Kemija je prirodna znanost

Prirodoslovlje je kao što i samo ime kaže, naziv za prirodne znanosti jer proučavaju prirodu, prirodne pojave i zbivanja u svemiru.

Uz pojam alkemičari.  Alkemičari su tražili \"kamen mudraca\" uz čiju bi se pomoć željezo, bakar i drugi metali pretvorili u zlato te su tražili recept za pripravu čarobnog \"eliksira života\" koji bi liječio sve bolesti i osigurao dugovječnost.

Kemija istražuje ponašanje jedne tvari prema drugoj te prirodne zakonitosti prema kojima se zbivaju promjene tvari. Razmatra postupke dobivanja novih tvari određenih svojstava i njihovu primjenu. Kemija objašnjava uzroke promjena tvari i razloge zašto te promjene napreduju na određeni način.

Alkemičari su tražili \"kamen mudraca\" uz čiju bi se pomoć željezo, bakar i drugi metali pretvorili u zlato\r\rAlkemičari su tražili  \"kamen mudraca\" pomoću kojeg bi metale pretvarali u zlato i  \"eliksir života\"  kojim bi liječili sve bolesti i osigurali dugovječnost

A.L.Lavoisier je sam osmišljavao naprave i posuđe za pokuse, upotrebljavao vagu te uveo vaganje kao objektivno mjerenje. Otkrio je zakon o očuvanju mase, sastav vode i zraka, spalio dijamant kako bi mu dokazao sastav te postavio temelje kemijskog naziva koje i danas upotrebljavamo. Zbog tih i mnogobrojnih drugih otkrića Lavoisiera smatramo ocem suvremene kemije.

Prirodnim znanostima. Prirodne znanosti proučavaju prirodu, prirodne pojave i zbivanja u svemiru te nastoje razumjeti i objasniti zašto je sve baš tako kako jest. Prirodne znanosti su: biologija, fizika, kemija, astronomija, geologija, meteorologija, geografija.

U kameno doba oruđe i oružje napravljeni su ljudskom rukom od drva i kamena za ručno obavljanje određenih poslova. U ovom dobu čovjek još ne poznaje obradu metala.

Leopold Ružička dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1939.g. za istraživanja polietilena i viših terpena.

Prirodne znanosti (prirodoslovlje) proučavaju živu i neživu prirodu, prirodne pojave i zbivanja u svemiru

Alkemije. Nastanak alkemije još je uvijek nedovoljno poznat. Zapadnjačka alkemija razvila se u Europi tek u srednjem vijeku, a na nju su, koliko je zasad poznato, utjecali iznimno stari običaji koji su postojali još u drevnom Egiptu i Mezopotamiji. Jedan od najosnovnijih ciljeva alkemije svakako predstavlja pokušaj pretvaranja neplemenitih metala (kovina) u zlato ili srebro.

Otkrićem vatre ljudi su iz kamena mogli istaliti metale koje su upotrebljavali za izradu boljeg oružja, alata, posuđa, nakita i drugih predmeta.

Antoine L. Lavoisier 1789.godine objavio je knjigu \"Osnove kemije\" u kojoj ispravno tumači pojam kemijskog elementa.

Alkemičari su tražili recept za pripravu čarobnog \"eliksira života\" koji bi liječio sve bolesti i osigurao dugovječnost

Antoine L. Lavoisiera formulirao je zakon o očuvanju mase koji kaže da je ukupna masa reaktanata jednaka ukupnoj masi produkata, što znači da se masa tvari tijekom reakcije ne mijenja.

Kemija je znanost koja proučava sastav, svojstava, promjene i međusobno djelovanje tvari. Svuda oko nas nalaze se različiti predmeti kojima se svakodnevno koristimo. Oni se sastoje od različitih tvari. Tvari su: brašno, ulje, šećer, zlato, zrak, voda, nafta pa možemo reći da tvari izgrađuju svijet koji nas okružuje.

Grane kemijske industrije su farmaceutska, prehrambena, petrokemijska, kozmetička, tekstilna, industrija boja i lakova, industrija plastičnih masa, građevinska...

Drvo je prirodni proizvod biološkog podrijetla. Staklo, guma i kozmetika su proizvodi kemijske industrije nastale dugotrajnim proučavanjima i upoznavanjem prirode.

Alkemiju se može pratiti daleko u prošlost preko ideja koje su stvarali filozofi, čarobnjaci i promatrači zvijezda. Najraniji zapisi o alkemiji dolaze iz Egipta, a zatim iz Kine i Grčke.

Sve brža utrka za boljim, jeftinijim i djelotvornijim proizvodima često ima i neželjene posljedice. Ljudski nemar najčešći je uzrok onečišćenja. Dugoročna i ekološki prihvatljiva rješenja problema onečišćenja nisu moguća bez primjene kemije. Stoga se često kaže da \"kemijski problemi zahtijevaju kemijska rješenja\". Zelena ili održiva kemija je dio kemije koji se bavi proučavanjem i osmišljavanjem procesa koji smanjuju ili u potpunosti uklanjaju upotrebu štetnih tvari. Također proučava sintezu i analizu kemijskih proizvoda bez štetnih posljedica za okoliš