Prezasićena otopina je nestabilna. Tek slabo protresanje ili dodatak jednog kristala, dovoljni su da se suvišak otopljene tvari istaloži u obliku kristala. Otopina koja tada zaostane iznad kristala po sastavu je zasićena otopina.

Prema količini otopljenih tvari prirodne vode dijelimo na tvrde i meke. Meke vode u prirodi sadrže male količine otopljenih kalcijevih i magnezijevih soli i otopljene plinove. Primjer najmekše vode je kišnica koja osim malo otopljenih plinova ne sadrži nimalo otopljenih soli. I destilirana voda sadrži vrlo male količine otopljene tvar pa ju svrstavamo u meke vode.

Osim vode otapala mogu biti i organske tekućine kao što su heksan, alkoholi, aceton i druge. Grafit je čvrsta tvar sivo-crne boje, mekan je i mastan na opip. Iz grafita se izrađuju obične grafitne olovke.

Najveća količina čvrste tvari koja se pod danim uvjetima (ponajprije pri određenoj temperaturi) može otopiti u određenoj količini otapala naziva se topljivost te tvari pod tim uvjetima.Topljivost tvari u vodi je znakovito svojstvo te tvari, izražava se u gramima otopljene tvari na 100 g vode pri promatranoj temperaturi.

Topljivost može za različite tvari biti vrlo različita (netopljive, slabo topljive, jako topljive tvari), a redovito se mijenja s temperaturom: s porastom temperature najčešće se povećava, ali se može i smanjivati ili se u jednom temperaturnom intervalu povećavati, a u drugome smanjivati

Otapala su najčešće tekućine, a ponekad plinovite ili krute tvari. Imaju sposobnost da otope druge tvari u homogeni jedno­ fazni sustav. Za vodu se kaže da je najčešće otapalo u svakodnevnom životu, jer ima sposobnost otapanja bilo koje (plinske, krute ili tekuće) tvari i tako se naziva i univerzalno otapalo.

Topljivost tvari definira se masom otopljene tvari u 100 grama otapala pri određenoj temperaturi. Topljivost može za različite tvari biti vrlo različita (netopljive, slabo topljive, jako topljive tvari), a redovito se mijenja s temperaturom: s porastom temperature najčešće se povećava, ali se može i smanjivati ili se u jednom temperaturnom intervalu povećavati, a u drugome smanjivati.

Prema količini otopljenih tvari prirodne vode dijelimo na tvrde i meke. Tvrde vode sadrže puno otopljenih tvari osobito kalcijeve i magnezijeve soli. Morska voda, vodovodna voda te vode u rijekama i jezerima su tvrde vode.

Voda je najčešće otapalo, a otopine u kojima je voda otapalo nazivaju se vodenim otopinama.

Prema količini otopljene tvari koja je u njima otopljena, otopine mogu biti nezasićene, zasićene i prezasićene. Prezasićena otopina je otopina koja sadrži više otopljene tvari nego što se u otapalu može otopiti. Otopina se može dovesti u stanje prezasićenja promjenom normalnih uvjeta otopine. Tada će otopina imati više otopljenih tvari nego što je uobičajeno pri određenoj temperaturi. Obično, kada se otopina zasiti, višak otopljene tvari se taloži.

Otopine se sastoje od otapala i topljive tvari. Tekućina u kojoj se otapaju topljive tvari naziva se otapalo, a tvari koje se otapaju u otapalu nazivaju se topljivim tvarima. U otopinama koje se sastoje od dviju tekućina otapalo je ona tekućina koje ima više.

Vodene otopine one su otopine kod kojih kao otapalo služi voda. Vodena se otopina u jednadžbi kemijske reakcije označava kao aq.

Tinkture su alkoholne otopine tvari. Najpoznatija tinktura u medicini koja se koristi kao antiseptik jest tinktura joda. U kućnoj izradi popularne su tinkture ljekovitih biljaka. Pri tome se alkohol koristi kao otapalo i konzervans.

Prema količini otopljene tvari koja je u njima otopljena, otopine mogu biti nezasićene, zasićene i prezasićene.Otopina u kojoj se pri određenoj temperaturi može otopiti još topljive tvari naziva se nezasićenom otopinom.