"Proljeće naroda" - revolucije 1848.

Francuska je u vrijeme izbijanja revolucije bila monarhija. Stoga je francusko društvo težilo demokratizaciji društva, odnosno povećanju glasa naroda u državnim odlukama.

Francuski zakon nalagao je da ista osoba ne može biti dva puta predsjednik. Kada mu istekne mandat, onda moraju izabrati nekog drugog. Luj Napoleon se usprotivio tome, te 1851. godine izvršio državni udar. Proglasio se ponovno predsjednikom, a onda i carem.

Tijekom revolucionarnih godina, dolazilo je do slabog uroda, a to je povećavalo glad i siromaštvo. Ionako pobunjeno stanovništvo, dodatno je pokazalo nezadovoljstvo i tako pogoršalo revolucionarna zbivanja 1848. godine.

Na Svenjemačkom parlamentu u Frankfurtu najviše se predlagalo ujedinjenje njemačkih zemalja pod pruskim vodstvom i pruskim kraljem. No, pruski kralj je to odbio jer je vidio da su revolucije u ostatku Europe ugušene.

Proljeće naroda naziv je za zajednička revolucionarna zbivanja 1848. godine. Nazivaju se \"proljeće naroda\" zbog širine područja koje su nemiri obuhvatili, ali i prema naglom buđenju nemira prema vlasti.

Francusko stanovništvo najviše je bilo nezadovoljno izbornim zakonom, po kojem je pravo glasa imalo samo 0.9% stanovništva. Na taj način nisu mogli svi ravnopravno sudjelovati u donošenju državnih odluka te je i dalje kraljeva riječ bila najvažnija. U takvim okolnostima, kralj Luj Filip je odstupio s dužnosti kralja.

Iako je prvo revolucionarno zbivanje vezano za Siciliju u Italiji, revolucionarni nemiri proširili su se na ostatak Europe iz Francuske. U Francuskoj je stanovništvo nezadovoljno izbornim zakonom podiglo revoluciju.

Bečki dvor u početku se bojao revolucionarnih zbivanja, pa je popuštao pred narodnim zahtjevima. No, većina sloboda i ostvarenja s početka revolucije kasnije je poništena. Zadržalo se jedino ukidanje feudalizma.

Barikade su naziv za blokiranje svih važnih prometnica i puteva, kako bi se onemogućilo redovno funkcioniranje države i tako se pokazao revolucionarni duh. Barikade su postavljali i Francuzi kada se se pobunili protiv izbornog zakona 1848. godine.

Budući da su revolucionarna zbivanja zahvatila cijelu Europu i više država, revolucije 1848. godine nazivaju se zajedničkim imenom \"proljeće naroda\". To izražava i da su narodi uglavnom imali zajedničke zahtjeve, bilo da se radi o društvenim, bilo nacionalnih zahtjevima.

Jedan od glavnih društvenih zahtjeva u Europi bilo je ukidanje zastarjelih feudalnih odnosa. Revolucija 1848. godine u Habsburškoj Monarhiji je uspjela ukinuti feudalne odnose, čime su seljaci oslobođeni.

Revolucije su i u njemačkim zemljama i u Francuskoj bile na kraju slomljene. Svi zahtjevi naroda bili su odbijeni ili nisu ni pokušali biti provedeni.

Još u vrijeme Francuske revolucije u 18. stoljeću proglašena je Prva Francuska Republika. Zatim je ona ukinuta i ponovno uspostavljena monarhija. Sve do 1848. godine, Francuska je bila monarhija, kada je odstupanjem kralja Luja Filipa proglašeno razdoblje Druge Republike.

Za predsjednika Druge Republike na izborima je odabran Luj Napoleon Bonaparte, nećak Napoleona Bonapartea.

U talijanskim i njemačkim zemljama najveća želja bila je ujedinjenje svih zemalja u jednu nacionalnu državu. To se ostvarilo i u Italiji i u Njemačkoj desetljeće nakon revolucije 1848. godine.

Kao jedan od naroda koji su se pobunili unutar Habsburške Monarhije, bili su Mađari. Oni su digli revoluciju sa zahtjevima o samostalnosti od Habsburške Monarhije. Htjeli su imati samostalnu državu. Njihovim zahtjevima Monarhija je prvo popuštala, da bi na kraju ipak ugušila revoluciju.

Svenjemački parlament bio je skup svih predstavnika njemačkih zemalja, koji su se okupili u Frankfurtu, a kako bi raspravljali o mogućem ujedinjenju njemačkih zemalja u jedinstvenu državu.

Budući da je unutar Habsburške Monarhije živjelo više naroda, jedan od glavnih zahtjeva bilo je samostalnost, ali i dozovala da upotrebljavaju svoj narodni jezik. Tako je bečki dvor dopustio Ugarskoj da imenuje samostalnu vladu i da zemlje ugarske krune postanu dijelom mađarske nacionalne države.

Središte i glavni grad Habsburške Monarhije bio je Beč. U ožujku 1848. godine revolucionarna zbivanja zahvatila su i Beč, a zahtjevi su se ticali ukidanja represije kancelara Metternicha.

Njemačke zemlje u 19. stoljeću bile su razjedinjene. Nihova najveća želja bila je ujedinjenje u zajedničku, nacionalnu državu svih njemačkih naroda. Zato su se zastupnici svih njemačkih zemalja okupili na Svenjemačkom parlamentu kako bi raspravljali o ujedinjenju.

Represija ili nasilno postupanje i uporaba sile prema nekome, a najčešće prema stanovnicima jedne države karakteriziralo je vrijeme habsburškog kancelara Metternicha. On je

Kancelar Metternich u razdoblju prije izbijanja revolucije u Beču stvorio je veoma strog i nasilan sustav, koji je ograničavao mnoge slobode. Tako su ustanici u Beču tražili ukidanje takvog sustava i liberalnu reformu.