Hrvatski narodni preporod

Pripadnici ilirskog pokreta su 1841. godine osnovali Ilirsku stranku. Cilj stranke bio je ujedinjenje hrvatskim zemalja u državnu cjelinu, koja bi, u sklopu Habsburške Monarhije, imala veliki stupanj samostalnosti.

Na izborima za Zagrebačku županiju 1845. godine pobijedila je Horvatsko-vugerska stranka. Nakon izbora dogodio se na Trgu Sv. Marka dogodio krvavi sukob, poznat po nazivu Srpanjske žrtve.

Ljudevit Gaj je 1830. godine objavio knjižicu \"Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja\". U njoj je predložio pojednostavnjenje hrvatskoga pravopisa i zauzimao se da štokavsko narječje postane zajedničko svim Hrvatima.

Antun Mihanović je 1835. godine napisao budnicu \"Horvatsku domovinu\" koja je poslije, pod nazivom \"Lijepa naša\", postala hrvatskom himnom. Uglazbio ju je Josip Runjanin.

Hrvatski nacionalni pokret se nazivao ilirski pokret, a njegovi članovi ilirima. Oni su ilirskim pokretom nastojali u jednu kulturnu cjelinu obuhvatiti Hrvate is Banske Hrvatske, Dalmacije, Istre i Vojne krajine, ali i ostale Južne Slavene.

Temeljna zadaća Matice Ilirske (kasnije Matice Hrvatske) bila je izdavanje knjiga na hrvatskom jeziku. Osnivane su i mnogobrojne čitaonice.

Antun Mihanović je napisao budnicu \"Horvatsku domovinu\" koja je poslije, pod nazivom \"Lijepa naša\", postala hrvatskom himnom.

Grof Janko Drašković je 1832. godine iznio politički program pokreta i izdao Disertaciju. Predložio je osnivanje samostalne hrvatske vlade za hrvatske zemlje, ujedinjenje hrvatskih zemalja te stvaranje Velike Ilirije.

Na izborima za Zagrebačku županiju 1845. godine pobijedila je Horvatsko-vugerska stranka. Nakon izbora dogodio se na Trgu Sv. Marka dogodio krvavi sukob, poznat po nazivu Srpanjske žrtve.

Prvu hrvatsku operu \"Ljubav i zloba\" skladao je Vatroslav Lisinski. Praizvedena je 1846. godine.

Kada su se počele otvarati čitaonice, ljudi su dolazili tamo na druženje, ali bi i čitali knjige na hrvatskom jeziku, ali i na drugim jezicima. To je bilo važno za poticanje interesa za jezik i širenje jezika.

Hrvatski jezik se rijetko upotrebljavao u javnim i službenim prigodama. Postojala su tri osnovna narječja, ali ne i jedinstveni jezični standard. Ugarska vlast je pokušala proširiti uporabu mađarskog jezika čemu se hrvatsko stanovništvo protivilo.

Surka je bio naziv za ilirsku jaknu. Surka i crvena \"ilirska\" kapa bili su omiljeni modni dodaci iliraca.

Ljudevit Gaj je 1830. godine objavio knjižicu \"Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja\". U njoj je predložio pojednostavnjenje hrvatskoga pravopisa i zauzimao se da štokavsko narječje postane zajedničko svim Hrvatima.

Ivan Kukuljević Sakcinski je 1843. godine održao prvi zastupnički govor u Hrvatskom saboru na hrvatskom jeziku. Time je pokazao da hrvatski jezik može biti korišten i u te svrhe, umjesto dotadašnjeg latinskog. Stoga je hrvatski proglašen službenim u Hrvatskoj i Slavoniji 1847. godine.

Grof Janko Drašković je 1832. godine iznio politički program pokreta i izdao Disertaciju. Predložio je osnivanje samostalne hrvatske vlade za hrvatske zemlje, ujedinjenje hrvatskih zemalja te stvaranje Velike Ilirije.

Ljudevit Gaj se 1838. godine potajno obratio ruskome caru Nikoli I. s ciljem da preuzme vodstvo u političkom ujedinjivanju Slavena. Bečka vlada je smatrala takve težnje opasnima i 1843. godine zabranila uporabu ilirskog imena.

Antun Mihanović je napisao budnicu \"Horvatsku domovinu\" koja je poslije, pod nazivom \"Lijepa naša\", postala hrvatskom himnom. Uglazbio ju je Josip Runjanin.

Budući da su ilirci smatrali da južni Slaveni potječu od Ilira, Drašković je predlagao da bi se država u koju bi bile ujedinjenje hrvatske zemlje sa slovenskim i bosanskim zvala Velika Ilirija.

Hrvatski sabor je 1847. godine da se hrvatski jezik proglasi služenim u Hrvatskoj.

Dio hrvatskog plemstva nije prihvatio ilirsko ime i protivili su se i hrvatskom jeziku zasnovanom na štokavskom narječju. Protivnici ilirskog pokreta su 1841. godine osnovali Horvatsko-vugersku stranku (Hrvatsko-ugarsku stranku).

Hrvatski narodni preporod počinje 1830-ih godina kao kulturni i politički pokret u kojem se oblikuje moderna hrvatska nacija, a na čelu pokreta bio je Ljudevit Gaj.

Ljudevit Gaj je 1835. godine u Zagrebu pokrenuo \"Novine horvatzke\" s tjednim književnim prilogom \"Daniczom horvatzkom, slavonzkom y dalmatinzkom\".

Ljudevit Gaj je 1835. godine u Zagrebu pokrenuo \"Novine horvatzke\" s tjednim književnim prilogom \"Daniczom horvatzkom, slavonzkom y dalmatinzkom\".

U vrijeme hrvatskog narodnog preporoda nastajale su brojne budnice, pjesme koje su imale namjenu probuditi nacionalne osjećaje, da Hrvati osjete pripadnost jednom narodu. Jedna od najpoznatijih budnica je Još Horvatska ni propala Ljudevita Gaja.

Nakon zabrane ilirskog imena Ilirska stranka mijenja naziv u Narodnu stranku. Ilirsko je ime postupno zamijenjeno hrvatskim.

Ljudevit Gaj je 1835. godine u Zagrebu pokrenuo \"Novine horvatzke\" s tjednim književnim prilogom \"Daniczom horvatzkom, slavonzkom y dalmatinzkom\".

Na poticaj preproditelja koji su djelovali u Ilirskoj čitaonici pokrenuti su brojni književni časopisi, a jedan od najpoznatijih je časopis Kolo.

Prvu kazališnu predstavu na hrvatskom jeziku \"Juran i Sofija ili Turci kod Siska\" je napisao Ivan Kukuljević Sakcinski.

Janko Drašković je u Disertaciji osim političkih ideja iznio i ideje o unapređenju gospodarstva i prometa. Kao glavni preduvjet razvoja gospodarstva smatrao je ukidanje feudalizma i prelazak na kapitalizam.

Pripadnici Horvatsko-vugerske stranke, osnovane 1841. godine, pogrdno su nazivani mađaronima jer su se zalagali za približavanje politike u hrvatskim zemljama s Mađarskom.

Zajednicu ljudi koji mogu biti povezani zajedničkim podrijetlom, kulturom ili jezikom nazivamo narod. Narod postaje nacija jačanjem nacionalne svijesti, odnosno nacionalnim preporodom.