Strah europskih vladara od francuske revolucije i njenih ideja postao je još veći nakon što je u Francuskoj pogubljen Luj XVI. Europske države počele su se intenzivnije povezivati u takozvane protufrancuske koalicije te napadati Francusku izvana.

U novonastaloj republici 1792. godine vlast je bila u rukama žirodinaca koje su iduće, 1793. godine zbacili jakobinci i preuzeli vlast.

Nakon svrgnuća jakobinaca s vlasti, Francuska je nanovo politički uređena i njome je počeo vladati Direktorij sastavljen od 5 članova.

Nakon uspješnog ratovanja u Italiji, Napoleon Bonaparte je počeo nizati pobjede na drugom kontinentu osvojivši 1798. godine Egipat u Africi.

Nakon svrgnuća jakobinaca s vlasti, Francuska je nanovo politički uređena i njome je počeo vladati Direktorij sastavljen od 5 članova.

Najveći ustanak proturevolucionara trajao je 1793.-1796. godine u francuskoj pokrajini Vandeji.

Konzulat je tijelo izvršne vlasti koje je 1799. godine Napoleon Bonaparte nametnuo u Francuskoj umjesto vladavine peteročlanog Direktorija. Konzulat se sastojao od 3 konzula, a sebe je Napoleon Bonaparte proglasio prvim konzulom.

Konzulat je tijelo izvršne vlasti koje je 1799. godine Napoleon Bonaparte nametnuo u Francuskoj umjesto vladavine peteročlanog Direktorija. Konzulat se sastojao od 3 konzula, a sebe je Napoleon Bonaparte proglasio prvim konzulom.

Jakobinski teror odnosno jakobinska strahovlada trajala je 14. mjeseci u Francuskoj i odnijela oko 40 000 žrtava koje su pogubljene na giljotini pod optužbom za djelovanje protiv revolucije.

U jeku unutarnjih nemira i vanjske prijetnje neprijatelja okupljenih u protufrancusku koaliciju, u Francuskoj je osnovan Odbor javnog spasa koji je predstavljao izvršnu revolucionarnu vladu.

Jakobinski teror odnosno jakobinska strahovlada trajala je 14. mjeseci u Francuskoj i odnijela oko 40 000 žrtava koje su pogubljene na giljotini pod optužbom za djelovanje protiv revolucije.

U novonastaloj republici 1792. godine vlast je bila u rukama žirodinaca koje su iduće, 1793. godine zbacili jakobinci i preuzeli vlast. Jakobinci su potom donijeli novi ustav i ozakonili opće pravo glasa koje se odnosilo samo na punoljetne muškarce.

Francuska je ponovo 1804. godine postala monarhija kada se Napoleon Bonaparte sam okrunio za cara Francuske.

U vanjskom ratovanju za vrijeme vladavine Direktorija, istaknuo se kao vrstan vojskovođa Napoleon Bonaparte. Njegove vrline u ratovanju, ali i vođenju države obilježit će konac 18. i dio prve polovice 19. stoljeća.

1789. godine, u vremenu revolucionarnih događanja u Francuskoj, druge države Europe su pretežno bile monarhije. Vladari europskih monarhija bili su u strahu zbog događanja u Francuskoj, osobito nakon što je pogubljen francuski kralj Luj XVI. i ukinuta monarhija te su htjeli spriječiti prelijevanje francuskih revolucionarnih tokova u svoje zemlje.

Ideje prosvjetitelja i revolucije za vrijeme Napoleonove vlasti nisu zamrle već su usustavljene u poznatom Napoleonovom Građanskom zakoniku čije su osnovne ideje pravna jednakost ljudi, privatno vlasništvo i sekularizacija te sloboda čovjeka.

Konzulat je tijelo izvršne vlasti koje je 1799. godine Napoleon Bonaparte nametnuo u Francuskoj umjesto vladavine peteročlanog Direktorija. Konzulat se sastojao od 3 konzula, a sebe je Napoleon Bonaparte proglasio prvim konzulom.

Prava i posjedi Crkve u Francuskoj nisu vraćeni već je za vrijeme jakobinske vlade Crkva ukinuta.

Vladari europskih monarhija bili su u strahu zbog događanja u Francuskoj, osobito nakon što je pogubljen francuski kralj Luj XVI. i ukinuta monarhija te su htjeli spriječiti prelijevanje francuskih revolucionarnih tokova u svoje zemlje. Upravo iz ovih razloga, stalno su bili u ratu s Francuskom želeći u nju vratiti monarhiju, uspostaviti ravnotežu u Europi i sačuvati svoj položaj i države od revolucijskih djelovanja.

Ratovanje Napoleona Bonapartea rezultiralo je nestankom višestoljetne pomorsko-trgovačke sile Sredozemlja -Mletačke Republike s povijesne pozornice. Ulaskom Napoleona u Veneciju koja nije pružala otpor, ona je prestala postojati.

Mladi francuski vojskovođa rodom sa Korzike istaknuo se u ratovanju krajem 18. stoljeća. Vješto je ratovao u Italiji protiv Habsburške Monarhije koju je u konačnici prisilio na sklapanje mira 1797. godine u Campoformiju.

Mladi francuski vojskovođa rodom sa Korzike istaknuo se u ratovanju krajem 18. stoljeća. Vješto je ratovao u Italiji protiv Habsburške Monarhije koju je u konačnici prisilio na sklapanje mira 1797. godine u Campoformiju.

Marija Antoaneta bila je supruga Luja XVI. rodom iz Habsburške vladarske kuće.