Francuska revolucija

Unutar trećeg staleža nekada se pravi podjela i na treći i četvrti stalež. Četvrti stalež činili su seljaci, radnici, mali trgovci i obrtnici. Oni su plaćali najviše poreza, nisu imali politička prava i nisu posjedovali zemlju.

Za očuvanje reda u Parizu, nakon što je bogato građanstvo došlo na vlast, bila je osnovana i zadužena Narodna garda. Narodna garda je elitna postrojba sastavljena od najodanijih, dobro uvježbanih i opremljenih časnika i vojnika.

Vođa jakobinaca bio je Maximilliene Robespierre, koji se zalagao da se pravo glasovanja proširi i na siromašnije građane.

Nemiri vezani za Francusku revoluciju prestaju u potpunosti tek kada je vlast u zemlji, nakon uspostave Direktorija, preuzeo Napoleon Bonaparte.

Treći stalež, koji se nazivao i građanstvo, diže pobunu protiv uvjeta u državi i vlasti i tako pokreće revoluciju.

Narodni konvent je u rujnu 1792. godine u Francuskoj uspostavio republiku, a ukinuo monarhiju.

Tri tjedna nakon proglašenja Narodne skupštine, predstavnici su se prozvali Ustavotvornom skupštinom jer su željeli oblikovati ustav koji bi davao više slobode narodu te ograničio vlast kralja.

U vrijeme Francuske revolucije smišljena je sprava za bržu smrt, odnosno sprava koja je služila za odsjecanje glave. Ime je dobila po doktoru Guillotinu, koji je zastupao humanije pogubljenje ljudi.

Žirondinci su predstavljali bogato građanstvo, koje je imalo pravo glasa i sudjelovanja u politici.

Osim žirondinaca nastala je stranka jakobinaca. Jakobinci su kao stranka zastupali interese revolucionarnih demokrata. Jakobinci su se zalagali za proširenje prava glasa na siromašne građane.

Marija Antoaneta bila je supruga Luja XVI. rodom iz Habsburške vladarske kuće. Zajedno s mužem osuđena je na smrt, to jest giljotirana je tijekom Francuske revolucije.

Početkom Francuske Revolucije smatra se 14. srpnja 1789. godine kada je stanovništvo Pariza naoružano krenulo napasti zatvor Bastille. To je bio utvrđeni zatvor te ujedno simbol starog poretka u Francuskoj. Danas se 14. srpnja obilježava kao Nacionalni dan u Francuskoj.

Početkom listopada 1789. godine zbog visokih cijena i nestašice kruha (i hrane općenito) žene su naoružane krenule na Versailles prosvjedujući. Ovaj događaj u povijesti poznat je kao ženski marš na Versailles. Dan nakon ženskog marša, kralj se predao i završio u kućnom pritvoru.

Nakon svrgnuća jakobinaca s vlasti, Francuska je nanovo politički uređena i njome je počeo vladati Direktorij sastavljen od 5 članova.

Jakobinski teror odnosno jakobinska strahovlada trajala je 14 mjeseci u Francuskoj i odnijela oko 40 000 žrtava, odnosno neistomišljenika koji su pogubljeni na giljotini.

Pravo sudjelovanja u politici bilo je ograničeno imovinskim cenzusom. Drugim riječima, samo oni građani koji su bili dovoljno bogati mogli su se baviti politikom. Politička opcija koja je zastupala interese bogatog dijela građanstva bili su žirodinci.

Seosko stanovništvo prestalo je izvršavati obveze prema plemićima i davati im poreze, naprotiv počeli su im otimali zemlju, pljačkati ih i napadati. Pljačka nije bila usmjerena samo na plemiće i njihove dvorce, nego i na samostane te državne ustanove u gradovima. Plemići su počeli bježati iz Francuske.

Kralj Luj 16. namjeravao je pripisati plaćanje poreza i pripadnicima prva dva staleža kako bi se financijsko stanje države popravilo.

Jedna od reformi jakobinaca je bila ukinuće gregorijanskog kalendara. Naime, jakobinci su ukinuli Katoličku Crkvu na francuskom teritoriju pa tako i crkveni gregorijanski kalendar. Smatrali su da nova era počinje njihovom vladavinom i republikom u Francuskoj pa su u skladu s time osmislili i uveli novi, republikanski kalendar.

U vanjskom ratovanju za vrijeme vladavine Direktorija, istaknuo se kao vrstan vojskovođa Napoleon Bonaparte. Njegove vrline u ratovanju, ali i vođenju države obilježit će kraj 18. i dio prve polovice 19. stoljeća.

Za vrijeme vladavine Direktorija u Francuskoj, postignuti su veliki uspjesi u vanjskom ratovanju, međutim, u Francuskoj nisu provodili dobru unutarnju politiku.

U vanjskom ratovanju za vrijeme vladavine Direktorija, istaknuo se kao vrstan vojskovođa Napoleon Bonaparte. Njegove vrline u ratovanju, ali i vođenju države obilježit će kraj 18. i dio prve polovice 19. stoljeća.

Ova izjava pripisuje se kraljici Mariji Antoaneti, supruzi francuskog kralja Luja 16. Kraljica je bila neobzirna prema gladi i siromaštvu naroda, pa je savjetovala ljudima koji nemaju kruha da jedu kolače.

Društvo je bilo podijeljeno na staleže. To su društvene skupine ljudi koji su slični po porijeklu, imovini i pravima.

1791. godine u Francuskoj je donesen Ustav. Francuska prestaje biti apsolutna, a postaje ustavna monarhija. To je drugi Ustav u svijetu i prvi u Europi.

Nemiri koji su počeli u francuskom društvu i koji su eskalirali revolucijom, započeli su za vladavine francuskog kralja Luja 16.

Državni ili Generalni staleži bila je skupština koja je činila predstavnike sva tri staleža.

Iako su Francuska i Španjolska imale kolonije i htjele zadržati vlast u njima, željele su oslabiti kolonijalnu moć Velike Britanije pa su u ratu pomoć pružale američkim kolonistima koji su se borili za svoju neovisnost.

Napadom na utvrdu Bastille, u kojoj se nalazio zatvor i oslobađanjem zatvorenika počinje pobuna u Francuskoj, poznata kao Francuska revolucija.

Generalni staleži sazvani su 1789. godine kako bi prokomentirali odluku kralja o plaćanju poreza za sve staleže. Prije toga, Generalni staleži nisu se sastali od 1614. godine.

Najbrojniji stalež u Francuskoj u 18. stoljeću bio je treći (25 do 28 milijuna), međutim, pripadnici ovog staleža nisu imali nikakvog utjecaja na državnu vlast te prava jer su povlašteni položaji i poslovi u državi pripadali I. i II. staležu.

Francuska je od vremena velikih geografskih otkrića do Revolucije stekla dosta kolonija. U skladu s modernim tokovima i idejama, jakobinska vlada je donijela odluku o ukidanju ropstva u njima.

Prosvjetiteljske ideje i djelovanja bili su usmjereni protiv apsolutističke vlasti jednog čovjeka - vladara. Oni su razvijali modele vlasti za koje su vjerovali da trebaju zamijeniti apsolutizam.

Budući da su se jakobinci suočavali sa svojim političkim protivnicima, njihova vlast nazvana je i \"vladavina terora\".

26. lipnja 1789. godine donesena je Deklaracija o pravima čovjeka i građanina. Bio je to dokument u kojem je pisalo da su svi ljudi rođeni jednaki i slobodni. Ova deklaracija trebala je jamčiti osobna i građanska prava svakog pojedinca.

Pripadnici I. i II. staleža bili su oslobođeni plaćanja poreza državi. Prema tome, jedino je III. stalež plaćao porez feudalcima i državi te desetinu Crkvi.

Početkom Francuske Revolucije smatra se 14. srpnja 1789. godine kada je stanovništvo Pariza naoružano krenulo napasti zatvor Bastille. To je bio utvrđeni zatvor te ujedno simbol starog poretka u Francuskoj. Danas se 14. srpnja obilježava kao Nacionalni dan u Francuskoj.

Zastupnici III. staleža te dio zastupnika iz I. i II. staleža sastao se u dvorani za loptanje gdje su se proglasili Narodnom skupštinom u lipnju 1789. godine.

U Skupštini državnih staleža u Francuskoj glasalo se po principu jedan stalež-jedan glas. Prema ovome principu, treći stalež, iako najbrojniji u državi, imao je pravo samo na 1 glas kao i prva dva staleža čiji su pripadnici u državi bili malobrojniji. Na sazivu 1789. godine pripadnici trećeg staleža tražili su da se glasa po principu jedan čovjek jedan glas kako bi glasanjem nadjačali prva dva staleža.

Godine 1792. za vrijeme revolucije, proglašeno je ukidanje monarhije i proglašena je Prva francuska republika.

Na desnoj strani na zasjedanju Državnih staleža bili su zastupnici koji su se zalagali za tradicionalnu upravu i ideje što je postalo obilježje svjetonazora, tako zvane političke desnice.

Jakobinski teror odnosno jakobinska strahovlada trajala je 14 mjeseci u Francuskoj i odnijela oko 40 000 žrtava, odnosno neistomišljenika koji su pogubljeni na giljotini.

Francuska u ratovima za sjevernoameričke kolonije protiv Velike Britanije nije ostvarila dobitak, već je izgubila većinu svojih kolonija u korist Velike Britanije.

Deklaracija o pravima čovjeka i građanina donesena je u jeku Revolucije, u kolovozu 1789. godine. Osnovna ideja ove deklaracije je sloboda i jednakost svih ljudi u državi pred zakonom. Sastojala se od ukupno 17 članaka.

Dan poslije tzv. ženskog marša, dakle 06. listopada 1789. godine francuski kralj Luj XVI. završio je u kućnom pritvoru. Ustavotvorna skupština preuzela je vlast u Francuskoj.

Drugi stalež, odmah ispod plemstva, činilo je svećenstvo. Oni su kao i plemstvo bili oslobođeni plaćanja poreza.

U vanjskom ratovanju za vrijeme vladavine Direktorija, istaknuo se kao vrstan vojskovođa Napoleon Bonaparte. Njegove vrline u ratovanju, ali i vođenju države obilježit će kraj 18. i dio prve polovice 19. stoljeća. Došao je na vlast 1799. godine državnim udarom.

Skupština državnih staleža u Francuskoj naziva se još i Generalni staleži. Posljednji put prije Revolucije sazvana je 1614. godine nakon čega se u Francuskoj vladalo apsolutistički. Skupština se ponovno sazvala zbog krize i održala se 1789. godine uoči Revolucije. Tadašnji kralj Francuske bio je Luj XVI.

U Protufrancusku koaliciju uključilo se puno zemalja Europe. Osim Velike Britanije i Pruske, sudjelovale su i Španjolska, Portugal, Habsburška Monarhija, Švedska i Rusija. Protiv tih zemalja je Francuska vodila ratove za prevlast i moć.

Vladari europskih monarhija bili su u strahu zbog događanja u Francuskoj, osobito nakon što je pogubljen francuski kralj Luj XVI. i ukinuta monarhija te su htjeli spriječiti prelijevanje francuskih revolucionarnih tokova u svoje zemlje. Upravo iz ovih razloga, stalno su bili u ratu s Francuskom želeći u nju vratiti monarhiju, uspostaviti ravnotežu u Europi te sačuvati svoj položaj i države od revolucijskih djelovanja.

III. stalež dobio je podršku manjeg dijela zastupnika iz I. i II. staleža, no veći dio zastupnika iz ovih staleža bio je protiv njihova prijedloga. Vladaru se također nije svidio prijedlog III. staleža pa je on zatvorio dvoranu u kojoj su se sastali Državni staleži.

U Skupštini državnih staleža u Francuskoj glasalo se po principu jedan stalež-jedan glas. Prema ovome principu, treći stalež, iako najbrojniji u državi, imao je pravo samo na 1 glas kao i prva dva staleža čiji su pripadnici u državi bili malobrojniji.

Poprsje Marianne, također se naziva i božicom slobode. Kao simbol Francuske Republike s crvenom kapom revolucionara nalazi se na kovanicama eura.

Nakon vladavine jakobinaca i njihovog suočavanja s protivnicima i plemstvom, jakobinska diktatura slabi, a Robespierre i njegovi suradnici završavaju na giljotini.

Žirondinci su u Skupštini bili zagovornici interesa bogatijeg građanstva i nisu bili zagovornici općeg prava glasa.

Kako bi se smirilo stanje nakon jakobinske diktature, vlast u zemlji preuzima vlada od pet članova, nazvana Direktorij. Bila je to vlada Prve Republike.

Nakon svrgnuća jakobinaca s vlasti, Francuska je nanovo politički uređena i njome je počeo vladati Direktorij sastavljen od 5 članova.

1789. godine, u vremenu revolucionarnih događanja u Francuskoj, druge države Europe su pretežno bile monarhije. Vladari europskih monarhija bili su u strahu zbog događanja u Francuskoj, osobito nakon što je pogubljen francuski kralj Luj XVI. i ukinuta monarhija te su htjeli spriječiti prelijevanje francuskih revolucionarnih tokova u svoje zemlje.

U svibnju 1789. godine Državni staleži su se sastali u dvorcu Versailles kraj Pariza. Zasjedanje je započelo iznašanjem žalbi svakog staleža o brojnim problemima koji su ih mučili.

Zastupnici III. staleža te dio zastupnika iz I. i II. staleža sastao se u dvorani za loptanje gdje su se proglasili Narodnom skupštinom u lipnju 1789. godine.

Prava i posjedi Crkve u Francuskoj nisu vraćeni već je za vrijeme jakobinske vlade Crkva ukinuta.

Na lijevoj strani na zasjedanju Državnih staleža bili su zastupnici koji su se zalagali za reformne i revolucionarne ideje što je postalo obilježje svjetonazora, tako zvane političke ljevice.