Čovjekov evolucijski put

Svaki čovjek u svojim stanicama ima mitohondrije, stanične organele koji služe kao izvor stanične energije. Mitohondriji imaju svoju DNA molekulu koja se tijekom oplodnje nalazi u citoplazmi jajne stanice te tu DNA molekulu dijete uvijek nasljeđuje samo od majke. Zahvaljujući tome, preko mitohondrijske DNA možemo pratiti ljudske pretke po majčinoj liniji.

Čovjek po svim svojim osnovnim obilježjima pripada sisavcima i iz biološke perspektive svrstava se u tu skupinu. Kao i drugi sisavci, čovjek je toplokrvan i ima dlake po tijelu. Također, svi sisavci rađaju žive mlade i prehranjuju ih mlijekom.

Korištenje jezika za komunikaciju značajno je utjecalo na evoluciju čovjeka. Olakšalo je prijenos informacija s generacije na generaciju i omogućilo razvoj kultura i tradicija. Time je čovjek postao društveno i misaono biće.

Istraživanja pokazuju da predci suvremenog čovjeka potječu iz Afrike. Fosilni tragovi su pronađeni na područjima Kenije, Tanzanije i Etiopije. Iz tih područja su se naši predci raširili po Aziji, Europi, a kasnije su naselili i ostale kontinente.

Istraživanja pokazuju da predci suvremenog čovjeka potječu iz Afrike. Fosilni tragovi su pronađeni na područjima Kenije, Tanzanije i Etiopije. Iz tih područja su se naši predci raširili po Aziji, Europi, a kasnije su naselili i ostale kontinente.

Usporedba ljudskog i čimpanzina genoma je pokazala da čovjek i čimpanza dijele 99 % gena. To znači da su čimpanze naši najbliži srodnici s kojim dijelimo istog pretka.

Neandertalci su samo jedna od ljudskih vrsta i nisu direktan predak suvremenog čovjeka. No, predci suvremenog čovjeka živjeli su u isto vrijeme kao i neandertalci, o čemu svjedoče fosilni ostatci.

Suvremeni čovjek je naziv za današnje ljude, odnosno vrstu Homo sapiens. Suvremeni čovjek potječe iz Afrike od kuda se je rasprostranio po cijelome svijetu.

Neandertalci su bili najzastupljenija vrsta ljudi u ledenom dobu, dijelom jer su svojom građom bili prilagođeni na hladnu klimu. Bili su nižeg rasta i masivnije građe, izrađivali su oruđe i alate te koristili životinjsku kožu i krzno kako bi očuvali toplinu.

Opće osobine ljudskih skupina razvile su kao rezultat prilagodbe na život u različitim okolišima. Na primjer, ljudi koji žive u područjima s više sunca imaju tamniju kožu, a ljudi iz hladnijih krajeva svjetliju.

Neandertalci su izumrla vrsta ljudi čiji su fosilni ostatci nađeni u dolini Neander u Njemačkoj, po čemu su i dobili ime. Bogato nalazište fosilnih ostatka nalazi se i u blizini brda Hušnjakovo kod Krapine i to se smatra najvećim nalazištem neandertalaca. Nalazište je otkrio Dragutin Gorjanović-Kramberger krajem 19. stoljeća.

Dragutin Gorjanović-Kramberger hrvatski je znanstvenik koji je krajem 19. stoljeća otkrio nalazište neandertalaca u blizini Krapine, kod brda Hušnjakovo. Do danas je to jedno od najvažnijih nalazišta neandertalaca, a danas se tamo nalazi i Muzej krapinskih neandertalaca.

Suvremeni čovjek je naziv za današnje ljude, odnosno vrstu Homo sapiens. Suvremeni čovjek potječe iz Afrike od kuda se je rasprostranio po cijelome svijetu. Iako je to jedna vrsta, svaki je čovjek jedinstven i ima određene posebne karakteristike (boja kože, oblik očiju).

Fosilni ostaci čovjekovih predaka i srodnika pokazuju da su oni imali manje lubanje nego štu ju danas ima suvremeni čovjek. Povećanje volumena lubanje ukazuje na intenzivni razvoj mozga što je omogućilo daljnji napredak vrste (bolja koordinacija pokreta, razmišljanje, razvoj hoda i jezika).

Uz fosilne nalaze, genetička istraživanja su od velike važnosti u istraživanju evolucije organizama. Analizama nasljednog materijala (DNA molekule ili RNA molekule) znanstvenici mogu pratiti prve pojave gena važnih za preživljavanje organizama.

Danas postoji samo jedna ljudska vrsta kojoj pripadaju svi ljudi - Homo sapiens. Iako je svaki čovjek jedinstven i ima određene posebne karakteristike (boja kože, oblik očiju), svi pripadamo istoj vrsti.

Iako postoje brojne razlike, osnovna građa šake današnjeg čovjeka i čovjekolikog majmuna vrlo je slična. Riječ je o šaci s pet prstiju s palcem položenim drugačije od ostalih prstiju. Takva građa čovjekolikim majmunima omogućuje hvatanje grana, a čovjeku snažan stisak i precizno hvatanje predmeta.

Neandertalci su izumrla vrsta ljudi čiji su fosilni ostatci nađeni u dolini Neander u Njemačkoj, po čemu su i dobili ime. Bogato nalazište fosilnih ostatka nalazi se i u blizini brda Hušnjakovo kod Krapine. Živjeli su u razdoblju ledenih doba.

Y kromosom se nalazi u muškim spolnim stnicama, dok ženska spolna stanica uvijek nosi X kromosom. Iz tog razloga, Y kromosom muškarci naslijeđuju od oca. Zahvaljujući tome, analizama Y kromosoma možemo pratiti ljudske pretke po očevoj liniji.

Razlike u izgledu ljudi, npr. razlika u boji kože, posljedica je različitih klimatskih uvjeta na koje su se različite skupine ljudi prilagođavale. Zbog toga ljudi koji su se razvili u područjima s više sunca imaju tamniju kožu, a ljudi iz hladnijih krajeva svjetliju.

Fosilni nalazi nam pomažu u razumijevanju evolucije svih organizama pa tako i čovjeka. Kako bi se opisao razvoj neke skupine organizama, znanstvenici uspoređuju karakteristike današnjih organizma s organizmima koji su živjeli davno u prošlosti.

Za sposobnost lova najznačajnija je bila bolja koordinacija. Ona je predcima čovjeka omogućila lakši lov, ali i izradu boljeg oružja i oruđa koje im je dodatno pomagalo u lovu.

Mitohondriji imaju svoju DNA molekulu koja se tijekom oplodnje nalazi u citoplazmi jajne stanice te tu DNA molekulu dijete uvijek nasljeđuje samo od majke. Zahvaljujući tome, preko mitohondrijske DNA možemo pratiti ljudske pretke po majčinoj liniji.

Fosilni ostaci čovjekovih predaka i srodnika pokazuju da su oni imali manje lubanje nego štu ju danas ima suvremeni čovjek. Povećanje volumena lubanje ukazuje na intenzivni razvoj mozga što je omogućilo daljnji napredak vrste (bolja koordinacija pokreta, razmišljanje, razvoj hoda i jezika).

Sisavci su razred unutar skupine životinja. Glavne karakteristike svih sisavaca su toplokrvnost, četverodijelno srce, kompleksni živčani sustav, rađanje živih mladih koji se hrane majčinim mlijekom koje sišu iz bradavica te dlakavost.

Fosilni ostatci lubanja pokazuju da je dolazilo do povećanja lubanje, što ukazuje na to da se povećavao i mozak. Na temelju tih fosilnih nalaza možemo pretpostaviti da su predci ljudi imali sve veći i složeniji mozak.

Neandertalci su izumrla vrsta ljudi čiji su fosilni ostatci nađeni u dolini Neander u Njemačkoj, po čemu su i dobili ime. Bogato nalazište fosilnih ostatka nalazi se i u blizini brda Hušnjakovo kod Krapine. Živjeli su u razdoblju ledenih doba.

Dragutin Gorjanović-Kramberger hrvatski je znanstvenik koji je krajem 19. stoljeća otkrio nalazište neandertalaca u blizini Krapine, kod brda Hušnjakovo. Do danas je to jedno od najvažnijih nalazišta neandertalaca, a danas se tamo nalazi i Muzej krapinskih neandertalaca.