Nakon osnutka Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, koje je trebalo pripremiti ulazak u zajedničku državu sa Srbijom, Hrvatski sabor je donio odluku da se prekidaju svi odnosi s Austro-Ugarskom. Odluka je donesena 29. listopada 1918. i smatra se datumom nastanka Države Slovenaca, Hrvata i Srba.

Nakon što su u Državi SHS počeli unutarnji i vanjski problemi, požurila se delegacija u Beograd. Vođeni su pregovori, a u Beograd je otišla delegacija koja je po uputama iz Naputka trebala provesti ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom.

Italija se držala onoga što joj je obećano Londonskim ugovorom. Talijani su napredovali i uzimali teritorije, a kako bi to spriječila, Država SHS nije imala vlastitih sredstava ni mogućnosti, pa su u pomoć pozvali srpsku vojsku, koja je došla kako bi smirila situaciju u Hrvatskoj i Slavoniji.

Država SHS po svojoj je uspostavi već bila država koja je trebala samo biti prijelazni oblik do vremena kad će se ujediniti s Kraljevinom Srbijom. Tako Italija nije nije ni priznavala novu državu i počela je zauzimati teritorije koji su joj obećani Londonskim ugovorom. Unutar države postojali su rpoblemi sa zelenim kadrom i sve to je dovelo do niza sigurnosnih i obrambenih problema.

Regent Aleksandar proglasio je Adresom stvaranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, koje je nastalo ujedinjenjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba i Kraljevine Srbije.

Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba uspostavljeno je kao vijeće koje je trebalo pripremiti izlazak iz Monarhije i stvaranje zajedničke države sa Srbijom.

Hrvatski političar Stjepan Radić savjetovao je hrvatske političare da ne žure s ujedinjenjem s Kraljevinom Srbijom. Poznat je po izreci \"Ne srljajte kao guske u maglu\".

Država SHS nije dugo trajala, svega mjesec dana. Tako je regent Aleksandar Karađorđević 1. prosinca 1918. proglasio ujedinjenje Države SHS i Kraljevine Srbije u zajedničko Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

Odluka o ujedinjenju Države SHS i Kraljevine Srbije rezultat je pregovora političara koji su predstavljali Državu SHS i Srbiju. Stvaranje nove, zajedničke države Hrvatski sabor nikad nije potvrdio.

Svibanjska deklaracija potpisana je u svibnju 1917. godine, a predstavljala je pokušaj južnoslavenskih političara za očuvanjem Austro-Ugarske Monarhije pod uvjetom ujedinjenja južnoslavenskih krajeva. Ovom deklaracijom političari su zahtijevali ujedinjenje pod dinastijom Hasburg, za razliku od Krfske deklaracije, koja je predstavljala ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom i izlazak iz Monarhije.

Kada je Hrvatski sabor proglasio prekid odnosa s Austro-Ugarskom, istovremeno je stvorena Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Glavni grad bio je Zagreb, a radilo se o privremenom rješenju do ulaska u zajedničku državu sa Srbijom.

Zagrebačka rezolucija donesena u proljeće 1918. godine bila je dokument u kojem su se jugoslavenski političari složili da treba osnovati neovisnu i samostalnu državu južnih Slavena, što bi se trebalo temeljiti na svim povijesnim i političkim pravima tih naroda.