Ispitajmo kemijska svojstva vode i drugih tvari

Kiselost i lužnatost otopina ispituju se indikatorima za kiseline, odnosno lužine. Indikatore dijelimo na specifične (samo za kiseline ili samo za lužine) i univerzalne (ispituju i kiselost i lužnatost otopine).

Tvari koje međusobno reagiraju u kemijskoj reakciji (početne tvari) zovu se reaktanti. Tvari koje tijekom kemijske reakcije nastaju zovu se produkti. Reaktante pišemo lijevo od strelice, a produkte desno od strelice. Strelica pokazuje smjer u kojemu se događa reakcija.

Sok crvenog kupusa je prirodni univerzalni indikator ijer promjenom svoje boje može dokazati lužnatost i kiselost otopine. U kiseloj otopinu mijenja boju iz plavoljubičaste u crvenu, a u lužini iz plavoljubičaste u žutu/žutozelenu.

Inertnost je svojstvo suprotno reaktivnosti, što znači da inertne tvari uopće ili veoma sporo reagiraju s nekom tvari.

pH skala se koristi za specificiranje kiselost ili lužnatosti vodene otopine. Otopine s pH manjim od 7 su kisele, otopine s pH veći od 7 su lužnate, a otopine kojima je pH jednak 7 su neutralne.

Ponekad nam nije dovoljan podatak da li je neka tvar kisela ili lužnata nego je potrebno poznavati točnu pH vrijednost otopine. pH skala se koristi za specificiranje kiselost ili lužnatosti vodene otopine. Otopine s pH manjim od 7 su kisele, otopine s pH veći od 7 su lužnate, a otopine kojima je pH jednak 7 su neutralne.

Reaktivnost je tendencija tvari da kemijski reagira s drugim tvarima ili sam sa sobom, oslobađajući energiju. Najviše reaktivni elementi i spojevi mogu se zapaliti spontano ili eksplozivno. Reaktivnost ovisi o temperaturi .

Univerzalni indikatori koristimo za dokazivanje i kiselina i lužina, a neki od njih su: Univerzalni indikatorski papir, sok crvenog kupusa, sok cikle, latice ruže i maka, crni čaj, plodovi borovnice i crvenog ribiza i dr.

pH skala se koristi za specificiranje kiselost ili lužnatosti vodene otopine. Otopine s pH manjim od 7 su kisele, otopine s pH veći od 7 su lužnate, a otopine kojima je pH jednak 7 su neutralne.

Sposobnost reaktivnosti tj .reagiranja s drugim tvarima ima aluminij dok su platina i zlato inertni (neaktivni) jer na zraku ili u dodiru sa kiselinama su postojani i stabilni.

Tvari koje međusobno reagiraju u kemijskoj reakciji (početne tvari) zovu se reaktanti. Tvari koje tijekom kemijske reakcije nastaju zovu se produkti. Reaktante pišemo lijevo od strelice, a produkte desno od strelice. Strelica pokazuje smjer u kojemu se događa reakcija.

Korozija se javlja kada materijal propada zbog utjecaja okoline. To je prirodni proces koji nastaje kada su ispunjena tri uvjeta: prisutnost vlage, metalna površina i oksidans. Jedan od najčešćih oblika korozije je hrđanje. Kada željezo hrđa, crvenkasta pahuljasta tvar koja je nastala kao posljedica korozivnog procesa je željezni oksid.

Zlato je relativno nereaktivan, inertan element, obično uvijek zadržava svoj sjaj i boju pa se u prirodi vrlo lako prepoznaje. Željezo i aluminij su reaktivni što se može uočiti u njihovom doticaju sa vodom i/ili zrakom.

Tvari se razlikuju po fizikalnim i kemijskim svojstvima. Fizikalna svojstva tvari očituju se prilikom fizikalnih promjena pri čemu se ne mijenja vrsta tvari, već samo njezin oblik i agregacijsko stanje. Kemijska svojstva su ona svojstva tvari zbog kojih nastaju nove tvari drukčijih svojstava npr. zapaljivost.

Ljestvica pH-vrijednosti kojom određujemo koliko je neka tvar kisela, neutralna ili lužnata ima raspon od 0 do 14. Kieseline su u rasponu 0-7, lužine od 7-14 a neutralna otopina ima pH jednak 7. Jaka kiselina ima vrlo nizak pH (blizu 1,0), dok jaka lužina ima vrlo visok pH (oko 14,0).

Indikatori za kiseline su plavi lakmus papir i metiloranž. Metiloranž je narančasto-crvene boje koji s vodom daje žutu otopinu, a u kiselini promjeni boju u narančastocrvenu.

Korozija se javlja kada materijal propada zbog utjecaja okoline. To je prirodni proces koji nastaje kada su ispunjena tri uvjeta: prisutnost vode, metalna površina i oksidans. Uglavnom se misli na površinsko razaranje metala i građevinskog materijala pod utjecajem vode, zraka i raznih kemikalija.

Vodena otopina sapuna je lužnata, a otopina fenolftaleina bezbojna je tekućina koja u lužini poprimi crvenoljubičastu boju.

Indikatori su kemijske tvari koje se rabi da bi svojom bojom pokazala prisutnost neke druge kemijske tvari, najčešće određenih iona, u otopini. Indikator je obično složeni organski spoj koji može postojati u dva ravnotežna, različito obojena oblika, a položaj ravnoteže može ovisiti o koncentraciji vodikovih (hidronijevih) iona.

Kad se plavi lakmusov papir položi u kiselu tvar (npr.vinski ocat, limunov sok) postat će crven. Međutim, ako se stavi u neutralnu ili lužnatu tvar, ostat će plavi. Plavi lakmusov papir namijenjen je ispitivanju samo kisele razine pH.