Svatko od pripadnika socijalističkih ideja imao je drukčije zamisli kako doći do socijalne pravednosti i ravnopravnosti. Zato se već u 19. stoljeću pojavljuju razni oblici socijalizma. Staljinizam se kao oblik komunizma pojavio u 20. stoljeću.

Socijalisti se zalažu za poboljšanje prava siromašniih, potlačenih i općenito onih prema kojima se društvo ponaša socijalno nepravedno. Najčešće se tu radilo o radnicima, koji su imali loš tretman u tvornicama u kojima su radili. Plaće su bile niske, a uvjeti rada loši.

Skup ideja naziva se ideologija. To su ideje koje govore o tome kako bi društvo trebalo izgledati ili funkcionirati, kako bi država trebala biti uređena, kako bi politika trebala djelovati i slično. Ideologija uključuje ideje i kako pomoću tih ideja djelovati da se ostvari cilj.

Na početku svibnja 1866. godine radnici tvornice u Chicagu dignuli su štrajk za smanjenje radnog vremena na osam sati. U spomen na taj događaj 1904. godine proglašeno je da se 1. svibnja slalvi kao Međunarodni praznik rada.

Skupina ljudi koji zastupaju jednake ili slične ideje mogu se okupiti u političke stranke i tako javno iskazati svoje ideje i boriti se za njih.

Za socijaliste je glavni problem nejednakosti u društvu postojanje privatnog vlasništva. Na taj način se ističu bogati i siromašni, a bogati dovode u loš položaj radnike, zahtjevajući od njih rad za vlastitu korist.

Makijavelizam je više teorija ili doktrina, nego ideologija i njena pojava se veže za filozofa Macchiavelija, koji je djelovao u 16. stoljeću.

U doba industrijalizacije dolazi do još većeg raslojavanja društva, a pri tome dolazi do iskorištavanja pojedinaca kao radnika. Zato se javljaju socijalističke ideje, koje teže poboljšanju položaja nižih slojeva.

Clara Zetkin je 1910. godine na kongresu socijalistkinja predložila da se 8. ožujka obilježava Međunarodni dan žena.

Za poboljšanje radničkih prava i položaja, bore se socijal-utopisti, ali i marksisti.