Tijek rata

Italija i sile Antante 1915. godine tajno su potpisale Londonski ugovor, kojim su sile Antante Italiji obećale teritorijalno proširenje, kojim će Italija između ostaloga dobiti i pravo na dio Dalmacije.

Na granici Njemačke i Francuske vodile su se velike borbe od početka rata. Vojni zapovjednici nadali su se da će se tu dogoditi rješenje i da će se iskristalizirati tko će odnijeti pobjedu. Međutim, kako je rat napredovao, otvarala su se nova bojišta i Njemačka je tako bila prisiljena rješavati sukobe diljem Europe.

Kako bi prisilila Veliku Britaniju i Francusku na predaju, Njemačka je odlučila započeti podmornički rat. Njemačka je time htjela izolirati ove zemlje i onemogućiti im dovoz trgovačke robe.

Osim što su imali odličnu napadačku ulogu, čime su tenkovi uspješno gazili bodljikavu žicu i neprijateljske rovove, tenkovi su bili važni i kao obrambeno vozilo. To su bila oklopna vozila, od kojih bi se steljivo odbijalo, čime bi se štitila posada tenka. Tako su tenkovi mogli napredovati na neprijatelje bez obzira na pucnjavu i bombe.

Artiljerija ili topništvo rod je kopnene vojske koji u ratu koristi vatreno oružje od topova, mina, strojnica i slično.

Na Zapadnom bojištu u Francuskoj i Belgiji vodio se pozicijski ili rovovski rat. Ovaj način ratovanja uključuje izgradnju rovova kao zaštite od neprijateljskih projektila i vatre. Međutim, ovakvo ratovanje bilo je dugotrajno, a u rovovima su mnogi vojnici umrli od bolesti i gladi.

Njemačko potapanje američkih trgovačkih brodova natjeralo je američki Kongres da Njemačkoj objavi rat u travnju 1917. godine.

Njemačka je brzim ratom planirala osvojiti Francusku u svega šest tjedana. Međutim, Francuskoj su u pomoć stigle britanske vojne snage, čime je obrana na zapadu učvršćena.

Najveća pomorska bitka dogodila se 1916. godine u Sjevernom moru između njemačke i britanske ratne flote. U bitci je pobijedila Njemačka, ali je Velika Britanija preuzela kontrolu nad Sjevernim morem.

Rumunjska je u rat ušla na strani Središnjih sila. Kada je 1916. došlo do ruske ofenzive, Rumunjska je odlučila prijeći na stranu Antante jer se nadala teritorijalnog proširenja na Austro-Ugarsku Monarhiju.

Tijekom 1914. i 1915. godine na planini Cer i kod rijeke Kolubare sukobile su se srpska i austrougarska vojska. Srpska strana odnijela je dvije pobjede u navedenim bitkama. Nakon što se Bugarska priključila Trojnom savezu, srpska je vojska preko Albanije prešla u Grčku.

Osim upotrebe bojnih otrova i tenkova, u Prvom svjetskom ratu prvi puta se pojavljuju i podmornice kao sredstvo ratovanja te avioni za napade iz zraka.

Francuska, britanska, grčka i srpska vojska skupljale su se u Solunu u današnjoj Grčkoj. Ovaj grad bio je vojna baza za napada na Bugarsku. U bitci kod Skopja Bugarska je poražena, a 1918. je kapitulirala.

Američki trgovački brodovi prodavali su svoje proizvode i izvozili ih državama Antante. Na putu do Europe američki trgovački brodovi našli su se njemačkim podmornicama, koji bi tako brodove potapali. To je na kraju i naveli SAD da 1917. uđe u rat na stranu Antante.

Osim rata, u Rusiji je došlo do dvije revolucije, a posljednjom je uvedena komunistička vlast. Sve to zemlju je dovelo do gladi, iscrpljenosti i jedini izlaz bio je izlazak iz rata. Tako su komunističke vlasti s Njemačkom potpisale mir u Brest-Litovsku, čime je Istočno bojište zatvoreno.

Bitca na Sommi koja se dogodila u studenom 1916. godine nije završila značajnim ishodom za Njemačku ili Francusku jer se radilo o velikim gubitcima na obje strane, kao u bitci kod Verduna. Međutim, ova je bitka značajna jer su se prvi puta pojavili tenkovi, kao vojno vozilo. Britanski tenkovi uspjeli su probiti njemačku obranu, pa je značaj tenkova za rat postao jasan.

Na Južnom bojištu koje se smjestilo na području današnje Grčke i Turske, u bitci na Galipolju 1915. sukobile su se Osmansko Carstvo i Velika Britanija sa saveznicima. Sile Antante predvođene Velikom Britanijom ovdje su poražene.

Područje između dva neprijateljska rova bila je neutralna ili ničija zemlja. Svaka vojska pokušavala je spriječiti neprijatelja da pređe ničiju zemlju.

Iperit je otrovni bojni plin koji su prvi puta upotrijebile njemačke snage u sukobu kod Ypresa (Ipra), mjesta u Francuskoj. Ovakvim napadom postizalo se da se protivnici uguše, bez borbe. Stoga su od tada u ratu obavezna oprema bile i gas-maske, koje su štitile vojnike od udisanja tih bojnih plinova.

Nakon što su sile Antante Londonskim ugovorom ponudile Italiji dijelove hrvatske obale, Italija je 1915. prešla na stranu sila Antante.

Njemačka je nakon neuspjeha u brzom osvajanju Francuske morala poslati pojačanje na istočno bojište jer austrougarska vojska nije mogla istovremeno odbijati ruski napad i napadati Srbiju. Preusmjeravanje njemačkih snaga na istok, usporilo je i njemačko osvajanje na zapadu.

Na Jugozapadnom bojištu sukobljavale su se talijanske snage protiv Središnjih sila. Na rijeci Soči vodile su se dugotrajne bitke od 1915. do 1917. godine.

Kad neka država kapitulira u ratu, to znači da je potpisala predaju, odnosno izlazak iz rata. Najčešće je čin kapitulacije zaključen sporazumom između zaraćenih strana.

Ofenziva znači isto što i napad. To je naziv za napad na protivničku vojsku s ciljem da se protivnika \"stjera u kut\", navede ga na obranu i porazi. Suprotno od ofenzive je defenziva.

Haubice su bile vrsta manjeg topničkog oružja, koje je uz teške topove izbacivalo projektile na neprijateljsku vojsku. Haubice imaju kraće cijevi, ali veliki kalibar te se po veličini nalaze između topova i minobacača.

Kao kraj Prvog svjetskog rata uzima se kapitulacija Njemačke, kao posljednje države koja je kapitulirala. Njena kapitulacija potpisana je 11. studenog 1918. godine.

Mjesto Verdun nalazi se danas u Francuskoj, kao i rijeka Somma. Oba bojišta nalaze se na Zapadnom bojištu, a samim time su i poprište sukoba njemačke i francuske vojske. U obe bitke obe države izgubile su veliki broj vojnika.

Nakon što je rat počeo, vrlo brzo su se Njemačkoj i Austro-Ugarskoj priključili Osmansko Carstvo i 1915. godine Bugarsko Carstvo. Uz njih, u Trojnom savezu bila je i Rumunjska.

Njemačka taktika ispočetka bila je da brzim ratom osvoje Francusku na Zapadu te na Istoku poraze ruske snage. Ideja brzog rata ubrzo se pokazala neizvedivom.

Njemačka je ofenzivom na Verdun planirala vojno iscrpiti Francusku i tako ubrzati tijek rata na Zapadu. Međutim, bitka je završila velikim gubitcima vojnika i s jedne i s druge strane. Bitka se dogodila 1916. godine.

Kako bi obranili svoje položaje, vojnici su na bojnom polju postavljali bodljikavu žicu, koja bi ipak malo usporila neprijateljske vojnike ako bi pokušali prijeći u napad jurišem.