Nakon što je Napoleon Bonaparte poražen, predstavnici europskih zemalja sastali su se u Beču, na kongresu koji je trajao tijekom 1814. i 1815. godine. Nakon tog kongresa u Europi je nastao novi poredak koji se ticao politike i državnih granica. Pojavile su se i nove političke ideologije.

U Latinskoj Americi narodi su se pobunili protiv španjolske i portugalske vlasti. Njihovi ustanci rezultirali su da time da su se mnogi narodi uspjeli osloboditi španjolske i portugalske vlasti te su stvorili vlastite neovisne države.

Liberali se nisu zalagali za opće pravo glasa, nego da se proširi pravo glasa, ali su se najviše zalagali da se to pravo proširi na bogati i obrazovani sloj građana.

Konzervativci se zalažu za postupne promjene u društvu, ali nikako za nasilne i nagle promjene vlasti i promjene u društvu.

U 18. stoljeću je u Velikoj Britaniji političar Edmund Burke počeo isprva zastupati ideje liberala, ali je krenuo kritizirati njihove zahtjeve. Tako je utemeljio moderni konzervativizam, kao još jednu političku struju.

U Italiji je nastala tajna politička organizacija karbonara, koja se zalagala za oslobođenje talijanskih zemalja. Organizirali su razne ustanke, zbog čega su morali pobjeći u Francusku.

Iako je pojam \"nacija\" puno složeniji, zapravo se radi o skupini ljudi istog naroda, koji se nalaze na zajedničkom prostoru, koriste isti jezik, a dijele i podrijetlo i običaje. Nacija je zapravo politički pojam za narod.

Liberali su se zalagali za slobode kako pojedinaca, tako i slobode tržišta. Željeli su da se gospodarska djelatnost odvoji od ržave, odnosno da država ne utječe na tržišno natjecanje. Smatrali su da će se tako pojedine tvrtke i pojedinci razviti, a to će na kraju dovesti do pozitivnih učinaka na cijelo gospodarstvo.

Većina današnjih država na Balkanskom poluotoku bile su u 19. stoljeću još velikim dijelom pod osmanskom vlašću, odnosno u sklopu Osmanskog Carstva. Tako su mnogi narodi dizali ustanke za oslobođenje od osmanske vlasti, a najpoznatiji takav ustanak je bio ustanak Grka.

Punim imenom Anastas Jovanović Ilija Garašanin autor je političkog programa Načertanije. Ovim programom iz 1844. godine Garašanin je predviđao širenje Srbije i stvaranje Velike Srbije širenjem na okolne države.

Prosvjetiteljske ideje zagovarale su pravo svakog čovjeka na slobodu, kao i ravnopravnost svih građana. Liberali se tako oslanjaju na prosvjetiteljske ideje te se zalažu za poboljšanje položaja pojedinaca, njegove slobode, jednakost ljudi pred zakonom, donošenje ustavnog zakona o pravima pojedinca i države itd.

Liberali se nisu zalagali za opće pravo glasa, nego za proširenje prava glasa na bogate i obrazovane. Demokrati žele uvođenje općeg prava glasa, dakle da svatko ima pravo glasa.

Prvo su ustanak protiv osmanske vlasti digli Grci, želeći se osloboditi osmanske vlasti i stvoriti vlastitu državu. Nakon njih, ustanak su digli Srbi i izborili svoju autonomiju.

1830. godine u Francuskoj je došlo do stvaranja nemira, nakon što je novi kralj Karlo X. ukinuo mnoge slobode i raspustio parlament. Liberali su tada umjesto Karla X. postavili Luja Filipa.

Liberali i demokrati naizgled zastupaju jednake vrijednosti, no liberali priznaju monarhiju kao uređenje, dok se demokrati zalažu za republiku, na čijem bi se čelu nalazio parlament.

Konzervativna politička struja zalaže se za stabilnost političkog i društvenog poretka. Stoga se zalažu za očuvanje postojećih vlasti, najčešće monarhija. Za konzervativce je važno da državna moć bude jaka jer tako jamči sigurnost građanima.

Liberali nisu vidjeli da bi postojanje privatnog vlasništva i preuzimanje gospodarskih djelatnosti od pojedinaca značilo bogaćenje i uzdizanje višeg sloja, a siromašni bi i dalje bili siromašni. To bi tada dovelo do velikih socijalnih razlika.

Kada je Karlo X. počeo provoditi konzervativne mjere i kad je izbila Srpanjska revolucija 1830. godine, liberali su za novog kralja postavili Luja Filipa. Zbog toga što u njegovo vrijeme jača građanstvo, njega se nazivalo i \"kralj građanin\".

Demokrati i liberali imaju puno dodirnih točaka, no liberali nisu brinuli za smanjivanje socijalnih nejednakosti. Demokratima je bilo važno da se u državi smanji siromaštvo, a samim time i velike nejednakosti u društvu. Tako je nastao pojam \"socijalne države\", dakle države koja bi se morala brinuti za svoje najugroženije.

Narodi koji su živjeli u okviru drugih država, kao npr. Hrvati unutar Habsburške Monarhije, željeli su stvoriti vlastitu državu, neovisnu o Monarhiji. Na taj način su shvaćali da su oni drukčiji od ostalih u Monarhiji i da su oni zasebna nacija.

Kako bi ljudi stekli svijest o pripadnosti jednoj naciji, potrudili su se obrazovani slojevi stanovništva, koji su pisali o nacionalnim pričama, pjesmama, a i poticali su prikupljanje kulturne baštine kako bi ljudi vidjeli da je to nešto što ih sve spaja.

Liberalan znači i slobodouman, a tako su se liberali uvelike zalagali za osobne slobode pojedinca, za razna građanska prava i tražili su promjene u društvu.