Gustoća i tlak zraka smanjuju se s udaljenošću od Zemljine površine zbog slabljenja privlačnih sila Zemlje (Zemljina gravitacija). Vrijedi pravilo da što je zrak rjeđi to je tlak viši i obrnuto. U planinama je zrak rjeđi pa je tlak zraka niži. Tlak zraka pada s porastom nadmorske visine jer je zrak u visinama sve rjeđi. Zrak je topljiv u vodi. Zrak je najgušći u najnižim slojevima atmosfere.

Vlažnost zraka jest količina vodene pare koja je sadržana u zraku ili atmosferi.Vodena para ima manju gustoću od zraka, pa je vlažni zrak, odnosno zrak koji je smjesa zraka i vodene pare, manje gust od suhog zraka. Te tvari zagrijavanjem gube gustoću i podižu se prema atmosferi, gdje se temperatura smanjuje za oko 0,6 ° C na svakih 100 metara, pa će ovisno o temperaturi zrak imati više ili manje vodene pare.
Dakle, ako dođu do hladnih područja, stvaraju se oblaci, bilo od kapljica vode ili kristala leda, koji se jednom skupe toliko teški da ih zemlja privuče silom gravitacije Zemlje, pa koji padaju kao kiša ili snijeg.

Zrak je smjesa plinova. Najzastupljeniji sastojci zraka su dušik i kisik. Točnim mjerenjima je utvrđeno da je u zraku volumni udio kisika u zraku 20,93 %, a dušika 78,1 %.U zraku, osim dušika i kisika, u malim količinama ima plemenitih plinova (argona, neona, helija, kriptona i ksenona), ugljikova dioksida i metana.

Troposfera je sloj koji leži uz površinu Zemlje. Najniži je, najgušći i najtopliji dio Zemljine atmosfere kojem je prosječna visina u srednjem pojasu 10-12 km, na ekvatoru 16-18 km, a na polovima samo 6-8 km.

Ozon se nalazi u Zemljinoj stratosferi na visini od 20 do 50 km iznad površine Zemlje. Odgovoran je za upijanje nekih valnih duljina ultraljubičastog zračenja (UVC i UVB) koje dolazi od Sunca, a upravo zbog tog zračenja i nastaje od molekula kisika. Bez stratosferskog ozona život na Zemlji ne bi bio moguć.

Svijeća se ugasila jer je potrošila sav kisik koji je bio ispod menzure. Ispod menzure ostali su plinovi koji ne podržavaju gorenje, a jedan od njih je i dušik.

Zrak je smjesa plinova. Najzastupljeniji sastojci zraka su dušik i kisik. Točnim mjerenjima je utvrđeno da je u zraku volumni udio kisika u zraku 20,93 %, a dušika 78,1 %.U zraku, osim dušika i kisika, u malim količinama ima plemenitih plinova (argona, neona, helija, kriptona i ksenona), ugljikova dioksida i metana.

Gustoća i tlak zraka smanjuju se s udaljenošću od Zemljine površine zbog slabljenja privlačnih sila Zemlje(Zemljina gravitacija). Vrijedi pravilo da što je zrak rjeđi to je tlak viši i obrnuto. U planinama je zrak rjeđi pa je tlak zraka niži. Tlak zraka pada s porastom nadmorske visine jer je zrak u visinama sve rjeđi.

Zrak je smjesa plinova. Najzastupljeniji sastojci zraka su dušik i kisik. Točnim mjerenjima je utvrđeno da je u zraku volumni udio kisika u zraku 20,93 %, a dušika 78,1 %.U zraku, osim dušika i kisika, u malim količinama ima plemenitih plinova (argona, neona, helija, kriptona i ksenona), ugljikova dioksida i metana.

Kako bi dokazali da su vodovodnoj vodi otopljeni plinovi, dovoljno je zagrijati čašu s vodovodnom vodom. Mjehurići koji odlaze prema površini ukazuju na prisustvo plinova.