Prezasićena otopina je nestabilna. Tek slabo protresanje ili dodatak jednog kristala, dovoljni su da se suvišak otopljene tvari istaloži u obliku kristala. Otopina koja tada zaostane iznad kristala po sastavu je zasićena otopina.

Vodene otopine one su otopine kod kojih kao otapalo služi voda. Vodena se otopina u jednadžbi kemijske reakcije označava kao aq.

Topljivost tvari definira se masom otopljene tvari u 100 grama otapala pri određenoj temperaturi. Topljivost može za različite tvari biti vrlo različita (netopljive, slabo topljive, jako topljive tvari), a redovito se mijenja s temperaturom: s porastom temperature najčešće se povećava, ali se može i smanjivati ili se u jednom temperaturnom intervalu povećavati, a u drugome smanjivati.

Topljivost može za različite tvari biti vrlo različita (netopljive, slabo topljive, jako topljive tvari), a redovito se mijenja s temperaturom: s porastom temperature najčešće se povećava, ali se može i smanjivati ili se u jednom temperaturnom intervalu povećavati, a u drugome smanjivati

Najveća količina čvrste tvari koja se pod danim uvjetima (ponajprije pri određenoj temperaturi) može otopiti u određenoj količini otapala naziva se topljivost te tvari pod tim uvjetima.Topljivost tvari u vodi je znakovito svojstvo te tvari, izražava se u gramima otopljene tvari na 100 g vode pri promatranoj temperaturi.

Otopine se sastoje od otapala i topljive tvari. Tekućina u kojoj se otapaju topljive tvari naziva se otapalo, a tvari koje se otapaju u otapalu nazivaju se topljivim tvarima. U otopinama koje se sastoje od dviju tekućina otapalo je ona tekućina koje ima više.

Osim vode otapala mogu biti i organske tekućine kao što su heksan, alkoholi, aceton i druge. Grafit je čvrsta tvar sivo-crne boje, mekan je i mastan na opip. Iz grafita se izrađuju obične grafitne olovke.

Tinkture su alkoholne otopine tvari. Najpoznatija tinktura u medicini koja se koristi kao antiseptik jest tinktura joda. U kućnoj izradi popularne su tinkture ljekovitih biljaka. Pri tome se alkohol koristi kao otapalo i konzervans.

Prema količini otopljene tvari koja je u njima otopljena, otopine mogu biti nezasićene, zasićene i prezasićene.Otopina u kojoj se pri određenoj temperaturi može otopiti još topljive tvari naziva se nezasićenom otopinom.

Prema količini otopljenih tvari prirodne vode dijelimo na tvrde i meke. Tvrde vode sadrže puno otopljenih tvari osobito kalcijeve i magnezijeve soli. Morska voda, vodovodna voda te vode u rijekama i jezerima su tvrde vode.

Prema količini otopljenih tvari prirodne vode dijelimo na tvrde i meke. Meke vode u prirodi sadrže male količine otopljenih kalcijevih i magnezijevih soli i otopljene plinove. Primjer najmekše vode je kišnica koja osim malo otopljenih plinova ne sadrži nimalo otopljenih soli. I destilirana voda sadrži vrlo male količine otopljene tvar pa ju svrstavamo u meke vode.

Voda je najčešće otapalo, a otopine u kojima je voda otapalo nazivaju se vodenim otopinama.

Otapala su najčešće tekućine, a ponekad plinovite ili krute tvari. Imaju sposobnost da otope druge tvari u homogeni jedno­ fazni sustav. Za vodu se kaže da je najčešće otapalo u svakodnevnom životu, jer ima sposobnost otapanja bilo koje (plinske, krute ili tekuće) tvari i tako se naziva i univerzalno otapalo.

Prema količini otopljene tvari koja je u njima otopljena, otopine mogu biti nezasićene, zasićene i prezasićene. Prezasićena otopina je otopina koja sadrži više otopljene tvari nego što se u otapalu može otopiti. Otopina se može dovesti u stanje prezasićenja promjenom normalnih uvjeta otopine. Tada će otopina imati više otopljenih tvari nego što je uobičajeno pri određenoj temperaturi. Obično, kada se otopina zasiti, višak otopljene tvari se taloži.