Napoleonova nova teritorijalna širenja potvrđena su mirom u Schonbrunnu 1809. i time hrvatske i slovenske zemlje južno od rijeke Save postaju dio upravno-političke cjeline zvane Ilirske pokrajine.

Prvi je dužnost generalnog guvernera Ilirskih pokrajina obnašao maršal Auguste Marmont, dotadašnji vojni upravitelj Dalmacije. Sjedištem Ilirskih pokrajina bilo je u Ljubljani.

U vrijeme francuske uprave u Zadru izlazi prvi dvojezični (talijansko-hrvatski) list.

Zbog neprestanih napoleonskih ratova stanovništvo Ilirskih pokrajina bilo je nezadovoljno visokim porezima i stalnom novačenju. Najpoznatija je pobuna stanovništva Poljica koja je ugušena u krvi.

Nakon što je Mletačka Republika prestala postojati 1797. njezin je teritorij podijeljen između Austrije i Francuske. No, nakon poraza kod Austerlitza 1805. Austrija je mirom u Požunu predala Francuskoj dijelove Istre, Dalmaciju i Boku kotorsku.

Nakon što je Mletačka Republika prestala postojati 1797. njezin je teritorij podijeljen između Austrije i Francuske. No, nakon poraza kod Austerlitza 1805. Austrija je mirom u Požunu predala Francuskoj dijelove Istre, Dalmaciju i Boku kotorsku.

1806. Dubrovačka Republika se našla između zaraćenih Velike Britanije i Rusija na jednoj strani i Francuske na drugoj.

Dolaskom Francuza na cijelom području tzv. Ilirskih pokrajina se evela dvojna uprava koja se dijelila na civilnu i vojnu. Civilnom upravom upravljao je Vincenzo Dandolo, a vojnom Auguste Marmont.

Uvođenjem Građanskog zakonika svi građani su postali jednaki pred zakonom, uvedena je obveza plaćanja poreza kao i opća vojna obveza.

Za vrijeme francuske uprave na prostoru hrvatskih zemalja otvorene su nove pučke i srednje škole, a kao nastavni jezik uveden je \"ilirski\".