Nacionalna svijest. Hrvatski narodni preporod - Ilirski pokret

Hrvatska je u prvoj polovici XIX. stoljeća bila pretežno poljoprivredna zemlja. Seljaci su bili većinom siromašni i opterećeni feudalnim nametima.

Antun Mihanović je 1835. godine napisao budnicu \"Horvatsku domovinu\" koja je poslije, pod nazivom \"Lijepa naša\", postala hrvatskom himnom. Uglazbio ju je Josip Runjanin.

Banska Hrvatska se, nakon Napoleonovog sloma, našla u ugarskom dijelu Habsburške Monarhije. Dalmacija i Istra su bile u austrijskom dijelu Monarhije.

Zajednicu ljudi koji mogu biti povezani zajedničkim podrijetlom, kulturom ili jezikom nazivamo narod. Narod postaje nacija jačanjem nacionalne svijesti, odnosno nacionalnim preporodom.

Hrvatski jezik se rijetko upotrebljavao u javnim i službenim prigodama. Postojala su tri osnovna narječja, ali ne i jedinstveni jezični standard. Ugarska vlast je pokušala proširiti uporabu mađarskog jezika čemu se hrvatsko stanovništvo protivilo.

Dio hrvatskog plemstva nije prihvatio ilirsko ime i protivili su se i hrvatskom jeziku zasnovanom na štokavskom narječju. Protivnici ilirskog pokreta su 1841. godine osnovali Horvatsko-vugersku stranku (Hrvatsko-ugarsku stranku).

Ljudevit Gaj je 1835. godine u Zagrebu pokrenuo \"Novine horvatzke\" s tjednim književnim prilogom \"Daniczom horvatzkom, slavonzkom y dalmatinzkom\".

Prvu hrvatsku operu \"Ljubav i zloba\" skladao je Vatroslav Lisinski. Praizvedena je 1846. godine.

Ljudevit Gaj se 1838. godine potajno obratio ruskome caru Nikoli I. s ciljem da preuzme vodstvo u političkom ujedinjivanju Slavena. Bečka vlada je smatrala takve težnje opasnima i 1843. godine zabranila uporabu ilirskog imena.

Hrvatski sabor je 1847. godine da se hrvatski jezik proglasi služenim u Hrvatskoj.

Ljudevit Gaj je 1835. godine u Zagrebu pokrenuo \"Novine horvatzke\" s tjednim književnim prilogom \"Daniczom horvatzkom, slavonzkom y dalmatinzkom\".

Pripadnici ilirskog pokreta su 1841. godine osnovali Ilirsku stranku. Cilj stranke bio je ujedinjenje hrvatskim zemalja u državnu cjelinu, koja bi, u sklopu Habsburške Monarhije, imala veliki stupanj samostalnosti.

Hrvatski nacionalni pokret se nazivao ilirski pokret, a njegovi članovi ilirima. Oni su ilirskim pokretom nastojali u jednu kulturnu cjelinu obuhvatiti Hrvate is Banske Hrvatske, Dalmacije, Istre i Vojne krajine, ali i ostale Južne Slavene.

Ljudevit Gaj je 1830. godine objavio knjižicu \"Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja\". U njoj je predložio pojednostavnjenje hrvatskoga pravopisa i zauzimao se da štokavsko narječje postane zajedničko svim Hrvatima.

Nakon zabrane ilirskog imena Ilirska stranka mijenja naziv u Narodnu stranku. Ilirsko je ime postupno zamijenjeno hrvatskim.

Mnogi hrvatski političari su tvrdili da bi službeni jezik u Hrvatskoj trebao ostati latinski. No mlađe i obrazovanije stanovništvo je isticalo važnost hrvatskog jezika i zauzimalo se za njegovu širu uporabu.

Ljudevit Gaj se 1838. godine potajno obratio ruskome caru Nikoli I. s ciljem da preuzme vodstvo u političkom ujedinjivanju Slavena. Bečka vlada je smatrala takve težnje opasnima i 1843. godine zabranila uporabu ilirskog imena.

Hrvatski jezik se rijetko upotrebljavao u javnim i službenim prigodama. Postojala su tri osnovna narječja, ali ne i jedinstveni jezični standard.

Antun Mihanović je napisao budnicu \"Horvatsku domovinu\" koja je poslije, pod nazivom \"Lijepa naša\", postala hrvatskom himnom.

Ljudevit Gaj je 1830. godine objavio knjižicu \"Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja\". U njoj je predložio pojednostavnjenje hrvatskoga pravopisa i zauzimao se da štokavsko narječje postane zajedničko svim Hrvatima.

Hrvatski jezik se rijetko upotrebljavao u javnim i službenim prigodama. Postojala su tri osnovna narječja, ali ne i jedinstveni jezični standard. U gradovima Banske Hrvatske bila je vrlo raširena uporaba njemačkog jezika.

Ljudevit Gaj je 1835. godine u Zagrebu pokrenuo \"Novine horvatzke\" s tjednim književnim prilogom \"Daniczom horvatzkom, slavonzkom y dalmatinzkom\".

Surka je bio naziv za ilirsku jaknu. Surka i crvena \"ilirska\" kapa bili su omiljeni modni dodaci iliraca.

Uz Srbe, talijanska nacionalna manjina je bila najbrojnija na području Hrvatske u XIX. stoljeću. Mnoge nacionalne manjine su imale vlastite nacionalne preporode.

Na izborima za Zagrebačku županiju 1845. godine pobijedila je Horvatsko-vugerska stranka. Nakon izbora dogodio se na Trgu Sv. Marka dogodio krvavi sukob, poznat po nazivu Srpanjske žrtve.

Ljudevit Gaj se 1838. godine potajno obratio ruskome caru Nikoli I. s ciljem da preuzme vodstvo u političkom ujedinjivanju Slavena. Bečka vlada je smatrala takve težnje opasnima i 1843. godine zabranila uporabu ilirskog imena.

Antun Mihanović je napisao budnicu \"Horvatsku domovinu\" koja je poslije, pod nazivom \"Lijepa naša\", postala hrvatskom himnom. Uglazbio ju je Josip Runjanin.

Godine 1839. Dragojla Jarnević ulazi u krug ilirskih preporoditelja nakon što je u Grazu upoznala Ivana Trnskog.

Ljudevit Gaj je 1830. godine objavio knjižicu \"Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja\". U njoj je predložio pojednostavnjenje hrvatskoga pravopisa i zauzimao se da štokavsko narječje postane zajedničko svim Hrvatima.

Prvu kazališnu predstavu na hrvatskom jeziku \"Juran i Sofija ili Turci kod Siska\" je napisao Ivan Kukuljević Sakcinski.

Nacionalni pokreti XIX. stoljeća bili su povezani s liberalnim idejama. Konzervativne vlade i nasljedni vladari europskih država su nacionalne pokrete pokušavali suzbiti jednako kao i revolucije.

Početkom XIX. stoljeća je pod utjecajem Francuske revolucije među europskim, ali i američkim narodima jačala nacionalna svijest.

Temeljna zadaća Matice Ilirske (kasnije Matice Hrvatske) bila je izdavanje knjiga na hrvatskom jeziku. Osnivane su i mnogobrojne čitaonice.

Na izborima za Zagrebačku županiju 1845. godine pobijedila je Horvatsko-vugerska stranka. Nakon izbora dogodio se na Trgu Sv. Marka dogodio krvavi sukob, poznat po nazivu Srpanjske žrtve.

Prvu hrvatsku operu \"Ljubav i zloba\" skladao je Vatroslav Lisinski. Praizvedena je 1846. godine.