Napoleonovo doba

Vladari i plemstvo Europe sastalo se 1814. godine u Beču na Bečkom kongresu kako bi ponovo uspostavili ravnotežu u Europi i vratili granice država iz vremena prije Francuske Revolucije i ratnih pohoda Napoleona Bonapartea.

Na Bečkom kongresu iz 1814. godine donijelo se pet okvirnih odluka koje se tiču legitimiteta vladavine, restauracije Europe na vrijeme prije Francuske Revolucije i Napoleonovih ratnih pohoda, jačanje autoriteta vladara i plemstva, solidarnosti među monarhijama u Europi te održavanje ravnoteže moći u Europi.

Hrvatske zemlje nakon Bečkog kongresa ušle su i službeno u sastav Austrijskog Carstva.

Napoleon je u \"bitci naroda\" 1813. godine poražen kod Leipziga.

Napoleon je krenuo u ratni pohod na Rusiju 1812. godine s velikom vojskom čije ljudstvo je bilo unovačeno iz cijele Europe.

Vladari i plemstvo Europe sastalo se 1814. godine u Beču na Bečkom kongresu kako bi ponovo uspostavili ravnotežu u Europi i vratili granice država iz vremena prije Francuske Revolucije i ratnih pohoda Napoleona Bonapartea.

Napoleon je 1799. ulaskom u Veneciju ukinuo postojanje Mletačke Republike i podvrgnuo njene teritorije Francuskom Carstvu.

Napoleon je uspio pobjeći s otoka Elbe i kratkotrajno ponovo preuzeti vlast u Francuskoj. No, opet je pretrpio poraz, ovaj put u bitci kod Waterlooa 1815. godine, nakon čega je odveden na otok sv. Helena gdje je umro 1821. godine.

Napoleonovom smrću ponovno je uspostavljeno kraljevstvo.

Europske države su skupile vojne snage za vrijeme Napoleonova boravka u Rusiji. Dočekali su njega i njegovu desetkovanu vojsku na povratku iz Rusije i nanijeli mu poraz u bitci kod Leipziga 1813. godine nakon čega su Napoleona odveli u zarobljeništvo na otok Elbu.

Ideje prosvjetitelja i revolucije za vrijeme Napoleonove vlasti nisu zamrle već su usustavljene u poznatom Napoleonovom Građanskom zakoniku čije su osnovne ideje pravna jednakost ljudi, privatno vlasništvo i sekularizacija te sloboda čovjeka.

Napoleon je uspio pobjeći s otoka Elbe i kratkotrajno ponovo preuzeti vlast u Francuskoj. No, opet je pretrpio poraz, ovaj put u bitci kod Waterlooa 1815. godine, nakon čega je odveden na otok sv. Helena gdje je umro 1821. godine.

Konačan Napoleonov poraz bio je u bitci kod Waterlooa 1815. godine.

Rusko Carstvo je u ratu protiv Napoleona koristilo taktiku spaljene zemlje. Ova taktika sastoji se u tome što se rusko stanovništvo povlačilo prema unutrašnjosti zemlje odvodeći stoku i paleći oranice i zalihe hrane za sobom. Tako se neprijateljeva, Napoleonova vojska nije mogla okrijepiti i gubila je na brojnosti te im je, uz hladnu rusku zimu, bitno bilo otežano napredovanje u unutrašnjost Rusije.

Rusko Carstvo je u ratu protiv Napoleona koristilo taktiku spaljene zemlje. Ova taktika sastoji se u tome što se rusko stanovništvo povlačilo prema unutrašnjosti zemlje odvodeći stoku i paleći oranice i zalihe hrane za sobom. Tako se neprijateljeva, Napoleonova vojska nije mogla okrijepiti i gubila je na brojnosti te im je, uz hladnu rusku zimu, bitno bilo otežano napredovanje u unutrašnjost Rusije.

Europske države su skupile vojne snage za vrijeme Napoleonova boravka u Rusiji. Dočekali su njega i njegovu desetkovanu vojsku na povratku iz Rusije i nanijeli mu poraz u bitci kod Leipziga 1813. godine nakon čega su Napoleona odveli u zarobljeništvo na otok Elbu.

Na Bečkom kongresu iz 1814. godine u okviru odluke o međusobnoj solidarnosti monarhija u Europi osnovan je vojno-politički savez Sveta alijansa čija je uloga trebala biti sprječavanje i obrana europskih monarhija od mogućih budućih revolucijskih nastojanja.

Europske države su skupile vojne snage za vrijeme Napoleonova boravka u Rusiji. Dočekali su njega i njegovu desetkovanu vojsku na povratku iz Rusije i nanijeli mu poraz u bitci kod Leipziga 1813. godine nakon čega su Napoleona odveli u zarobljeništvo na otok Elbu.

Napoleon je uspio pobjeći s otoka Elbe i kratkotrajno ponovo preuzeti vlast u Francuskoj. No, opet je pretrpio poraz, ovaj put u bitci kod Waterlooa 1815. godine, nakon čega je odveden na otok sv. Helena gdje je umro 1821. godine.

Francuska je ponovo 1804. godine postala monarhija kada se Napoleon Bonaparte sam okrunio za cara Francuske.

Rusko Carstvo je u ratu protiv Napoleona koristilo taktiku spaljene zemlje. Ova taktika sastoji se u tome što se rusko stanovništvo povlačilo prema unutrašnjosti zemlje odvodeći stoku i paleći oranice i zalihe hrane za sobom. Tako se neprijateljeva, Napoleonova vojska nije mogla okrijepiti i gubila je na brojnosti te im je, uz hladnu rusku zimu, bitno bilo otežano napredovanje u unutrašnjost Rusije.

Napoleon je nakon poraza kod Leipziga 1813. godine protjeran na otok Elbu, ali se vratio 1815. godine. Umro je na otoku Sveta Helena.

U velikom dijelu Dalmacije i Istre, Napoleon je nakon osvajanja uspostavio Ilirske provincije, koje su bile pod vlašću Francuskog Carstva. U Ilirskim provincijama postavljen je vojni i civilni upravitelj, koji je zastupao cara.

Napoleon Bonaparte pretrpio je poraz u bitci kod Waterlooa 1815. godine, nakon čega je odveden na otok sv. Helena gdje je umro 1821. godine.

Napoleonov zakonik potvrdio je i odvajanje crkvene vlasti od države,

Bečki kongres bio je skup više europskih vladara i plemića, koji su se 1814. sastali da bi raspravljali o političkoj situaciji i izgledu granica u Europi nakon Napoleonova poraza i Francuske revolucije. Osim toga, donijeli su i mnoge važne odluke.

Napoleon Bonaparte 1804. godine okrunio se za cara. Ceremonija je održana u Parizu, kada je Napoleon uzeo carsku krunu iz papinih ruku i sam sebi stavio na glavu. Odtada je poznat kao car Napoleon I. Bonaparte.

1812. godine Napoleonova vojska sukobila se kod Borodina s ruskom vojskom. Napoleonova vojska pretrpila je velike gubitke i hladnoću pa su se povukli iz Rusije.

Vladari i plemstvo Europe sastalo se 1814. godine u Beču na Bečkom kongresu kako bi ponovo uspostavili ravnotežu u Europi i vratili granice država iz vremena prije Francuske Revolucije i ratnih pohoda Napoleona Bonapartea.

Bečki kongres donio je odluku o restauraciji, odnosno povratku stanja na staro. To je značilo i povratak državnog uređenja i vladara na vrijeme prije Francuske revolucije.

Napoleon je sudjelovao u ratovima protiv Protufrancuske koalicije, a kad se 1799. godine vratio u Pariz, proglasio je konzulat i sebe konzulom.

Napoleon je uspio pobjeći s otoka Elbe i kratkotrajno ponovo preuzeti vlast u Francuskoj. No, opet je pretrpio poraz, ovaj put u bitci kod Waterlooa 1815. godine, nakon čega je odveden na otok sv. Helena gdje je umro 1821. godine.

Napoleonov Dekret o kontinentalnoj blokadi bio je usmjeren protiv Velike Britanije. On je njime htio oslabiti trgovačku moć Velike Britanije koja je bila trgovinsko-pomorska sila tog vremena.

Napoleonov Dekret o kontinentalnoj blokadi bio je usmjeren protiv Velike Britanije. On je njime htio oslabiti trgovačku moć Velike Britanije koja je bila trgovinsko-pomorska sila tog vremena.

Napoleon je kao izvršnu vladu proglasio konzulat, koji se sastojao od 3 člana.

Povratkom s otoka Elbe 1815. godine, Napoleon je do svog konačnog poraza vladao još sto dana, pa se taj period naziva i \"vladavina sto dana\".

Napoleon je uveo kontinentalnu blokadu prema Velikoj Britaniji, kako bi oslabio njenu trgovinu i promet morem. Mislio je da će ju tako natjerati na slabljenje, dok je druge države planirao poraziti ratovima.