Migracije Hrvata i ostalih europskih naroda do početka 20. stoljeća

Emigranti je naziv za iseljenike iz nekog grada ili države. Imigrant je isto što i useljenik, a kolonist je naziv za osobu koja naseljava neko područje trajno.

Svećenstvo je kao obrazovani dio iseljenika pomagao doseljenim Hrvatima u jezičnim preprekama i drugim problemima koji su ih snašli u novoj domovini. Franjevci su se posebno istaknuli, a 1913. godine osnovali su i Društvo sv. Rafaela. Bilo je to organizirano društvo za brigu za hrvatske iseljenike.

U Hrvatskoj i Slavoniji bilo je dosta plodne zemlje, koja je bila jeftina i tako i privlačna za strane koloniste. Priljevom stranaca otvaraju se razna poduzeća i radionice, no s druge strane sve više domaćeg stanovništva iseljava iz hrvatskih zemalja.

Hrvati su iz domovine najviše iseljavali zbog siromaštva, ali i zbog pojave raznnih bolesti uroda, zbog kojih su ljudi ostajali bez zarade. Kako bi se snašli i prehranili obitelj, ljudi su iseljavali u prekomorske zemlje.

Hrvati u iseljeništvu nastavili su se baviti kulturno-prosvjetnim radom. Izdavali su kalendare, tiskali časopise i listove. Neki od listova su bili Slavenska sloga i Zajedničar.

Hrvati kao i ostali Slaveni koji su iseljavali u prekomorske zemlje, imali su namjeru vratiti se u domovinu kada poboljšaju svoju financijsku situaciju. Za razliku od njih, iseljenici iz zapadnoeuropskih zemalja odlazili bi iz svojih domovina s namjerom trajnog ostanka.

Kada je u Pittsburghu 1894. godine osnovana zajednička organizacija svih Hrvata, bila je to prva takva zajednica. Njen naziv je do 1926. godine bio Hrvatska narodna zajednica. Od 1926. godine do danas ta organizacija nosi ime Hrvatska bratska zajednica.

Kada je krenulo masovno naseljavanje Južne i Sjeverne Amerike u 19. stoljeću, pričalo se da je na tim kontinentima velika kočina neotkrivenog zlata. Tako je zlatna groznica označila pojavu da ljudi useljavaju u zemlje Južne i Sjeverne Amerike kako bi tražili zlato i tako se obogatili.

Kako su Hrvati većinom putovali izvan Europe, putovali su parobrodom. Mnoge parobrodarske kompanije i agencije organizirale su odlazak putnika u određene zemlje. To govori o tome koliko je emigranata u to vrijeme bilo.

Hrvatske zemlje bile su privlačne stranim kolonistima, no zbog jako niskog standarda života na selu, a i zbog pojave bolesti vinograda, ljudi su uglavnom iz Hrvatske iseljavali u 19. stoljeću.

U San Franciscu 1857. godine osnovano je prvo društvo Hrvata pod nazivom \"Slovinsko-ilirsko uzajamno dobrotvorno društvo\".

U San Pedro, grad u blizini Los Angelesa, naselili su se dalmatinski ribari. Kao i većina Hrvata koji su se doselili u SAD, i ovi Hrvati nastavili su se baviti djelatnostima kojima su se bavili i u domovini. Tako su se dalmatinski ribari nastavili baviti ribarenjem.

U Pittsburghu je 1894. osnovana Hrvatska narodna zajednica, zajednička organizacija svih hrvatskih društava u SAD-u. Ona postoji i danas, ali pod nazivom \"Hrvatska bratska zajednica\".

U 19. stoljeću posebno je popularna i privlačna bila Sjeverna Amerika i to posebno Sjedinjene Američke Države. Upravo u toj državi osnovane su i prve zajednice Hrvata.

Dolaskom u novu državu, mnogi su stanovnici bili nepismeni, odnosno nisu znali čitati i pisati ni na svom materinjem jeziku, a onda je kao još veći problem pojavilo se nepoznavanje novog jezika. Tako je doseljenicima bilo teško nabaviti potrebne dokumente, pa su im često pomagali hrvatski svećenici.

Hrvati koji su se naselili u Kaliforniji nastavili su se baviti djelatnostima kojima su se bavili i u domovini. Sunčano područje Kalifornije omogućilo im je uzgoj vinove loze i proizvodnju voća.

Hrvatima su u Južnoj Americi posebno bile privlačne Argentina i Čile. Do danas u ovim državama postoje velike zajednice Hrvata, a neki od potomaka iseljenika vraćaju se i u domovinu.