobnost pretvorbe Sunčeve energije u oblik koji mogu koristiti u svojim životnim procesima. U Autraliji, ali i kod nas na otoku Pagu, mogu se pronaći fosilni ostaci nastali djelovanjem cijanobakterija - stromatoliti.

Dvodihalica je vrsta ribe koja za razliku od ostalih riba može disati pod vodom, ali i udisati atmosferski zrak, po čemu je i dobila ime. Smatra se da je ta karakteristika omogućila razvoj vodozemaca i naseljeavanje kopna životinjskim vrstama.

Autotrofni organizmi razvili su se prije 3,7 milijardi godina. To potvrđuju fosilni ostaci, odnosno strukture nastale njihovim djelovanjem koje nazivamo stromatoliti. Autotrofni organizmi koriste Sunce kao izvor energije za svoje životne procese te nisu ovisni o organskim molekulama iz okoliša.

Zemlja je nastala prije 4,5 milijardi godina. Uvjeti na Zemlji bili su značajno drugačiji nego danas: nije bilo kisika, tek su nastajali mora i oceani, temperature su bile visoke, a erupcije vulkana i oluje učestali.

Spolnim razmnožavanjem nastaju potomci koji su genski različiti od roditelja, ali i međusobno. Tako se povećava varijabilnost jedinki iste vrste, što znači da mogu preživjeti u raznolikim uvjetima. Nespolnim razmnožavanjem nastaju klonovi, odnosno genetički iste jedinke.

Veliki prasak naziv je za teoriju prema kojoj je svemir nastao eksplozijom malene, guste loptice. Nakon eksplozije sadržaj loptice se širio i hladio te se iz njega razvilo sve što poznajemo danas.

Alga volvoks razvija se u obliku kolonije. Kolonija je nakupine istovrsnih stanica u kojoj nema tkiva već sve stanice mogu vršiti sve funkcije. To je najjednostavniji oblik višestaničnog organizma.

Mimikrija je sposobnost organizama da oponašaju predmete iz okolša. Mimikrija omogućava životinjama da postanu neprimjetne i sakriju se od opasnosti poput predatora. Bogomoljka nalikuje zelenoj grančici ili listiću, a paličnjak smeđoj grančici.

Ozonski omotač građen je od kisika. Ozonski omotač počeo se razvijati kada su autotrofni organizmi počeli proizvoditi kisik na koji je zatim djelovalo ultraljubičasto zračenje. Ozonski omotač štiti od opasnih ultraljubičastih zraka.

Praptica je najstarija poznata ptica. Njeni fosilni ostaci dokazuju povezanost gmazova i ptica. To je životinja koja je imala kandže i zube što su obilježja gmazova, ali perje, krila i kljun što su obilježja ptica.

Neke evolucijski starije biljke (mahovine i paprati) imaju oblik oplodnje za koji je potrebna voda, zbog čega rastu na vlažnim staništima. Ostale biljke (golosjemenjače i kritosjemenjače) imaju razmnožavanje neovisno o vodi, zbog čega se njih smatra potpuno prilagođenima na život na kopnu.

Prve stanice najvjerojatnije su se razvile u dubokim dijelovima mora, blizu vrućih izvora koji su stvarali pogodne uvjete za razvoj stanica. U tim uvjetima također im je bilo olakšano dobivanje energije potrebne za život pomoću kemijskih reakcija.

Stanice su prvi živi organizmi koji su se razvili na Zemlji. Pojava stanica označava nastanak života i početak biološke evolucije (koja prati razvoj živog svijeta). Biološka evolucija nastavlja se na kemijsku koja objašnjava kako su se razvili organski spojevi koji izgrađuju stanice.