Proljeće naroda - revolucije od 1848. do 1849. godine

Nakon što je Luj Filip abdicirao 1848. godine, proglašena je republika. Predsjednik je postao nećak Napoleona Bonapartea - Luj Bonaparte.

Car Ferdinand I. smjenio je kancelara Metternicha te postavio novu vladu. Nova vlada ukinula je cenzuru, povećala građanske slobode, a Ustavotvorna skupština ukinula je kmetstvo u Monarhiji.

Habsburška Monarhija je kao i Osmansko Carstvo bila država koja se prostirala na velikom teritoriju, a zato je u njoj živjelo i puno različitih naroda. To je značilo da je u vrijeme nacionalnih pokreta većina tih naroda htjela, a neki i pokušali, ostvariti svoju samostalnost.

Iako je talijanski narod dijelio svijest o zajedničkoj pripadnosti, jeziku i kulturi, Italija nije bila ujedinjena. Tako je nastao narodni preporodni pokret \"risorgimento\", koji se zalagao za ujedinjenje Italije.

Giuseppe Mazzini bio je vođa pokreta Mlada Italija. To je pokret koji je težio ujedinjenju Italije, ali ne kao monarhije, nego kao republike.

Budući da su u Francuskoj 1840-ih uslijedile loše godine za poljoprivredu, to je dovelo do lošeg uroda. Stoga su cijene namirnica skočile, a to je ljude navelo na nezadovoljstvo. Izbila je revolucija, pa je ukinuta monarhija i proglašena republika.

Kao i u ostatku Europe, tako su i u Italiji 1848. izbili nemiri, a došlo je i do prilike za ujedinjenjem Italije. Habsburška Monarhija imala je neke dijelove Italije pod svojom vlašću, pa joj nije odgovaralo ujedinjenje Italije. Vladar Pijemonta objavio je zbog toga rat Hasburškoj Monarhiji.

Prilikom rasprava o ujedinjenju Njemačke predložena su dva oblika ujedinjenja - malonjemački i velikonjemački. Velikonjemački oblik nove države uključivao bi Njemačku i Habsburšku Monarhiju. Bez Habsburške Monarhije radilo bi se o malonjemačkom konceptu, kojem bi na čelu bila pruska dinastija.

Kancelar Klemens Metternich ostao je poznat kao oštar i strog kancelar, koji je provodio apsolutističke odluke represivnim putem. Tek odlaskom kancelara Metternicha dolazi do provođenja reformi i dobivanja većih sloboda.

Na Sveslavenskom kongresu u Pragu skupili su se predstavnici slavenskih naroda. Tamo su se iznijele ideje o povezivanju Slavena, ali i o preuređenju Monarhije. Međutim, nikada nisu donesene neke konkretne odluke jer je kongres raspustila vojska.

Mađarski narod smatrao je Ugarsku svojom nacionalnom državom. Zato su zahtjevalo samostalnost, samoupravu, nacionalno određenje i pravo na jezik. Predvođeni su Lajosem Kossuthom.

Kada je u Rimu 1848. godine došlo do demonstracija, Rim je napustio i papa Pio IX., a u gradu su ostali predstavnici demokratskih vlasti. Oni su 1849. uspostavili Rimsku Republiku. No, republika je trajala samo nekoliko mjeseci.

Giuseppe Garibaldi i Giuseppe Mazzini dvojica su vođa revolucionarnog pokreta u Italiji, a koji se borio za ujedinjenje Italije. Njihov ideal bilo je ujedinjenje Italije kao republike. Obojica su sudjelovala u nacionalističkoj i revolucionarnoj organizaciji Mlada Italija.

Luj Napoleon Bonaparte bio je predsjednik Druge Francuske Republike do 1852. godine, no francuski zakon nije dopuštao da ista osoba bude dva puta zaredom predsjednik. Zato je on izvršio državni udar 1852. godine i umjesto da se proglasi predsjednikom, on je proglasio Drugo Francusko Carstvo i sebe proglasio carem Napoleonom III.

Nakon što je došlo do izbijanja revolucionarnih nemira u Italiji 1848. godine, otvorila se prilika za ujedinjenjem Italije. Međutim, nakon što je vladar Pijemonta objavio rat Hasburškoj Monarhiji, došlo je do poraza talijanske vojske i ujedinjenje Italije nije uspjelo.

Svenjemački parlament trebao je imati ulogu donijeti prvi ustav, koji bi bio temelj nove, ujedinjene njemačke države. Uz to, Svenjemački parlament je trebao i donijeti odluku o tome kako će se ujedinjenje provesti. Međutim, nikada nijedna od odluka nije zaživjela jer je zasjedanje parlamenta prekinuto.

Budući da je došlo do dizanja revolucija u svim većim europskim gradovima, činilo se kao da su revolucionarna zbivanja zahvatila gotovo cijelu Europu. Svi su imali slične zahtjeve, a svojim buđenjem kao da su potaknuli promjene i stvaranje novih prilika. Zato se sve te revolucije zajedničkim imenom nazivaju \"proljeće naroda\".

Kad se Napoleon III. proglasio carem, Francuska je bila već priznata i jaka sila, a bila je i dovoljno bogata. Napoleon III. dao si je za pravo miješati se u ratove u Europi i izvan nje, ratovao je protiv Rusije, širio svoje posjede i kolonijalno carstvo. Abdicirao je 1870. godine, a Francuska ponovno postaje republika.

Svenjemački parlament okupio je zastupnike koji su izabrani općim muškim pravom glasa. Na tom parlamentu koji se održao u Frankfurtu, trebalo se izglasati ustav koji će biti temelj buduće Njemačke. Uz to, tamo se raspravljalo i o tome na koji će se način njemačke države ujediniti i pod čijim vodstvom.

Nakon što je Napoleon poražen, njemačke državice ostale su na okupu u labavoj zajednici, no to nije značilo i zajedničku njemačku državu. Kada su izbili revolucionarni nemiri, glavni zahtjevi bili su uvođenje raznih sloboda, a onda i želja za ujedinjenjem njemačkih država u jednu državu.

Iako su revolcuije imale više žarišta unutar Hasburške Monarhije, sve je pokrenula revolucija koja je u ožujku 1848. godine počela u Beču, glavnom gradu Hasburške Monarhije.