Kako se razvijao život na Zemlji

Čudnovati kljunaš je sisavac koji svjedoči o evoluciji cijele skupine sisavaca. Ima krzno i mladi sišu mlijeko (osobine sisavaca), ali i kljun (osobina ptica) i nečisnicu te leže jaja (osobine ptica i gmazova).

Prilagodljivost omogućuje preživljavanje živim bićima. Živa bića razvila su različite prilagodbe koje im omogućuju nastanjivanje različitih staništa, od kojih neka nastanjuju brojne druge vrste pa trebaju biti prilagođeni na bijeg od opasnosti ili napad na plijen, a neka su ekstremna i najveći je izazov preživjeti nepogodne uvjete.

Svi faktori od navedenih omogućili su živim bićima nastanjivanje novih staništa, nove prilagodbe, brzi razvoj i razvoj većih i složenijih organizama, što je dovelo i do povećanja bioraznolikosti.

U 19. stoljeću Charles Darwin uočio je prirodni odabir, pojavu da organizmi koji su bolje prilagođeni svom okolišu lakše preživljavaju. Ako lakše preživljavaju, veće su šanse da će imati potomstvo i da će njima prenijeti svoje prilagodbe. Na temelju tih spoznaja osmislio je teoriju evolucije koja je do danas znanstveno priznata.

Jedna od prvih i osnovnih promjena koja je ljudima omogućila evolucijsko odvajanje od čovjekolikih majmuna, koji su se razvili od istog pretka kao i ljudi, je dvonožno hodanje. Nakon njega uslijedile su i druge promjene i prilagodbe.

Korištenje govora za komunikaciju značajno je utjecalo na evoluciju čovjeka. Olakšalo je prijenos informacija s generacije na generaciju i omogućilo razvoj kultura i tradicija. Time je omogućeno stvaranje zajednica koje su čovjeku pružale zaštitu i omogućavale preživljavanje napada puno spretnijih i bržih životinja.

Veliki prasak naziv je za teoriju prema kojoj je svemir nastao eksplozijom malene, guste loptice. Nakon eksplozije sadržaj loptice se širio i hladio te se iz njega razvilo sve što poznajemo danas.

Fosili su ostatci biljaka i životinja koje su davno živjele. Ponekad su to biljke i životinje koje postoje i danas, a ponekad organizmi koji su izumrli i poznajemo ih samo preko fosilnih ostataka.

Tijekom kemijske evolucije od jednostavnijih anorganskih spojeva razvijali su se složeniji organski spojevi. Za taj proces potrebni su specifični uvjeti (visoka temperatura, ultraljubičasto zračenje, munje) koji su danas rijetki na Zemlji.

Cijanobakterije su prvi autotrofni organizmi. One su prve imale sposobnost pretvorbe Sunčeve energije u oblik koji mogu koristiti u svojim životnim procesima.

Charles Darwin osmislio je teoriju evolucije koja je do danas priznata. On je uočio da se vrste mogu mijenjati, nestajati i da mogu nastajati nove, a uočio je i da iz pojedine vrste najviše opstaju jedinke koje su najbolje prilagođene svom staništu.

Neandertalci su u Hrvatskoj pronađeni pored brda Hušnjakovo u blizini Krapine i u špilji Vindija pokraj Varaždina. Nalazište krapinskog pračovjeka kod brda Hušnjakovo smatra se najvećim nalazištem neandertalaca na svijetu.

Prvi čovjek razvio se u Africi, a imao je istog pretka kao i današnji čovjek i čovjekoliki majmun. Još nije potpuno razjašnjeno kako se razvio od tog pretka.

Evolucija je grana biologije koja proučava razvoj živog svijeta. Pri tome se koristi dokazima iz različitih drugih grana i područja biologije, ali i drugih znanosti.

Ozonski omotač građen je od kisika. Ozonski omotač počeo se razvijati kada su cijanobakterije počele proizvoditi kisik na koji je zatim djelovalo ultraljubičasto zračenje.

Evolucija je grana biologije koja proučava razvoj živog svijeta. Pri tome se koristi dokazima iz različitih drugih grana i područja biologije, ali i drugih znanosti.

Biološka evolucija nastavlja se na kemijsku koja objašnjava kako su se razvili organski spojevi koji izgrađuju stanice. Stanice su prvi živi organizmi koji su se razvili na Zemlji. Pojava stanica označava nastanak života i početak biološke evolucije (koja prati razvoj živog svijeta).

Dvodihalica je vrsta ribe koja živi u vodi, ali može disati i pod vodom i na zraku, po čemu je i dobila ime. Smatra se da su takav način disanja imali i pretci vodozemaca.

Pretpostavlja se da su prve stanice bile heterotrofne i anaerobne. Bile su heterotrofne jer nisu same proizvodile hranu, nego su energiju dobivale hranom iz okoliša, a nazivamo ih anaerobnima jer im nije bio potreban kisik za život. Prve stanice najvjerojatnije su se razvile u dubokim dijelovima mora. More je također pružalo stanicama zaštitu od UV zračenja koje je tada bilo puno jače nego danas jer nije postojao ozonski omotač.

Čovjek po svim svojim osnovnim obilježjima pripada sisavcima i iz biološke perspektive svrstava se u tu skupinu. Između ostalog, čovjeka s ostalim sisavcima povezuje što se djeca hrane mlijekom, što ima dlake po tijelu, što je toplokrvan...

Pretpostavlja se da su prve stanice bile heterotrofne i anaerobne. Bile su heterotrofne jer nisu same proizvodile hranu, nego su energiju dobivale hranom iz okoliša, a nazivamo ih anaerobnima jer im nije bio potreban kisik za život.

Dragutin Gorjanović-Kramberger otkrio je nalazište neandertalaca u blizini Krapine, kod brda Hušnjakovo. Do danas je to jedno od najvažnijih nalazišta neandertalaca, a danas se tamo nalazi i Muzej krapinskih neandertalaca.

U 19. stoljeću Charles Darwin uočio je prirodni odabir, pojavu da organizmi koji su bolje prilagođeni svom okolišu lakše preživljavaju. Ako lakše preživljavaju, veće su šanse da će imati potomstvo i da će njima prenijeti svoje prilagodbe. Na temelju tih spoznaja osmislio je teoriju evolucije koja je do danas znanstveno priznata.

Stanice su prvi živi organizmi koji su se razvili na Zemlji. Pojava stanica označava nastanak života i početak biološke evolucije (koja prati razvoj živog svijeta). Biološka evolucija nastavlja se na kemijsku koja objašnjava kako su se razvili organski spojevi koji izgrađuju stanice.

Neandertalci i kromanjonci su neke od ljudskih vrsta i nisu direktan predak suvremenog čovjeka. No, predci suvremenog čovjeka živjeli su u isto vrijeme kao i neandertalci, o čemu svjedoče fosilni ostatci.

Živa bića razvila su različite prilagodbe koje im omogućuju nastanjivanje različitih staništa, od kojih neka nastanjuju brojne druge vrste pa trebaju biti prilagođeni na bijeg od opasnosti ili napad na plijen, a neka su ekstremna i najveći je izazov preživjeti nepogodne uvjete.

Fosili su ostatci biljaka i životinja koje su davno živjele. Ponekad su to biljke i životinje koje postoje i danas, a ponekad organizmi koji su izumrli i poznajemo ih samo preko fosilnih ostataka.

Prvi čovjek razvio se u Africi, a imao je istog pretka kao i današnji čovjek i čovjekoliki majmun. Još nije potpuno razjašnjeno kako se razvio od tog pretka.

Ozonski omotač građen je od kisika. Ozonski omotač počeo se razvijati kada su cijanobakterije počele proizvoditi kisik na koji je zatim djelovalo ultraljubičasto zračenje. Ozonski omotač smanjuje intenzitet Sunčeva zračenja na Zemlji, čime je omogućio razvoj života na kopnu.

Prve stanice najvjerojatnije su se razvile u dubokim dijelovima mora. More je također pružalo stanicama zaštitu od UV zračenja koje je tada bilo puno jače nego danas jer nije postojao ozonski omotač.

Fosilni ostatci lubanja pokazuju da je dolazilo do povećanja lubanje, što ukazuje na to da se povećavao i mozak. Na temelju tih fosilnih nalaza možemo pretpostaviti da su predci ljudi imali sve veći i složeniji mozak.

Charles Darwin u 19. stoljeću osmislio je teoriju evolucije koja je do danas priznata. On je uočio da se vrste mogu mijenjati, nestajati i da mogu nastajati nove, a uočio je i da iz pojedine vrste najviše opstaju jedinke koje su najbolje prilagođene svom staništu.

Neandertalci su izumrla vrsta ljudi čiji su fosilni ostatci nađeni u dolini Neandertal u Njemačkoj, po čemu su i dobili ime. Možemo ih smatrati rođacima suvremenog čovjeka, ali ne i direktnim predcima. Dragutin Gorjanović-Kramberger otkrio je nalazište neandertalaca u blizini Krapine, kod brda Hušnjakovo. Do danas je to jedno od najvažnijih nalazišta neandertalaca, a danas se tamo nalazi i Muzej krapinskih neandertalaca.

Neandertalci su izumrla vrsta ljudi čiji su fosilni ostatci nađeni u dolini Neandertal u Njemačkoj, po čemu su i dobili ime. Možemo ih smatrati rođacima suvremenog čovjeka, ali ne i direktnim predcima.

Cijanobakterije su prvi autotrofni organizmi. One su prve imale sposobnost pretvorbe Sunčeve energije u oblik koji mogu koristiti u svojim životnim procesima.

Autotrofni organizmi (cijanobakterije) su počeli koristiti Sunčevu energiju i vezati ju u obliku šećera. U tom procesu nastaje i kisik koji su otpuštali u atmosferu. Time je nastala atmosfera bogata kisikom potrebna za razvoj većine organizama koje danas poznajemo.

Ozonski omotač osigurao je zadržavanje kisika u atmosferi, ali i zaštitu od UV zračenja. Ta dva faktora, a pogotovo zaštita od UV zračenja, omogućila su živim bićima život i na kopnu.

Veliki prasak naziv je za teoriju prema kojoj je svemir nastao eksplozijom malene, guste loptice. Nakon eksplozije sadržaj loptice se širio i hladio te se iz njega razvilo sve što poznajemo danas.