Odjek revolucije 1848. u Hrvatskoj

Oktroiranim ustavom car Franjo Josip I. centralizirao je Habsburšku Monarhiju, a to je značilo da se sada sva uprava, vlada i ostala upravljačka tijela nalaze u jednom gradu, odnosno Beču.

Mađari su pokazalo da nisu spremni na dogovore, a negirali su hrvatsku posebnost. To je dovelo do toga da je ban Jelačić u rujnu 1848. proglasio rat mađarskoj vladi.

Kao nagradu za to što je došao ugušiti bečku revoluciju i poraziti mađarsku vojsku koja je pomagala bečkim revolucionarima, Jelačić je dobio na upravu grad Rijeku, a za namjesništvo Dalmaciju. Naizgled se činilo da su sada sve hrvatske zemlje ujedinjene, no Vojnom krajinom je i dalje upravljao samo kao carski general.

Umjesto Hrvatskog sabora, koji je povijesno predstavljao skup predstavnika hrvatskog naroda, 1848. godine sastala se Narodna skupština Zagrebačke županije. Tamo su raspravljali o tome što Hrvati unutar Habsburške Monarhije žele promijeniti.

Jedan od glavnih zahtjeva hrvatskog naroda bilo je imenovanje Josipa Jelačića za hrvatskog bana. Do tada je Josip Jelačić obnašao dužnost krajiškog časnika. Ovaj zahtjev kralj Ferdinand je odobrio, tako je Josip Jelačić imenovan za hrvatskog bana.

Ovom izrekom u političkim krugovima izražavalo se nezadovoljstvo što su hrvatske zemlje nakon slamanja revolucije i poraza Mađara jednako kao i Ugarska izgubile samostalnost, a nadale su se nekoj nagradi zbog svog doprinosa. Tako su Hrvatska i Ugarska potpuno jednako tretirane.

Rat između Mađara i vojske koju je vodio ban Jelačić vodio se s usponima i padovima. Neke bitke bile su neodlučene, a u nekim bitkama je ban Jelačić uspio pobijediti mađarsku vojsku. Međutim, konačni poraz Mađara dogodio se tek u kolovozu 1849. godine.

Budući da je Ugarskoj odobreno osnivanje samostalne vlade, to su tražili i Hrvati. Željeli su biti ravnopravni u odnosu na Mađare i da se i njihovi zahtjevi ispune.

Josip Jelačić je imenovan banom 25. travnja 1848. godine. Odmah je Banskim pismo objavio da ukida kmetstvo. To mu je bila prva odredba kad je postao ban, a nakon nje slijedile su i nove odredbe i reforme.

U rujnu 1848. kad je navijestio rat Mađarima, Jelačić je prešao na ugarsko područje kod rijeke Drave. Tada je vratio Međimurje Hrvatskoj, koje je do tada pripadalo Ugarskoj.

Kao samostalna hrvatska vlada odobreno je Bansko vijeće. Ban Jelačić dao je osnovati Bansko vijeće koje se sastojalo od pet ministarstava.

U lipnju 1848. godine sastao se izabran na izborima prvi zastupnički sabor, sastavljen od predstavnika hrvatskih zemalja (Slavnije, Hrvatske i Dalmacije). Sabor je sazvan u Zagrebu.

Jelačić je nakon pokušaja i pokušaja dogovora s Mađarima proglasio rat mađarskoj vladi, a kao početak rata smatra se Jelačićev prelazak Drave u Ugarsku 11. rujna 1848. godine.

Iako su hrvatski ban i vojska smatrali da su zaslužni za slamanje revolucije u Beču i Mađarskoj, novi car Franjo Josip I. donio je oktorirani ustav, tj. nametnuti ustav. To je značilo da ga je donio samovoljno, bez odlučivanja parlamenta. Tim ustavom je pobio sve želje i nadanja hrvatskog naroda o samostalnosti.

Revolucionarni zahtjevi u Ugarskoj tražili su preobrazbu zemalja ugarske krune u mađarsku nacionalnu državu. Tako je Slavonija trebala pripasti Ugarskoj, tj. Mađarskoj, a Hrvatska je trebala biti mađarska pokrajina. Zato je ban Jelačić proglasio prekid odnosa s mađarskom vladom.

Nijedna bitka kojom su Mađari do tada bili poraženi nije im zadala konačni poraz. Tek kada su u pomoć austrijskoj vojsci došli ruski vojnici u kolovozu 1849. godine, Mađari su konačno poraženi. To je ujedno i bio kraj revolucije u Habsburškoj Monarhiji.

1848. godina je poznata po izbijanju revolucija diljem Europe, nazvanih \"proljeće naroda\". Kada je ban Jelačić zaratio protiv Mađara, u Beču je izbila revolucija, pa ga je bečki dvor pozvao u pomoć u gušenju revolucije.

Na sjednici Narodne skupštine Zagrebačke županije 25. ožujka 1848. donesena su Zahtijevanja naroda u 30 točaka. Bio je to dokument u kojem su predstavnici hrvatskog naroda iznijeli stavove o položaju hrvatskih zemalja unutar Habsburške Monarhije.