U situaciju na Balkanu uključila se Austro-Ugarska koja se bojala širenja ruskog utjecaja preko Srbije. Tako je Austro-Ugarska potaknula stvaranje neovisne Albanije 1912. godine. Albanija je priznata kao država nakon Drugog balkanskog rata.

Srbija i Bugarska sukobile su se oko podjele Makedonije, koju je nakon Prvog balkanskog rata trebala dobiti Bugarska. Međutim, Srbija se okrenula protiv Bugarske s ostalim članicama Balkanskog saveza. Bugarska je zato napala Srbiju, što je dovelo do Drugog balkanskog rata 1913. godine.

Antanta ili Srdačni savez najprije je nastala kao savez Francuske i Velike Britanije 1904. godine. Tek 1907. godine savezu se priključila i Rusija, koja je jednako kao Velika Britanija i Francuska u Njemačkoj vidjela vojnu i političku opasnost.

Kako je došlo do ujedinjenja Njemačke i ona postala i politički i gospodarski snažna, europske sile više nisu htjele držati se svaka za sebe i održavati koliko-toliko ravnotežu, u kojoj su sve velike države bile podjednako jake, nego su se krenule udruživati u vojno-političke saveze.

Austro-Ugarska je 1903. godine dobila pravo na privremenu okupaciju BiH, ali je 1908. godine došlo do revolucije u Osmanskom Carstvu, što je Austro-Ugarska iskoristila i pripojila BiH Monarhiji. Na to su reagirale Srbija i Rusija, koja je podržavala Srbiju.

Balkanski savez nastao je kao želja država koje su se u njemu našle da poraze Osmansko Carstvo i prošire se na nove teritorije. Osmansko Carstvo je u Prvom balkanskom ratu poraženu i izgubilo je posjede u Europi.

Nakon što je prva marokanska kriza riješena mirnim putem ugovorom iz 1906., francuske snage su 1911. pokušale okupirati Maroko, na što je Njemačka poslala ratnu topovnjaču u luku Agadir. Francuska je Njemačkoj prepustila neke kolonije u Africi, a Njemačka je dopustila Francuskoj nadzor nad Marokom.

Iako su Velika Britanija i Francuska kroz povijest bile neprijateljske države, sukobljavale su se zbog teritorija, a u 19. stoljeću i zbog kolonija, bile su ujedinjene u tome što su vidjele veliku opasnost u Njemačkoj, pa su se odlučile udružiti u Antantu 1904. godine.

Drugi balkanski rat završen je potpisivanjem mira u Bukureštu 1913. godine. Tim mirom je potvrđena neovisnost Albanije, Makedonija je podijeljena između Srbije, Bugarske i Grčke, a Osmansko Carstvo dobilo je područje u zaleđu Carigrada.

Njemačka se nakon stvaranje Antante u kojoj su se našle Francuska, Velika Britanija i Rusija našla okružena zemljama koje su saveznice. Njemačka je pak savez tvorila s Austro-Ugarskom i Italijom, ali se svejedno bojala Antante jer je to predstavljalo opasnost za budući sukob.

Kako bi se teritorijalno proširile, Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grčka sklopile su 1912. godine Balkanski savez. Taj je savez bio usmjeren protiv Osmanskog Carstva, koje je još uvijek postojalo.

Prvi vojno-politički savez sklopile su Njemačka i Austro-Ugarska. Njemačka je bila gospodarski i politički jaka, a Velika Britanija i Francuska u njoj su vidjele veliku opasnost, gdje se vidjela razlika između ovih država, što je Njemačku i potaknulo na stvaranje ovog saveza.

Srbija je u Albaniji vidjela izlaz na Jadransko more, koje Albanija i danas ima. Austro-Ugarska je preduhitrila srpske pretenzije i potaknula stvaranje neovisnosti Albanije, kako bi spriječila srpsko proširenje na Albaniju.

Obje marokanske krize odražavale su interese Njemačke i Francuske. Francuska je polagala prava na Maroko, a Njemačka je podržavala njegovu samostalnost. Nakon dvije krize, Njemačka je priznala Francuskoj nadzor nad Marokom, a Njemačka je dobila dvije afričke kolonije.

Francuska je Maroko u sjevernoj Africi smatrala svojim interesnim područjem, a njemački car podržao je neovisnost Maroka. Francuskoj je podršku dala Velika Britanija. Ugovorom 1906. godine Maroko je ostao samostalan.

Italija je bila mlada država, koja je nastala u 19. stoljeću, isto kad i Njemačka. Htjela se probiti kao vodeća sila, pa je pristupila savezu s Njemačkom i Austro-Ugarskom 1882. godine. Od tada se ovaj savez naziva Trojni savez.

Bosanska kriza je završila bez ratnih sukoba, tako što je Rusija priznala Austro-Ugarskoj pravo na BiH, nakon što je Njemačka zaprijetila Rusiji ratom. Rusija je na prihvaćanje te odluke prisilila i Srbiju.