Neke su posljedice globalnog zagrijavanja Zemlje: taljenje ledenjaka, povišenje razine mora, poplave, vrućine, oluje i drugo.

Gustoća i tlak zraka smanjuju se s udaljenošću od Zemljine površine zbog slabljenja privlačnih sila Zemlje(Zemljina gravitacija). Vrijedi pravilo da što je zrak rjeđi to je tlak viši i obrnuto. U planinama je zrak rjeđi pa je tlak zraka niži. Tlak zraka pada s porastom nadmorske visine jer je zrak u visinama sve rjeđi.

Zrak je smjesa plinova. Najzastupljeniji sastojci zraka su dušik i kisik. Točnim mjerenjima je utvrđeno da je u zraku volumni udio kisika u zraku 20,93 %, a dušika 78,1 %.U zraku, osim dušika i kisika, u malim količinama ima plemenitih plinova (argona, neona, helija, kriptona i ksenona), ugljikova dioksida i metana.

Kako bi dokazali da su vodovodnoj vodi otopljeni plinovi, dovoljno je zagrijati čašu s vodovodnom vodom. Mjehurići koji odlaze prema površini ukazuju na prisustvo plinova.

Istinita tvrdnja je da je volumen od 1l=1dm3, a volumen od 1ml=1cm3. pogrešna tvrdnja je da je 1L jednaka 1m3. Kako znamo da je 1l=1dm3 onda je ispravno da je 1L=0,001m3

Povećanje količine ugljikova dioksida u atmosferi pojačava učinak staklenika što uzrokuje porast prosječne temperature na Zemlji

Jedan kubični centimetar odgovara volumenu od jedan mililitar.Jedan mililitar stane u kocku čije su stranice jedan centimetar (dužina*visina*širina)

Gustoća i tlak zraka smanjuju se s udaljenošću od Zemljine površine zbog slabljenja privlačnih sila Zemlje (Zemljina gravitacija). Vrijedi pravilo da što je zrak rjeđi to je tlak viši i obrnuto. U planinama je zrak rjeđi pa je tlak zraka niži. Tlak zraka pada s porastom nadmorske visine jer je zrak u visinama sve rjeđi. Zrak je topljiv u vodi. Zrak je najgušći u najnižim slojevima atmosfere.

Volumni udio sastojaka u smjesi izražava se kao omjer volumena određenog sastojaka i zbroju volumena svih sastojaka u smjesi Volumni se udio označava malim grčkim slovom φ (čitaj fi)

φ(sastojak,smjesa)=V(sastojak)/V(smjesa)

Ozon se nalazi u Zemljinoj stratosferi na visini od 20 do 50 km iznad površine Zemlje. Odgovoran je za upijanje nekih valnih duljina ultraljubičastog zračenja (UVC i UVB) koje dolazi od Sunca, a upravo zbog tog zračenja i nastaje od molekula kisika. Bez stratosferskog ozona život na Zemlji ne bi bio moguć.

Zrak je smjesa plinova. Najzastupljeniji sastojci zraka su dušik i kisik. Točnim mjerenjima je utvrđeno da je u zraku volumni udio kisika u zraku 20,93 %, a dušika 78,1 %.U zraku, osim dušika i kisika, u malim količinama ima plemenitih plinova (argona, neona, helija, kriptona i ksenona), ugljikova dioksida i metana.

Svijeća se ugasila jer je potrošila sav kisik koji je bio ispod menzure. Ispod menzure ostali su plinovi koji ne podržavaju gorenje, a jedan od njih je i dušik.

Troposfera je sloj koji leži uz površinu Zemlje. Najniži je, najgušći i najtopliji dio Zemljine atmosfere kojem je prosječna visina u srednjem pojasu 10-12 km, na ekvatoru 16-18 km, a na polovima samo 6-8 km.

Zrak je smjesa plinova. Najzastupljeniji sastojci zraka su dušik i kisik. Točnim mjerenjima je utvrđeno da je u zraku volumni udio kisika u zraku 20,93 %, a dušika 78,1 %.U zraku, osim dušika i kisika, u malim količinama ima plemenitih plinova (argona, neona, helija, kriptona i ksenona), ugljikova dioksida i metana.

Zbroj masenih udjela svih sastojaka u smjesi je 1 ili, ako ga iskazujemo u postotcima, 100 %. To znači:

w(A) + w(B) + w(C)= 1 ili 100%