Apsolutistička uprava, na čelu sa Aleksanderom Bachom je provodila reforme koje su bile u službi izgradnje građanskog društva. Ustanovljeni su novi posjedovni odnosi, sudovi i škole su modernizirani, zajamčena je jednakost ljudi pred sudom, izgrađeni su prvi urbanistički planovi i dr.

Carevinsko vijeće je nakon ukidanja apsolutizma, odlučivalo o najvažnijim državnim poslovima (vanjski poslovi, vojska, vanjska trgovina i financije), dok su ostale predmete rješavali pokrajinski sabori. Ubrzo je donesen Veljački patent kojim su se smanjile ovlasti pokrajinskih sabora u korist Carevinskog vijeća.

Veljački patent je zakon koji je 1861. donio car Franjo Josip, značio je povratak na centralizam. Carevinsko vijeće je nakon ukidanja apsolutizma, odlučivalo o najvažnijim državnim poslovima, dok su ostale predmete rješavali pokrajinski sabori. Ubrzo je donesen Veljački patent kojim su se smanjile ovlasti pokrajinskih sabora u korist Carevinskog vijeća.

U skladu s apsolutističkom politikom, u Hrvatskoj je raspušteno Bansko vijeće, onemogućen je rad Hrvatskog sabora, zabranjeno je isticanje nacionalnih obilježja, ukinute su preporodne čitaonice te je njemački uveden kao službeni jezik u državnim uredima i školama.

1860. godine car Franjo Josip I. imenuje Josipa Šokčevića novim hrvatskim banom. Jedna od prvih odluka bila je vratiti hrvatski jezik u javnu upravu i školstvo umjesto njemačkog. Bachovi husari su napuštali Hrvatsku jer je uvjet za ostanak na funkciji bilo učenje hrvatskog jezika.

Razdoblje Bachova apsolutizma (neoapsolutizma) traje od 1851. - 1860. godine. Bachov apsolutizam je dobio ime po Alexanderu Bachu, ministru unutarnjih poslova.

Slom apsolutizma 1860. godine je uzrokovan teškom gospodarskom situacijom u kojoj se našla Monarhija te poraz 1859. u ratu protiv Sardinije (Pijemonta) i Francuske nakon čega je car Josip Franjo otpustio ministra A. Bacha.

Zagreb, objedinjavanjem svih dijelova, postaje jedinstveni grad za koji je prvi put propisan urbanistički plan. To je jedna od dobrih strana nove apsolutističke politike.

Franjo Josip I. donio je tzv. oktroirani ustav 1849. godine. Naziva se oktroirani ili nametnuti jer ga je donio sam, bez sudjelovanja parlamenta. 1851. godine ga je odlučio ukinuti te uvesti apsolutizam. Na čelu apsolutističke uprave je bio Alexandar Bach pa se čitavo razdoblje apsolutizma naziva i Bachov apsolutizam. Kako bi se taj apsolutizam razlikovao od prijašnjih razdoblja apsolutizma, naziva se novim apsolutizmon (neoapsolutizmom).

U skladu s apsolutističkom politikom, u Hrvatskoj je raspušteno Bansko vijeće, onemogućen je rad Hrvatskog sabora, zabranjeno je isticanje nacionalnih obilježja, ukinute su preporodne čitaonice te je njemački uveden kao službeni jezik u državnim uredima i školama.

Reforme koje je provodila apsolutistička uprava, na čelu sa Alexanderom Bachom su bile u službi izgradnje građanskog društva. Opći građanski zakonik je zajamčio jednakost ljudi pred sudom, a uveden je u svim nabsurškim zemljama.

Juraj Haulik je bio prvi zagrebački nadbiskup. Zaslužan je za uvođenje hrvatskoga jezika u škole i javne urede te je podupirao osnivanje osnovnih škola i mnogih kulturnih i dobrotvornih ustanova.

Carevinsko vijeće je nakon ukidanja apsolutizma, odlučivalo o najvažnijim državnim poslovima, dok su ostale predmete rješavali pokrajinski sabori. Ubrzo je donesen Veljački patent kojim su se smanjile ovlasti pokrajinskih sabora u korist Carevinskog vijeća.