Iako je mokraćni mjehur dio sustava za izlučivanje (mokraćnog sustava), njegovo pražnjenje regulira živčani sustav, zbog čega možemo kontrolirati taj proces. Krvožilni i dišni sustav ne utječu na kontrolu pražnjenja mokraćnog mjehura.

Bubrezi sudjeluju u regulaciji sastava tjelesnih tekućina tako što izlučuju tekućinu te štetne i otpadne tvari iz organizma. Pluća su najbitnija za disanje, a mokraćovodi sudjeluju u reguliranju sastava tjelesnih tekućina, ali samo provode mokraću koju bubrezi stvaraju, zbog čega je uloga bubrega važnija.

Mokraćovod provodi mokraću od bubrega do mokraćnog mjehura. Mokraćna cijev provodi mokraću od mokraćnog mjehura do izvan tijela. Mokraćni put nije naziv niti jednog dijela sustava organa za izlučivanje.

Zdrava osoba ima bistru i svijetlo žutu mokraću. Tamna i mutna mokraća ukazuje na dehidraciju, dok tragovi krvi ukazuju na poremećaje u sustavu organa za izlučivanje.

Sve navedeno su znakovi upale mokraćnog mjehura. No, svaka oboljela osoba ne mora imati sve od navedenih znakova.

Veća oštećenja bubrega mogu dovesti do njihovog zatajenja (prestanka rada), no organ i dalje ostaje u tijelu (ne nestaje). Zatajenje bubrega je opasno jer bubreg pročišćava krv od štetnih tvari, a kada bubreg ne radi kako treba te tvari se nakupljaju u tijelu.

Prosječna osoba mokri četiri do šest puta dnevno. Prerijetko ili prečesto mokrenje može biti znak konzumiranje premalo ili previše vode, a ponekad čak i znak bolesti sustava organa za izlučivanje.

Mokraća nije organ, nego otopina vode i štetnih tvari koja se izbacuje iz tijela. Ona nastaje u bubrezima, a prolazi kroz ostale organe sustava za izlučivanje pri izlasku iz tijela.

Bubrezi rade na održavanju stalnih razina vode i soli u tijelu tako da izbacuju više ili manje vode. Ako bubrezi prestanu raditi, voda se uopće ne izbacuje, zbog čega se u tijelu nakuplja previše vode te zaostaju štetne tvari koje se ne mogu izbaciti u mokraći. Taj proces ne utječe na tjelesnu masu, iako se ona može povećati zbog zadržavanja previše vode i svakako ne izazivaju osjećaj odmornosti.

Muškarci imaju dužu mokraćnu (mokraćno-spolnu) cijev od žena jer kod muškaraca mokraćna cijev prolazi cijelom dužinom penisa.

Čovjek obično ima dva bubrega. Nalaze se s leđne strane tijela, svaki s jedne strane kralježnice.

U krv se vraćaju tvari koje su korisne za organizam, dakle voda, dio soli i glukoza (šećer, tj. hranjive tvari), dok se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode). Vitamini i minerali ulaze u tijelo u probavnom sustavu.

Bubreg je pomalo izdužen i svijen na jednu stranu te se usporedba sa sjemenkom graha često koristi kako bi se opisao njihov oblik bez uporabe složenih znanstvenih izraza.

Voda se u tijelo unosi i pićem i hranom jer i mnogi prehrambeni proizvodi (npr. neko voće i povrće) sadrže mnogo vode.

Darivatelj i primatelj u procesu transplantacije moraju biti genetski podudarni, što se češće događa među srodnim ljudima nego među nasumičnim osobama, ali moguće je i među ljudima koji nisu u srodstvu.

Hemodijaliza je proces filtriranja krvi izvan tijela koji zamjenjuje funkciju bubrega. Vađenje krvi odnosi se na uzimanje malog uzorka krvi za analizu, kemodijaliza ne postoji, a kemoterapija se može koristiti pri liječenju tumora.

U bubrezima se filtrira krv, pri čemu nastaje mokraća. Čista voda ni na koji način ne sudjeluje u tom procesu, kao ni zrak koji ne bi trebao biti prisutan u većini unutarnjih organa.

Pri izračunu optimalne količine vode koja je potrebna osobi svaki dan važno je imati na umu da nemaju svi ljudi iste potrebe za vodom, što se mijenja ovisno o dobi, tjelesnoj građi i sl. Također, ista osoba ima različite potrebe ovisno o tome koliko je aktivna određeni dan.

Kristaliziranjem tvari nastaju kristalići koji se nazivaju bubrežni kamenci. Liječe se operativno ili pomoću ultrazvučnih valova te uz pravilno liječenje ne dovode do zatajenja bubrega.

Bubrezi rade kako bi zadržali stalne razine vode u tijelu. Zbog toga, ako osoba popije previše vode, bubrezi potaknu pojačano izlučivanje vode. Primjer toga je učestalo mokrenje nakon konzumacije velike količine tekućine.

Bubreg je neposredno okružen masnim tkivom koje ga štiti od mehaničkih ozljeda. Ono se nalazi neposredno nakon zaštitne ovojnice, koja je dio bubrega. Iako je bubreg zaštićen i različitim koštanim strukturama, nisu u direktnom kontaktu.

Upala mokraćnog mjehura češća je kod žena jer imaju kraću mokraćnu cijev. Zbog kraće mokraćne cijevi bakterije koje uzrokuju upalu lakše stižu do mokraćnog mjehura.

Kako bi se spriječio razvoj upale mokraćnog mjehura, bitno je piti dovoljno vode i ne odgađati mokrenje kako bi se potaknulo što češće pražnjenje mjehura. Često pražnjenje mjehura omogućava izbacivanje bakterija čim uđu u mjehur, zbog čega se one ne stignu razmnožiti i izazvati upalu.

Upala mokraćnog mjehura uzrokovana je bakterijama, pa se vrlo uspješno liječi antibioticima. Lijekovi za ublažavanje bolova mogu ublažiti bol, ali ne ubijaju bakteriju i ne liječe upalu. Neliječena upala mjehura može se proširiti i na druge organe sustava za izlučivanje, zbog čega je bitno što prije otići liječniku ako se sumnja na upalu mokraćnog mjehura.

Mokraćna cijev provodi mokraću od mokraćnog mjehura do izvan tijela. Mokraćovod provodi mokraću od bubrega do mokraćnog mjehura. Mokraćni put nije naziv niti jednog dijela sustava organa za izlučivanje.

Bubrežna arterija zadužena je za dovođenje krvi do bubrega, nakon čega se grana do kapilara kroz čije stjenke se krv filtrira i ulazi u bubreg.

Inkontinencija je nemogućnost zadržavanja mokraće, apstinencija je suzdržavanje od nečega, hemodijaliza je postupak uklanjanja štetnih tvari iz krvi osoba kojima su zatajili bubrezi, a filtracija je proces razdvajanja čestica na temelju veličine (npr. filtracija krvi u bubrezima).

Tijekom filtriranja krvi u bubrezima, šećeri niti ne ulaze u bubrege, ili, ako uđu, se vraćaju natrag u krv, tako da bubrezi ne utječu značajno na razine šećera u krvi. No, u mokraći se izlučuje višak vode i soli iz tijela, zbog čega bubrezi utječu na razinu tih tvari u tijelu.

Glavna je uloga mjehura prikupljanje mokraće između pražnjenja mjehura. Bubreg proizvodi mokraću, a mokraćovod i mokraćna cijev ju provode kroz tijelo.

Mokraća prolazi kroz sustav organa za izlučivanje pa se upravo analizom mokraće mogu prepoznati bolesti tog sustava. Ostale nabrojane analize koriste se pri prepoznavanju bolesti drugih sustava.

Putem sustava za izlučivanje, u mokraći, iz organizma se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode, višak soli). Korisne tvari (npr. šećeri) vraćaju se natrag u krv.

Bubrezi ne mogu pojačati ili smanjiti izbacivanje soli, već samo pojačati ili smanjiti izlučivanje vode iz tijela, čime utječu i na koncentraciju soli. Zbog toga će u situaciji kada je previše soli u tijelu bubrezi potaknuti i zadržavanje vode, kako bi se smanjila koncentracija soli u tjelesnim tekućinama (ista količina soli topi se u većoj količini vode, pa koncentracija opada).

Bubrežna vena odvodi filtriranu krv iz bubrega u ostatak tijela. Kroz bubrežnu venu prolazi pročišćena krv iz koje je bubreg uklonio štetne tvari i višak soli.

Bubrezi su organi koji filtriraju krv i pomažu u izbacivanju štetnih tvari u mokraći, zbog čega svi štetni kemijski spojevi koje unosimo u tijelo izrazito štetno djeluju upravo na bubrege.

Mokraća zdrave osobe je sterilna te se prisutnost mikroorganizama smatra znakom bolesti sustava organa za izlučivanje. No, nakon izlaska iz tijela u mokraći se lako mogu nastaniti i razmnožavati mikroorganizmi čime ona prestaje biti sterilna.

Rad bubrega pomaže u održavanju ravnoteže u tijelu i pri tome se troši energija. Ako se ta ravnoteža posebno jako narušava (npr. unos velike količine jako slane hrane), troše se velike količine energije na rad bubrega.

Mokraćno-spolnu cijev imaju samo muškarci, jer kroz nju prolaze i mokraća i sperma. Kod žena su mokraćna cijev i reproduktivni organi u potpunosti odvojeni.