Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću

Cjelokupnom području koje je francuska vlast zaposjela dala je jedinstveno ime - Ilirske pokrajine. Sjedište Ilirskih pokrajina bilo je u Ljubljani, a sjedište pokrajinske uprave u Zadru.

Maršal Auguste Marmont je prvotno bio vojni zapovjednik Ilirskih pokrajina, a kasnije je postao jedini upravitelj cijeloga područja.

Prve novine na hravtskom jeziku, \"Kraglski Dalmatin\", su objavljivane i na talijanskom jeziku pod naslovom \"Il Regio Dalmata\".

Francuska vojska je ušla u Dubrovnik i ukinula Dubrovačku Republiku 1808. godine.

Cjelokupnom području koje je francuska vlast zaposjela dala je jedinstveno ime - Ilirske pokrajine. Sjedište Ilirskih pokrajina bilo je u Ljubljani, a sjedište pokrajinske uprave u Zadru.

Za razliku od mletačkih i habsburških vladara, francuska je vlast nastojala oživjeti gospodarstvo. Poticala je uzgoj novih poljoprivrednih kultura, najviše krumpira i duhana.

Napoleonovo je carstvo 1812. godine imalo 50 milijuna stanovika, malo manje od trećine stanovništva Europe.

Francuska je 1805. godine porazila Habsburšku Monarhiju u Bitci kod Austerlitza. Mirovnim ugovorom u Požunu Habsburška Monarhija bila je prisiljena prepustiti Francuzima Dalmaciju, dijelove Istre, kvarnerske otoke i Boku kotorsku.

Francuska uprava je provodila mnoge reforme na osvojenim područjima. Uvedena je jednoakost svih u podnošenju poreznih tereta te ukinuta crkvena desetina.

Francuska vlast je otvarala škole i gimanzije u svim važnijim gradovima. Širenje domaćih jezika bilo je dio francuske politike na osvojenim područjima. Hrvatski jezik je uveden u škole 1806. godine

Najvažnija cesta izgrađena u tom razdoblju bila je Lujzinska cesta (Lujzijana). Povezivala je Karlovac i Rijeku i bila je duga oko 140 km.

Ratni porezi i novačenja su posebno opterećivali stanovništvo u Ilirskim pokrajinama u vrijeme francuske vlasti. Zato su pobune protiv francuske vlasti postale uobičajene.

Nakon pada Mletačke Republike, posjedi na istočnoj obali Jadrana pripali su Habsburškoj Monarhiji.

Francuska vlast se širi na područja južno od Save 1809. godine.

Nakon osnutka Ilirskih pokrajina od dijela Vojne krajine stvorena je Vojna Hrvatska. Hrvatski su graničari organizirani u privremene oješačke pukovnije, od kojih su dvije sudjelovale u Napoleonovu pohodu na Rusiju.

Širenje domaćih jezika bilo je dio francuske politike na osvojenim područjima. Hrvatski jezik je uvedene u škole 1806. godine te su objavljene prve novine na hrvatskom jeziku \"Kragliski Dalmatin\".

Najvažnija cesta izgrađena u tom razdoblju bila je Lujzinska cesta (Lujzijana). Povezivala je Karlovac i Rijeku i bila je duga oko 140 km.

Francuska vojska je ušla u Dubrovnik i ukinula Dubrovačku Republiku 1808. godine.

Napoleon je za civilnog upravitelja Dalmacije postavio Mlečanina Vicenza Dandola. Civilni upravitelj je pod svojim nadzorom imao sudvstvo, činovništvo i školsvo, ali ne i vojsku.

Karolinska cesta je povezivala Karlovac i Bakar. Postala je neprikladna zbog strmih uspona kroz Gorsi kotar.

Najvažnija cesta izgrađena u tom razdoblju bila je Lujzinska cesta (Lujzijana). Dobila je ime po Mariji Lujzi, Napoleonovoj Ženi i kćeri absburškog cara Franje I. Povezivala je Karlovac i Rijeku i bila je duga oko 140 km.

Godine 1813. je vojska Habsburške Monarhije je zaposjela područje Ilirskih pokrajina. Hrvatske su zemlje tako ponovno bile okupljene unutar granica jedne države.

Francuska je 1805. godine porazila Habsburšku Monarhiju u Bitci kod Austerlitza. Mirovnim ugovorom u Požunu Habsburška Monarhija bila je prisiljena prepustiti Francuzima Dalmaciju, dijelove Istre, kvarnerske otoke i Boku kotorsku.

Francuska je 1805. godine porazila Habsburšku Monarhiju u Bitci kod Austerlitza. Mirovnim ugovorom u Požunu Habsburška Monarhija bila je prisiljena prepustiti Francuzima Dalmaciju, dijelove Istre, kvarnerske otoke i Boku kotorsku.

Cjelokupnom području koje je francuska vlast zaposjela dala je jedinstveno ime - Ilirske pokrajine. Sjedište Ilirskih pokrajina bilo je u Ljubljani, a sjedište pokrajinske uprave u Zadru.