Razgovor ugodni naroda slovinskoga napisao je svećenik franjevac Andrija Kačić Miošić, a sadržaj ovog djela je povijesni pregled do 18. stoljeća. Pučki naziv ovog djela je Pismarica jer je djelo pisano u pjesmama.

Tituš Brezovački istaknuti je hrvatski komediograf koji je kroz svoja djela na kajkavštini djelovao u duhu prosvjetiteljstva. Brezovački je svojim djelovanjem pokušavao širiti prosvjetiteljske ideje među pučanstvom.

Dubrovačka Republika je bila je grad-država i pomorska sila, osobito u ranom novom vijeku. Ona je na Jadranu bila konkurent Mletačkoj Republici. Ukinuta je na početku 19. stoljeća.

Ruđer Bošković je poznati znanstvenik i filozof rodom iz Dubrovnika. Njegovi doprinosi u filozofiji, matematici, fizici i astronomiji i danas privlače pažnju znanstvenika. Studirao je u Rimu i zaredio se za svećenika kao isusovac. U Republici Hrvatskoj danas postoji multidisciplinarni znanstveno-istraživački centar koji nosi njegovo ime.

Marija Terezija naslijedila je svojega oca na prijestolju u Beču zahvaljujući Pragmatičnoj sankciji koju je njen otac za života dao izglasati i potpisati svim saborima u Habsburškoj Monarhiji. Poznata je po svojim reformnim djelovanjima u duhu prosvjetiteljstva.

Značajan broj crkvi u Hrvatskome zagorju i okolici oslikao je pavlin Ivan Krstitelj Ranger. Kao posebno sačuvan primjer može se istaknuti Sv. Marija Snježna u Belcu.

Za vrijeme vladavine Josipa II. županijska podjela hrvatskog teritorija u Habsburškoj Monarhiji zamijenjena je okruzima koji nisu pratili granice županija čime su izbrisane povijesne granice Ugarske i Hrvatske. Josip II. je tako pokušao sebi olakšati upravljanje velikim teritorijem Habsburške Monarhije.

Varaždin je nastradao u velikom požaru 1776. godine nakon čega se sjedište Kraljevskog vijeća prebacilo u Zagreb.

Reforme Josipa II. izjednačile su tri grane kršćanstva u Monarhiji, ukinuti su brojni samostani, a od svećenika se zahtijevala odanost ponajprije caru i Monarhiji, a zatim papi. Dakle, Crkva je za vrijeme vladavine cara Josipa II. bila pod kontrolom vladara.

U 18. stoljeću dio teritorija koji je ostao pod osmanskom jurisdikcijom između rijeke Une i Vrbas nazivao se Turska Hrvatska.

Josip II. pokušao je reformirati birokratski aparat Monarhije što je iz više razloga bio težak zadatak, osobito jer se u Monarhiji pričalo puno jezika (hrvatski, mađarski, češki...) pa je zato donio odluku o uvođenju njemačkog jezika kao jedinog službenog jezika. Njegovu odluku nenjemački narodi Monarhije nisu sretno pozdravili.

Marija Terezija bila je prosvijećeni apsolutist i za vrijeme njene vladavine došlo je do brojnih reformi na hrvatskome teritoriju unutar Habsburške Monarhije kao što su reforme uprave, zdravstva, školstva, gospodarstva i sudstva.

Marija Terezija naslijedila je svojega oca na prijestolju u Beču zahvaljujući Pragmatičnoj sankciji koju je njen otac za života dao izglasati i potpisati svim saborima u Habsburškoj Monarhiji. Poznata je po svojim reformnim djelovanjima u duhu prosvjetiteljstva.

Povijesni grb Dalmacije predstavlja plavi štit na kojemu se nalaze tri okrunjene lavlje glave. Okrunjene lavlje glave mogu se pronaći i na dalmatinskom novcu tijekom srednjega i ranoga vijeka.

Prvom hrvatskom vladom smatra se Hrvatsko kraljevsko vijeće koje je osnovano za vrijeme vladavine Marije Terezije na vrhu kojega je bio hrvatski ban. To je samo jedna od brojnih Terezijanskih reformi na hrvatskom povijesnom prostoru.

Za vrijeme vladavine Marije Terezije obnovljene su tri slavonske županije, Virovitička, Srijemska i Požeška te su stavljene pod jurisdikciju Banka Hrvatske odnosno hrvatskoga bana i Hrvatskog sabora.

Status kmetova za vrijeme Josipa II. bio je poboljšan te su kmetovi ostvarili nova prava. Međutim, plemići nisu podržavali ovakvo reformno djelovanje Josipa II. pa je veliku većinu reformi, pod pritiskom, Josip II. ukinuo pred kraj svoje vladavine.

Pavao Ritter Vitezović autor je djela Croatia rediviva što u prijevodu znači Oživjela Hrvatska. U djelu je Vitezović iznio vlastiti stav o velikoj Hrvatskoj državi.

Car Josip II. bio je zagovaratelj vjerske tolerancije što potvrđuje i to što je upravo on donio patent o vjerskoj toleranciji kojim je izjednačio pripadnike svih religija na području Habsburške Monarhije.

Urbari su bili zakonski propisi koji su odnosili na položaj kmetova, na njihova davanje i dužnosti prema gospodaru feudalcu. Također su urbari sadržavali popise kmetova, a njihova uloga bila je poboljšanje položaja kmetova i ustaljivanje njihovog položaja te sprječavanje i ograničavanje izrabljivanje feudalaca.

Varaždin je bio glavni grad Hrvatske sve do velikog požara 1776. godine kada se Hrvatsko kraljevsko vijeće i banska kancelarija premještaju u Zagreb.

Teritorij današnje Republike Hrvatske je u XVIII. stoljeću bio razjedinjen. Njen teritorij je bio podijeljen između Mletačke Republike, Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva.

1409. godine Mletačka Republika je kupila dalmatinsku obalu od Ladislava Napuljskog. Od tada, pa sve to njenog ukinuća 1797. godine, Mletačka Republika je upravljala dijelovima Dalmacije (obale i zaleđa), dijelovima Istre (unutrašnjim dijelom upravljala je Habsburška Monarhija) te Bokom kotorskom.

Reforme Josipa II. izjednačile su tri grane kršćanstva u Monarhiji, ukinuti su brojni samostani, a od svećenika se zahtijevala odanost ponajprije caru i Monarhiji, a zatim papi. Dakle, Crkva je za vrijeme vladavine cara Josipa II. bila pod kontrolom vladara.

Marija Terezija naslijedila je svojega oca na prijestolju u Beču zahvaljujući Pragmatičnoj sankciji koju je njen otac za života dao izglasati i potpisati svim saborima u Habsburškoj Monarhiji kako bi omogućio nasljedstvo po ženskoj krvnoj liniji, jer nije imao muških potomaka.

Mariju Tereziju je na prijestolju naslijedio njen sin, car Josip II. koji je poput svoje majke također bio prosvijećeni apsolutist. Njegova desetogodišnja vladavina bila je prožeta reformama, međutim mnoge nisu zaživjele.

Razgovor ugodni naroda slovinskoga napisao je svećenik franjevac Andrija Kačić Miošić, a sadržaj ovog djela je povijesni pregled do 18. stoljeća.

Reformna djelovanja Marije Terezije poznata su po urbarima to jest po zbirkama propisa koje su se ticale odnosa seljaka i plemića. Drugim riječima, urbari su propisali količinu i visinu podavanja koje zavisni seljak duguje plemiću. Ovim zbirkama propisa htjela se spriječiti eksploatacija seljaka od strane plemića.

Teritorij Banske Hrvatske nalazio se u Habsburškoj Monarhiji, a njime je upravljao hrvatski ban i Hrvatski sabor. U drugoj polovici 18. stoljeća teritorij Banske Hrvatske bio je podijeljen na šest županija, dok je do polovice 18. stoljeća bio podijeljen na tri županije.

Povijesni grb Dubrovnika (Ragusa) je štit na kojemu se izmjenjuju crvene i bijele vodoravne pruge.

Reformna djelovanja Marije Terezije poznata su po urbarima to jest po zbirkama propisa koje su se ticale odnosa seljaka i plemića. Drugim riječima, urbari su propisali količinu i visinu podavanja koje zavisni seljak duguje plemiću. Ovim zbirkama propisa htjela se spriječiti eksploatacija seljaka od strane plemića. Njihovom donošenju prethodile su seljačke pobune.

Mariju Tereziju je na prijestolju naslijedio njen sin, car Josip II. koji je poput svoje majke također bio prosvijećeni apsolutist. Njegova desetogodišnja vladavina bila je prožeta reformama, međutim mnoge nisu zaživjele.

Marija Terezija bila je prosvijećeni apsolutist i za vrijeme njene vladavine došlo je do brojnih reformi na hrvatskome teritoriju unutar Habsburške Monarhije kao što su reforme uprave, zdravstva, školstva, gospodarstva i sudstva.

Satir iliti divlji čovik je djelo koje je napisao Matija Antun Relković te kroz njega širio prosvjetiteljske ideje u Slavoniji.

Car Josip II. bio je zagovaratelj vjerske tolerancije što potvrđuje i to što je upravo on donio patent o vjerskoj toleranciji kojim je izjednačio pripadnike svih religija na području Habsburške Monarhije.