Otopine

Prema količini otopljene tvari koja je u njima otopljena, otopine mogu biti nezasićene, zasićene i prezasićene.Otopina u kojoj se pri određenoj temperaturi može otopiti još topljive tvari naziva se nezasićenom otopinom.

Prema količini otopljene tvari koja je u njima otopljena, otopine mogu biti nezasićene, zasićene i prezasićene.Prezasićena otopina je otopina koja sadrži više otopljene tvari nego što se u otapalu može otopiti. Otopina se može dovesti u stanje prezasićenja promjenom normalnih uvjeta otopine. Tada će otopina imati više otopljenih tvari nego što je uobičajeno pri određenoj temperaturi. Obično, kada se otopina zasiti, višak otopljene tvari se taloži.

Destilacijom otopine modre galice ona se razlaže na bakrov(II) sulfat i vodenu paru. Tijekom zagrijavanje otopine modre galice voda prelazi u paru, a hlađenjemprelazeći kroz središnju cijev u hladilu ponovno se kondenzira u tekućinu. U Erlenmeyerovu tikvicu (predložak) kaplje čista bezbojna voda koju nazivamo destilat. Kad ispari sva voda iz tikvice za destilaciju u kojoj je vodena otopina modre galice dobivamo bakrov (II) sulfat

Kako je ljeti voda na površini toplija nego u dubljim slojevima a plinovi se u vodi bolje otapaju pri nižim temperaturama onda više otopljenog kisika ima u dubljim slojevima gdje je voda hladnija

Otopine su homogene smjese koje nastaju otapanjem tekućina, plinova ili čvrstih tvari u nekoj tekućini. Naziva se homogenom smjesom, jer je sastav ujednačen u cijeloj otopini

Indikatori su kemijske tvari koje se rabi da bi svojom bojom pokazala prisutnost neke druge kemijske tvari, najčešće određenih iona, u otopini. Indikator je obično složeni organski spoj koji može postojati u dva ravnotežna, različito obojena oblika, a položaj ravnoteže može ovisiti o koncentraciji vodikovih (hidronijevih) iona

Pri većem tlaku topljivost plinova je veća, dok se povećanjem temperature njihova topljivost smanjuje. Kako se temperatura povisuje, plinovi obično postaju manje topljivi u vodi ali topljiviji u organskim otapalima.

Najveća količina čvrste tvari koja se pod danim uvjetima (ponajprije pri određenoj temperaturi) može otopiti u određenoj količini otapala naziva se topljivost te tvari pod tim uvjetima.Topljivost tvari u vodi je znakovito svojstvo te tvari, izražava se u gramima otopljene tvari na 100 g vode pri promatranoj temperaturi. T

Pri većem tlaku topljivost plinova je veća, dok se povećanjem temperature njihova topljivost smanjuje. Kako se temperatura povisuje, plinovi obično postaju manje topljivi u vodi ali topljiviji u organskim otapalima.

Otopine se sastoje od otapala i topljive tvari. Tekućina u kojoj se otapaju topljive tvari naziva se otapalo, a tvari koje se otapaju u otapalu nazivaju se topljivim tvarima. U otopinama koje se sastoje od dviju tekućina otapalo je ona tekućina koje ima više, a topljiva tvar je ona tekućina koje ima manje.

Otopine se sastoje od otapala i topljive tvari. Tekućina u kojoj se otapaju topljive tvari naziva se otapalo, a tvari koje se otapaju u otapalu nazivaju se topljivim tvarima. U otopinama koje se sastoje od dviju tekućina otapalo je ona tekućina koje ima više.

Otapala su najčešće tekućine,a ponekad plinovite ili krute tvari. Imaju sposobnost da otope druge tvari u homogeni jedno­ fazni sustav. Za vodu se kaže da je najčešće otapalo u svakodnevnom životu, jer ima sposobnost otapanja bilo koje (plinske, krute ili tekuće) tvari i tako se naziva i univerzalno otapalo

Topljivost može za različite tvari biti vrlo različita (netopljive, slabo topljive, jako topljive tvari), a redovito se mijenja s temperaturom: s porastom temperature najčešće se povećava, ali se može i smanjivati ili se u jednom temperaturnom intervalu povećavati, a u drugome smanjivati

Kiselost i lužnatost otopina ispituju se indikatorima za kiseline, odnosno lužine. Indikatore dijelimo na specifične (samo za kiseline ili samo za lužine) i univerzalne (ispituju i kiselost i lužnatost otopine)

Želimo li odvojiti i sačuvati sve sastojke neke tekuće homogene smjese, koristit ćemo se metodom destilacije.Destilacija je postupak odvajanja otapala od otopljene čvrste tvri pri čemu tekućina isparava i ponovno kondenzira.

Destilacija je postupak odvajanja tvari iz smjese na temelju razlike u vrelištu. Postupak destilacije sastoji se u tome, da se u odgovarajućoj aparaturi tekuća smjesa (uglavnom se radi o otopinama neke čvrste tvari u određenom otapalu ili pak o smjesi dviju ili više tekućina) zagrije do vrenja, a pare tvari nižeg vrelišta kondenziraju se na drugom mjestu i sakupljaju kao destilat