Jedina ispravna tvrdnja je da učinka (efekt)staklenika jest prirodna pojava koja milijunima godina održava temperaturu na Zemlji u granicama koje omogućuju život na njezinoj površini. Kako kisik nije staklenički plin tako on ne utječe na efekt staklenika, a izgaranje fosilnih goriva povećava učinak staklenika.

Zrak je smjesa plinova. Najzastupljeniji sastojci zraka su dušik i kisik. Točnim mjerenjima je utvrđeno da je u zraku volumni udio kisika u zraku 20,93 %, a dušika 78,1 %.U zraku, osim dušika i kisika, u malim količinama ima plemenitih plinova (argona, neona, helija, kriptona i ksenona), ugljikova dioksida i metana.

Pojava zadržavanja topline naziva se učinak staklenika.Učinak staklenika prirodna je pojava koja milijunima godina održava temperaturu na Zemlji u granicama koje omogućuju život na njezinoj površini. Prosječna je temperatura Zemljine površine 14 C

Svi prirodni procesi u kojima ugljik iz nežive prirode prelazi u živu prirodu i obratno čine složeni ciklus kružnog toka ugljika. Dva najvažnija procesa u kružnom toku ugljika jesu fotosinteza i stanično disanje.

Atmosfera u kojoj su staklenički plinovi propušta Sunčevu energiju do površine Zemlje. Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenje a staklenički plinovi ne dopuštaju da dio topline napusti atmosferu. Na taj način staklenički plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva “učinak staklenika”.
Kao rezultat, Zemljina površina održava klimu koja je povoljna za živa bića. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bila bi 30 °C stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.

Neki od ostalih stakleničkih plinova jesu vodena para, ugljikov dioksid, metan, ozon i freoni. Najveći udio u učinku staklenika otpada na vodenu paru (36 – 72 %), a zatim na ugljikov(IV) oksid (9 – 26 %)

Nakon industrijske revolucije, ponajviše zbog sve veće uporabe fosilnih goriva, koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi stalno raste. Staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav te dovode do dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna je temperatura porasla u prosjeku od 0,4 do 0,8 °C.

Neke su posljedice globalnog zagrijavanja Zemlje: taljenje ledenjaka, povišenje razine mora, poplave, vrućine, oluje, suše i drugo.

Dušik je pri sobnoj temperaturi plin bez boje, okusa i mirisa. Lakši je od zraka i slabo je topljiv u vodi. Ne gori i ne podržava gorenje. Osim u zraku, gdje se javlja u elementarnom stanju, dušik se u prirodi nalazi u sastavu raznih minerala i živih bića. Dušik u prirodi neprestano kruži.Bakterije na korijenima nekih biljaka pretvaraju atmosferski dušik u nitrate pa sudjeluju u kruženju dušika u prirodi. Tekući dušik se upotrebljava za čuvanje bioloških uzoraka.

U fotosintezi se ugljik iz ugljikova(IV) oksida u sastavu zraka premješta u glukozu (ugljikohidrat) unutar živoga bića. Proces staničnog disanja (biološka oksidacija) suprotan je fotosintezi i vraća ugljik iz glukoze natrag u ugljikov(IV) oksid. Stanično disanje obavlja se u mitohondrijima stanice i daje energiju potrebnu za rad organizma. Znači stanično disanje je proces u kojem se oslobađa energija pohranjena u spojevima koji su nastali procesom fotosinteze

Povećanje količine ugljikova dioksida u atmosferi pojačava učinak staklenika što uzrokuje porast prosječne temperature na Zemlji