Radništvo i radnički pokret

Sindikati su udruženja, odnosno organizacije radnika koji se zalažu za položaj i prava radnika kao što su visina plaće, radno vrijeme i slično.

Vlasnici industrija teže k ostvarenju zarade u svojem poslovanju. Radi ostvarenja ovog cilja događalo se da snižavaju plaće radnika i različitim mehanizmima rade na snižavanju cijene sirovina za proizvodnju kao i na povećanju učinkovitosti strojeva i radne snage kojom raspolažu.

Naime, velika raspoloživost dostupnih radnika na tržištu rada omogućava pad plaće zaposlenih radnika jer, ukoliko se zaposlenici pobune, mogu biti lako zamijenjeni raspoloživom radnom snagom sa tržišta rada.

\n

Udruživanjem radnika u sindikat rješavanje radničkih pitanja je podignuto na višu razinu.

\n

Ideja socijalista-utopista je poboljšanje radničkoga položaja u industrijskome društvu. Poznati socijalist-utopist koji je dosta napravio po ovom pitanju bio je Robert Owen.

Države su demokratizacijom uvodile nove zakone o zaštiti radnika i o njihovim pravima pa radnici nisu više imali potrebe dizati revolucije kao prije.

U industrijskome društvu dolazi do razvijanja dviju klasa, kapitalista ili buržoazije i proletera. Kapitalisti ili buržoazija jesu industrijalci koji imaju kapitali ili ga stječu plaćajući rad druge klase - proletera (radnika) koji imaju samo svoj rad koji daju u zamjenu za plaću.

Teški uvjeti rada dovodili su do socijalnih problema u životu radnika i do teškog položaja gdje nisu imali zaštitu kao što je bolovanje, dovoljno visoku plaću i slično. Takvo se pitanje naziva socijalno pitanje.

U Parizu je 1871. došlo do revolucije u kojoj su radnici preuzeli vlast. Time su ostvarene komunističke ideje Marxa i Engelsa, ali je Komuna potrajala samo 72 dana.

\n

Robert Owen se zalagao za društvenu jednakost. Iako je bio bogat tvorničar i poslodavac, želio je društvo u kojem svi pojedinci imaju jednak položaj i jednaka prava što je bilo teško ostvarivo (utopijski socijalizam).

\n

Jedna od izrazito negativnih popratnih pojava naglog industrijskog razvoja bilo je iskorištavanje dječjeg rada, čak i u najtežim uvjetima (u rudnicima).

Socijalisti marksisti, na čelu sa Karlom Marxom, nisu vjerovali da će vlasnici tvornica, tvornice radnicima prepustiti dobrovoljno. Zato su predložili da organizacija revolucionara silom osvoji vlast u državi i preda tvornice radnicima.

\n

Utopijski socijalizam označava socijalnu pravdu koja bi svim pojedincima u društvu donijela jednak položaj i jednaka prava. Kako je to bilo teško ostvarivo, zagovornike takve ideje nazivamo \"utopijski socijalisti\". Kao najpoznatije utopijske socijaliste navodimo: Saint-Simon, Charles Fourier i Robert Owen.

\n

Organizacije radnika koje se bore za prava radnika nazivaju se sindikati. Sindikati se u početku najviše bave pitanjima radnoga vremena, plaća i uvjeta rada.

Međunarodno udruženje radnika je utemeljeno 1864. godine, sa ciljem povezivanja radnika čitavog svijet u borbi protiv kapitalista.

Socijalisti utopisti zalagali su se za socijalizam kao društveno uređenje u kojem bi postojala društvena jednakost, svi bi imali jednak položaj i jednaka prava.

\n

Prema Marxu i Engelsu društvo se dijeli na dvije klase:

\n\n\n\n

• Kapitaliste (poslodavci, poduzetnici)
• Radici (proleteri)

\n\n\n\n

Navedeni teoretičari su se zagovarali potpuno ukidanje privatnog vlasništva te da se treba izgraditi komunističko društvo bez klasa, bez privatnog vlasništva i izrabljivanja.

\n

Ideja socijalista-utopista je poboljšanje radničkoga položaja u industrijskome društvu. Poznati socijalist-utopist koji je dosta napravio po ovom pitanju bio je Robert Owen.

Robert Owen se zalagao za donošenje Zakona o zaštiti radnika. Tim je zakonom zabranjen rad samo djeci do devete godine, a djeci do devete do šesnaeste godine ograničeno je radno vrijeme na dvanaest sati na dan.

Proces napuštanja sela i naglo širenje i povećanje gradskog stanovništva zovemo urnabizacija. Urbanizacija je, kao i industrijalizacija, prvo zahvatila zapadnu Europu.

\n

Državne su vlasti kroz uvođenje zdravstvenog osiguranja i mirovinskog sustava pokušale poboljšati položaj radnika.

\n

Razvoj industrije i industrijskih djelatnosti bio je popraćen otvaranjem strukovnih škola koje su obrazovale ljude za rad u tom sektoru. Također, elementi školskog sistema kao ranojutarnje ustajanje, nastava osam sati dnevno s malim pauzama te nastavnik i razvijanje poslušnosti i discipline povezuju sa pripremom đaka na budući radni život.

Marxovo idealno društvo je komunističko društvo u kojem bi svi trebali biti posve slobodni i ravnopravni, a privatno vlasništvo ukinuto. Pokret koji je Karl Marx osnovao za ostvarenje tog cilja naziva se komunistički pokret.

Radnička naselja najčešće nastaju uz tvornice kako bi se izbjeglo dugotrajno putovanje na posao.

\n

Državne su vlasti kroz uvođenje zdravstvenog osiguranja i mirovinskog sustava pokušale poboljšati položaj radnika.

\n

Kao posljedica industrijalizacije javlja se urbanizacija. To znači da seosko stanovništvo seli u grad radi posla, a time rastu gradovi i povećava se broj stanovnika.

\n

Prema Marxu i Engelsu društvo se dijeli na dvije klase:

\n\n\n\n

• Kapitaliste (poslodavci, poduzetnici)
• Radici (proleteri)

\n\n\n\n

Navedeni teoretičari su se zagovarali potpuno ukidanje privatnog vlasništva te da se treba izgraditi komunističko društvo bez klasa, bez privatnog vlasništva i izrabljivanja.

\n

\n

Prva internacionala - prva je masovna organizacija radništva nastala na poticaj britanskih i francuskih sindikalnih skupina sa zadatkom povezivanja radnika čitavog svijeta u borbi protiv kapitalista.

\n\n\n\n

• Osnovana je u Londonu 1864. godine.

\n

Sindikati su udruženja, odnosno organizacije radnika koji se zalažu za položaj i prava radnika kao što su visina plaće, radno vrijeme i slično. Industrijalcima ovakva udruženja nisu išla na korist te su ih pokušavali spriječiti.

\n

Pariška komuna je proglašena 1871. godine kada su pariški radnici revolucionarnim putem (nasilno) preuzeli vlast. Pariška komuna je trajala 72 dana.

\n

\n

Prva internacionala - prva je masovna organizacija radništva nastala na poticaj britanskih i francuskih sindikalnih skupina sa zadatkom povezivanja radnika čitavog svijeta u borbi protiv kapitalista. Osnovana je u Londonu 1864. godine.

\n

Najčešća metoda borbe za prava radnika je štrajk. Radnici bi prekinuli rad dok se ne ispune njihovi zahtjevi. Štrajkovi su često bili nasilno ugušeni.

Karl Marx i Friedrich Engels zalagali su se za komunističko društvo. To je značilo da ne postoje društvene klase i je sve u vlasništvu države, ne postoji privatno vlasništvo.

Industrijalizacija je izazvala i stvaranje posve novog društvenog sloja - radništva. Tvornički radnici su živjeli u teškim uvjetima, često na rubu bijede.

\n

Pariška komuna je proglašena 1871. godine kada su pariški radnici revolucionarnim putem (nasilno) preuzeli vlast. Pariška komuna je trajala 72 dana.

\n

Vlasnici industrija teže k ostvarenju zarade u svojem poslovanju. Radi ostvarenja ovog cilja događalo se da snižavaju plaće radnika i različitim mehanizmima rade na snižavanju cijene sirovina za proizvodnju kao i na povećanju učinkovitosti strojeva i radne snage kojom raspolažu.

Socijalisti marksisti, na čelu sa Karlom Marxom, nisu vjerovali da će vlasnici tvornica, tvornice radnicima prepustiti dobrovoljno. Zato su predložili da organizacija revolucionara silom osvoji vlast u državi i preda tvornice radnicima. Marxovo idealno društvo je komunističko društvo.

U industrijskome društvu dolazi do razvijanja dviju klasa, kapitalista ili buržoazije i proletera. Kapitalisti ili buržoazija jesu industrijalci koji imaju kapitali ili ga stječu plaćajući rad druge klase - proletera (radnika) koji imaju samo svoj rad koji daju u zamjenu za plaću.

Papa Lav XIII. je krajem 19. stoljeća napisao encikliku ili pismo O novim stvarima (Rerum novarum) u kojem piše o rješavanju radničkog pitanja i zalaže se za veće plaće. Dobio je nadimak radnički papa.

Nakon napuštanja revolucionarnih ideja, socijalisti su se počeli udruživati u stranke i tako se u parlamentima zalagati za prava radništva. Takve se stranke nazivaju socijaldemokratske stranke.

Znanstveno-tehnološki napredak, odnosno industrijalizacija njime prouzrokovana, otvorila je mnoga radna mjesta jer je zbog nje otvoren novi sektor djelatnosti koji prije u prošlosti nije postojao kao što je postavljanje tračnica za lokomotive, izrada strojeva na parni pogon, upravljanje strojevima u proizvodnji i tome slično.

\n

Njemački teoretičari, Karl Marx i Friderich Engels su svoje ideje uobličili 1848. godine u Manifest komunističke partije koji su završili borbenim pozivom: \"Proleteri svih zemalja, ujedinite se!\"

\n

\n

Neki su se poslodavci također uključili u rješavanje socijalnog pitanja. Nači na koji su poslodavci to čini su:

\n\n\n\n

• osnivanje fondova iz kojih su se isplaćivale naknade u slučaju unesrećenja radnika ili
• pomoć oko izgradnje stambenih prostora.

\n\n\n\n

\n\n\n\n

Takve mjere su znatno pomogle jer su motivirale radnike te povećale povjerenje između poslodavca i radnika.

\n

\n

Katolička Crkva je nastojala pomoći ugroženim skupinama (beskućnici, nezaposleni) tako što je osnovala humanitarna udruženja i institucije.

\n\n\n\n

\n

Zbog novina koje su donijele industrijske revolucije, broj radnih mjesta u gradovima se povećao što je uzrokovalo priljev stanovništva u gradove te vremenom uspon novog društvenog sloja - građanstva.

U industrijskome društvu dolazi do razvijanja dviju klasa, kapitalista ili buržoazije i proletera. Kapitalisti ili buržoazija jesu industrijalci koji imaju kapitali ili ga stječu plaćajući rad druge klase - proletera (radnika) koji imaju samo svoj rad koji daju u zamjenu za plaću.

Kada su se ljudi počeli zapošljavati u industrijskom sektoru, oni kao radnici nisu imali prava, a radno vrijeme je bilo redovno duže od 8 sati, često dvostruko toliko.

\n

Prva internacionala - prva je masovna organizacija radništva nastala na poticaj britanskih i francuskih sindikalnih skupina sa zadatkom povezivanja radnika čitavog svijeta u borbi protiv kapitalista. Osnovana je u Londonu 1864. godine.

\n

Socijaldemokratske stranke postale su političke opcije ljudi, pretežito radnika, koji su se zalagali za poboljšanje položaja radnika i kroz ovu političku opciju dobili mogućnost političkog predstavnika u državnom parlamentu.