Zašto reguliramo sastav tjelesnih tekućina

Pri izračunu optimalne količine vode koja je potrebna osobi svaki dan važno je imati na umu da nemaju svi ljudi iste potrebe za vodom, što se mijenja ovisno o dobi, tjelesnoj građi i sl. Također, ista osoba ima različite potrebe ovisno o tome koliko je aktivna određeni dan.

Mokraćni mjehur je mišićni organ. Glavna je uloga mjehura prikupljanje mokraće između pražnjenja mjehura.

Mokraća prolazi kroz sustav organa za izlučivanje pa se upravo analizom mokraće mogu prepoznati bolesti tog sustava. Ostale nabrojane analize koriste se pri prepoznavanju bolesti drugih sustava.

Bubrezi ne mogu pojačati ili smanjiti izbacivanje soli, već samo pojačati ili smanjiti izlučivanje vode iz tijela, čime utječu i na koncentraciju soli. Zbog toga će u situaciji kada je previše soli u tijelu bubrezi potaknuti i zadržavanje vode, kako bi se smanjila koncentracija soli u tjelesnim tekućinama (ista količina soli topi se u većoj količini vode, pa koncentracija opada).

Kako bi se spriječio razvoj upale mokraćnog mjehura, bitno je piti dovoljno vode i ne odgađati mokrenje kako bi se potaknulo što češće pražnjenje mjehura. Često pražnjenje mjehura omogućava izbacivanje bakterija čim uđu u mjehur, zbog čega se one ne stignu razmnožiti i izazvati upalu.

Transplantacija bubrega primjenjuje se kod prestanka rada oba bubrega zbog bolesti ili ozlijede. Bubreg može donirati živi darivatelj ili se bubreg može uzet od darivatelja nakon smrti. Prije transplantacije treba provjeriti jesu li darivatelj i primatelj genetski podudarni.

Čovjek obično ima dva bubrega. Nalaze se s leđne strane tijela, svaki s jedne strane kralježnice.

Bubrežna arterija zadužena je za dovođenje krvi do bubrega, nakon čega se grana do kapilara kroz čije stjenke se krv filtrira i ulazi u bubreg.

Kristaliziranjem tvari nastaju kristalići koji se nazivaju bubrežni kamenci. Liječe se operativno ili pomoću ultrazvučnih valova te uz pravilno liječenje ne dovode do zatajenja bubrega.

Bubrezi rade kako bi zadržali stalne razine vode u tijelu. Zbog toga, ako osoba popije previše vode, bubrezi potaknu pojačano izlučivanje vode. Primjer toga je učestalo mokrenje nakon konzumacije velike količine tekućine.

Hemodijaliza je proces filtriranja krvi izvan tijela koji zamjenjuje funkciju bubrega. Vađenje krvi odnosi se na uzimanje malog uzorka krvi za analizu, kemodijaliza ne postoji, a kemoterapija se može koristiti pri liječenju tumora.

U bubrezima se filtrira krv, pri čemu nastaje mokraća. Nakon filtriranja u krv se vraćaju tvari koje su korisne za organizam, dakle voda, dio soli i glukoza (šećer, tj. hranjive tvari), dok se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode).

U bubrezima se filtrira krv, pri čemu nastaje mokraća. Čista voda ni na koji način ne sudjeluje u tom procesu, kao ni zrak koji ne bi trebao biti prisutan u većini unutarnjih organa.

Putem sustava za izlučivanje, u mokraći, iz organizma se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode, višak soli). Korisne tvari (npr. šećeri) vraćaju se natrag u krv.

Bubrezi rade na održavanju stalnih razina vode i soli u tijelu tako da izbacuju više ili manje vode. Ako bubrezi prestanu raditi, voda se uopće ne izbacuje, zbog čega se u tijelu nakuplja previše vode te zaostaju štetne tvari koje se ne mogu izbaciti u mokraći. Taj proces ne utječe na tjelesnu masu, iako se ona može povećati zbog zadržavanja previše vode i svakako ne izazivaju osjećaj odmornosti.

Voda se u tijelo unosi i pićem i hranom jer i mnogi prehrambeni proizvodi (npr. neko voće i povrće) sadrže mnogo vode.

Simptomi upale mjehura su bolno mokrenje, osjećaj peckanja pri mokrenju i učestala potreba za mokrenjem. Upala mokraćnog mjehura češća je kod žena jer imaju kraću mokraćnu cijev. Zbog kraće mokraćne cijevi bakterije koje uzrokuju upalu lakše stižu do mokraćnog mjehura. Upala mokraćnog mjehura uzrokovana je bakterijama, pa se vrlo uspješno liječi antibioticima.

Bubreg je pomalo izdužen i svijen na jednu stranu te se usporedba sa sjemenkom graha često koristi kako bi se opisao njihov oblik bez uporabe složenih znanstvenih izraza.

Iako je mokraćni mjehur dio sustava za izlučivanje (mokraćnog sustava), njegovo pražnjenje regulira živčani sustav, zbog čega možemo kontrolirati taj proces. Krvožilni i dišni sustav ne utječu na kontrolu pražnjenja mokraćnog mjehura.

Sustav za izlučivanje kod čovjeka sastoji se od dva bubrega, dva mokraćovoda, jednog mokraćnog mjehura i jedne mokraćne cijevi. Putem sustava za izlučivanje, u mokraći, iz organizma se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode, višak soli). Korisne tvari (npr. šećeri) vraćaju se natrag u krv.

Zdrava osoba ima bistru i svijetlo žutu mokraću. Tamna i mutna mokraća ukazuje na dehidraciju, dok tragovi krvi ukazuju na poremećaje u sustavu organa za izlučivanje. Putem sustava za izlučivanje, u mokraći, iz organizma se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode, višak soli). Korisne tvari (npr. šećeri) vraćaju se natrag u krv i ne bi se smjele nalaziti u mokraći.

Inkontinencija je nemogućnost zadržavanja mokraće. U većem riziku za inkontinenciju su ljudi starije dobi, pretile osobe, osobe s malo tjelesne aktivnosti te osobe koje su preboljele mnogo infekcija sustava za izlučivanje.

Tijekom filtriranja krvi u bubrezima, šećeri niti ne ulaze u bubrege, ili, ako uđu, se vraćaju natrag u krv, tako da bubrezi ne utječu značajno na razine šećera u krvi. No, u mokraći se izlučuje višak vode i soli iz tijela, zbog čega bubrezi utječu na razinu tih tvari u tijelu.

Mokraćovod provodi mokraću od bubrega do mokraćnog mjehura. Mokraćna cijev provodi mokraću od mokraćnog mjehura do izvan tijela. Mokraćni put nije naziv niti jednog dijela sustava organa za izlučivanje.

Bubrezi rade kako bi zadržali stalne razine vode u tijelu. Zbog toga, ako osoba popije previše vode, bubrezi potaknu pojačano izlučivanje vode. Primjer toga je učestalo mokrenje nakon konzumacije velike količine tekućine.

Bubrezi sudjeluju u regulaciji sastava tjelesnih tekućina tako što izlučuju tekućinu te štetne i otpadne tvari iz organizma. Pluća su najbitnija za disanje, a mokraćovodi sudjeluju u reguliranju sastava tjelesnih tekućina, ali samo provode mokraću koju bubrezi stvaraju, zbog čega je uloga bubrega važnija.

Mokraćno-spolnu cijev imaju samo muškarci, jer kroz nju prolaze i mokraća i sperma. Kod žena su mokraćna cijev i reproduktivni organi u potpunosti odvojeni.

U krv se vraćaju tvari koje su korisne za organizam, dakle voda, dio soli i glukoza (šećer, tj. hranjive tvari), dok se izbacuju sve potencijalno štetne tvari te tvari kojih ima previše (npr. višak vode). Vitamini i minerali ulaze u tijelo u probavnom sustavu.

Inkontinencija je nemogućnost zadržavanja mokraće, apstinencija je suzdržavanje od nečega, hemodijaliza je postupak uklanjanja štetnih tvari iz krvi osoba kojima su zatajili bubrezi, a filtracija je proces razdvajanja čestica na temelju veličine (npr. filtracija krvi u bubrezima).

Kristaliziranjem tvari nastaju kristalići koji se nazivaju bubrežni kamenci. Liječe se operativno ili pomoću ultrazvučnih valova te uz pravilno liječenje ne dovode do zatajenja bubrega.

Bubrežna arterija zadužena je za dovođenje krvi do bubrega, nakon čega se grana do kapilara kroz čije stjenke se krv filtrira i ulazi u bubreg.

Mokraćno-spolnu cijev imaju samo muškarci, jer kroz nju prolaze i mokraća i sperma. Kod žena su mokraćna cijev i reproduktivni organi u potpunosti odvojeni.

Mokraća zdrave osobe je sterilna te se prisutnost mikroorganizama smatra znakom bolesti sustava organa za izlučivanje. No, nakon izlaska iz tijela u mokraći se lako mogu nastaniti i razmnožavati mikroorganizmi čime ona prestaje biti sterilna.

Mokraća nije organ, nego otopina vode i štetnih tvari koja se izbacuje iz tijela. Ona nastaje u bubrezima, a prolazi kroz ostale organe sustava za izlučivanje pri izlasku iz tijela.

Upala mokraćnog mjehura uzrokovana je bakterijama, pa se vrlo uspješno liječi antibioticima. Lijekovi za ublažavanje bolova mogu ublažiti bol, ali ne ubijaju bakteriju i ne liječe upalu. Neliječena upala mjehura može se proširiti i na druge organe sustava za izlučivanje, zbog čega je bitno što prije otići liječniku ako se sumnja na upalu mokraćnog mjehura.

Bubrežna vena odvodi filtriranu krv iz bubrega u ostatak tijela. Kroz bubrežnu venu prolazi pročišćena krv iz koje je bubreg uklonio štetne tvari i višak soli.

Bubrežna vena odvodi filtriranu krv iz bubrega u ostatak tijela. Kroz bubrežnu venu prolazi pročišćena krv iz koje je bubreg uklonio štetne tvari i višak soli.

Muškarci imaju dužu mokraćnu (mokraćno-spolnu) cijev od žena jer kod muškaraca mokraćna cijev prolazi cijelom dužinom penisa.

Bubrezi ne mogu pojačati ili smanjiti izbacivanje soli, već samo pojačati ili smanjiti izlučivanje vode iz tijela, čime utječu i na koncentraciju soli. Zbog toga će u situaciji kada je previše soli u tijelu bubrezi potaknuti i zadržavanje vode, kako bi se smanjila koncentracija soli u tjelesnim tekućinama (ista količina soli topi se u većoj količini vode, pa koncentracija opada).

Sve navedeno su znakovi upale mokraćnog mjehura. No, svaka oboljela osoba ne mora imati sve od navedenih znakova.

Čovjek obično ima dva bubrega. Bubrezi su smješteni s leđne strane tijela, nešto iznad ošita. Kako su bubrezi parni organi, svaki se nalazi s jedne strane kralježnice. Bubreg je neposredno okružen masnim tkivom koje ga štiti od mehaničkih ozljeda. Ono se nalazi neposredno nakon zaštitne ovojnice, koja je dio bubrega. U bubrezima se filtrira i pročišćava krv.

Zdrava osoba ima bistru i svijetlo žutu mokraću. Tamna i mutna mokraća ukazuje na dehidraciju, dok tragovi krvi ukazuju na poremećaje u sustavu organa za izlučivanje.

Upala mokraćnog mjehura češća je kod žena jer imaju kraću mokraćnu cijev. Zbog kraće mokraćne cijevi bakterije koje uzrokuju upalu lakše stižu do mokraćnog mjehura.

Hemodijaliza je proces filtriranja krvi izvan tijela koji zamjenjuje funkciju bubrega. Primjenjuje se kao terapija kod ljudi kojima niti jedan od dva bubrega nije funkcionalan.

Bubreg je neposredno okružen masnim tkivom koje ga štiti od mehaničkih ozljeda. Ono se nalazi neposredno nakon zaštitne ovojnice, koja je dio bubrega. Iako je bubreg zaštićen i različitim koštanim strukturama, nisu u direktnom kontaktu.

Glavna je uloga mjehura prikupljanje mokraće između pražnjenja mjehura. Bubreg proizvodi mokraću, a mokraćovod i mokraćna cijev ju provode kroz tijelo.

Veća oštećenja bubrega mogu dovesti do njihovog zatajenja (prestanka rada), no organ i dalje ostaje u tijelu (ne nestaje). Zatajenje bubrega je opasno jer bubreg pročišćava krv od štetnih tvari, a kada bubreg ne radi kako treba te tvari se nakupljaju u tijelu.

Mokraćna cijev provodi mokraću od mokraćnog mjehura do izvan tijela. Mokraćovod provodi mokraću od bubrega do mokraćnog mjehura. Mokraćni put nije naziv niti jednog dijela sustava organa za izlučivanje.

Prosječna osoba mokri četiri do šest puta dnevno. Prerijetko ili prečesto mokrenje može biti znak konzumiranje premalo ili previše vode, a ponekad čak i znak bolesti sustava organa za izlučivanje.