Posljednji sudski proces protiv vještica u Banskoj Hrvatskoj zbio se 1757. godine u Križevcima. Osuđena je Magda Logomer koja je priznala krivicu nakon mučenja. S obzirom da je odluka suda poslana u Beč na potvrdu radi izvršenja kazne, tamo je donesena odluka da se Magda oslobodi optužbi i kazne.

Dubrovačka Republika je bila je grad-država i pomorska sila, osobito u ranom novom vijeku. Ona je na Jadranu bila konkurent Mletačkoj Republici. Ukinuta je na početku 19. stoljeća.

S obzirom da je centralna vlast bila u Beču, gdje se pričao njemački jezik, na višim stupnjevima obrazovanja zahtijevalo se znanje njemačkoga jezika.

Varaždin je bio središte Kraljevskog vijeća do požara 1776. godine, nakon čega je sjedište prebačeno u Zagreb, današnji glavni grad Republike Hrvatske.

Teritorij današnje Republike Hrvatske u XVIII. stoljeću bio je razjedinjen. Dijelovi Dalmacije i Istre bili su pod upravom Mletačke Republike. Pojas uz granicu Habsburške Monarhije i Osmanskoga carstva nazivan je Vojna krajina kojom je upravljao Beč. Dubrovnik je bio samostalna Republika, a Hrvatskom se smatrao dio teritorija kojim je upravljao hrvatski ban i gdje je zasjedao Hrvatski staleški sabor. Taj dio se još naziva Banska Hrvatska.

Iako su djelovali u vrijeme prosvjetiteljstva, Tituš Brezovački i Andrija Kačić Miošić pisali su djela poučnog karaktera, a manje su bili usmjereni na upućenje kritike vlasti i Crkvi za razliku od prosvjetitelja primjerice u Francuskoj.

Urbari su bili zakonski propisi koji su se odnosili na položaj kmetova, na njihova davanje i dužnosti prema gospodaru feudalcu. Također, urbari su sadržavali popise kmetova, a uloga postojanja urbara bila je da poboljša i ustali položaj kmeta te da se ograniči i spriječi njihovo izrabljivanje od strane feudalca.

Kraljevsko vijeće ukinuto je 1779. godine, a njegovi poslovi prešli su pod jurisdikciju Ugarskog namjesničkog vijeća.

1409. godine Mletačka Republika je kupila dalmatinsku obalu od Ladislava Napuljskog. Od tada, pa sve do njenog ukinuća 1797. godine, Mletačka Republika je upravljala dijelovima Dalmacije (obale i zaleđa) te dijelovima Istre (unutrašnjim dijelom upravljala je Habsburška Monarhija).

Marija Terezija naslijedila je svojega oca na prijestolju u Beču zahvaljujući Pragmatičnoj sankciji koju je njen otac za života dao izglasati i potpisati svim saborima u Habsburškoj Monarhiji. Vladala je četrdeset godina i poznata je po svojim reformnim djelovanjima u duhu prosvjetiteljstva.

U austrijskom dijelu Monarhije obvezno školovanje uvedeno je 1774. godine, a u ugarskom dijelu (kojem je pripadala i Banska Hrvatska) 1777. godine. Polaznici nižih razreda imali su nastavu na narodnom jeziku, a viši razredi nastavu na njemačkom jeziku. Ova reforma Marije Terezije nije odmah zaživjela, ali predstavlja temelj za kasniji razvitak školstva i obrazovanja.

Marija Terezija poticala je manufakturnu proizvodnju i merkantilističku ekonomsku teoriju, to jest poticala je povećanje izvoza i smanjivanje uvoza u državu kako bi država ostvarila profit.

Hrvatski ban je bio na čelu Kraljevskog vijeća, koje je bilo podložno direktno Beču.

Josip II, sin Marije Terezije, vladao je Habsburškom Monarhijom od 1780.-1790. godine.

Josip II. pokušao je reformirati birokratski aparat Monarhije što je iz više razloga bio težak zadatak, osobito jer se u Monarhiji pričalo puno jezika (hrvatski, mađarski, češki...) pa je zato donio odluku o uvođenju njemačkog jezika kao jedinog službenog jezika. Njegovu odluku nenjemački narodi Monarhije nisu sretno pozdravili.

Josip II. se zalagao za fiziokratizam, to jest dio njegovih reformi bio je usmjeren ka poboljšanju poljoprivrede.

Kraljevsko vijeće za Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju osnovano je 1767. godine, no već je ukinuto 1779. godine. Vijećem je predsjedao hrvatski ban, a polagao je račune Beču. Nakon ukinuća Vijeća, njegovi poslovi prešli su u domenu Ugarskog namjesničkog vijeća. Ovim događajima je Hrvatska izgubila autonomiju unutar Habsburške Monarhije.

Ruđer Bošković je poznati znanstvenik i filozof rodom iz Dubrovnika. Njegovi doprinosi u filozofiji, matematici, fizici i astronomiji i danas privlače pažnju znanstvenika. Studirao je u Rimu i zaredio se za svećenika kao isusovac. U Republici Hrvatskoj danas postoji multidisciplinarni znanstveno-istraživački centar koji nosi njegovo ime.

Posljednji sudski proces protiv vještica u Banskoj Hrvatskoj zbio se 1757. godine u Križevcima. Osuđena je Magda Logomer koja je priznala krivicu nakon mučenja. S obzirom da je odluka suda poslana u Beč na potvrdu radi izvršenja kazne, tamo je donesena odluka da se Magda oslobodi optužbi i kazne.

Franjo Balassa bio je hrvatski ban za vrijeme vladavine Josipa II. čiji je bio poslušnik. Tvrdoglavo je provodio reforme koje je vladar donosio u cilju centralizacije Monarhije što nije bilo najbolje prihvaćeno u Hrvatskoj.

Vojnom krajinom nazivao se pojas uz granicu Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva, a ona je uspostavljena radi obrane od Osmanlija te je bila pod direktnom upravom Beča.