Have to
Kako MUST izražava osobnu obvezu za razliku od HAVE TO?
MUST može izražavati osobnu odluku, osjećaj ili snažnu dužnost govornika. HAVE TO označava vanjsku obvezu.
I must clean my room today. → Moja osobna odluka i snažan osjećaj dužnosti.
Kako tvorimo pitanja s HAVE TO u sadašnjosti?
DO / DOES + subjekt + HAVE TO + infinitiv …? Nakon DOES glagol se vraća u osnovni oblik HAVE TO.
Do we have to write this down?
Does she have to take the exam?
Što znači HAVE TO i kako se gramatički ponaša?
HAVE TO znači morati, biti primoran nešto učiniti. Izražava obvezu ili pravilo koje dolazi izvana (roditelji, škola, zakon).
Po značenju je modalni glagol, a gramatički se ponaša kao običan glagol: mijenja se prema osobi i vremenu, prema pravilima Present Simplea i Past Simplea.
Koja je razlika između DON’T HAVE TO i MUSTN’T?
DON’T HAVE TO znači ne moraš / nema potrebe. MUSTN’T znači ne smiješ / zabranjeno je. MUSTN’T nije negacija značenja „morati” u smislu „ne morati”.
You mustn't smoke! → ✓ TOČNO: Ne smiješ pušiti. / ✗ NETOČNO: Ne moraš pušiti.
Kako izražavamo obvezu u prošlosti umjesto MUST?
MUST nema oblik za prošlost. Za prošlu obvezu koristimo HAD TO.
✓ TOČNO: I had to study yesterday. → Morao sam učiti jučer.
✗ NETOČNO: I musted study yesterday. → Oblik musted ne postoji.
Kako okolnosti mogu stvoriti obvezu izraženu s HAVE TO?
Vanjske okolnosti mogu stvoriti potrebu ili obvezu.
He has to take a taxi because he missed the bus. → Propušten autobus stvorio je izvanrednu obvezu.
She had to leave early yesterday. → Morala je otići ranije zbog okolnosti.
Kako tvorimo negaciju HAVE TO u sadašnjosti?
I/you/we/they → don't have to. You don't have to wake up early.
He/she/it → doesn't have to. He doesn't have to pay for this.
Znači ne moraš / nema potrebe: nema obveze. Nakon DOESN’T vraćamo HAS TO u HAVE TO.
Kako MUST izražava društveno pravilo?
MUST može izražavati opće društveno pravilo i moralnu obvezu.
People must respect the environment. → Društveno pravilo i moralna obveza svih ljudi.
Kako tvorimo pitanja s HAVE TO u prošlosti?
DID + subjekt + HAVE TO + infinitiv …? Nakon DID glagol se vraća u HAVE TO.
Did you have to go home after school?
Did she have to buy a new book?
Kako tvorimo potvrdni prošli oblik HAVE TO?
Koristimo HAD TO za sve osobe. Glavni glagol ostaje u infinitivu.
I had to stay at home last night.
She had to walk to school.
Kako tvorimo negaciju HAVE TO u prošlosti?
DIDN’T HAVE TO + infinitiv, za sve osobe. Znači da u prošlosti nije bilo obveze ili potrebe. Nakon DIDN’T vraćamo HAD TO u HAVE TO.
We didn't have to go to school last Friday. It was a holiday. → Nije bilo obveze odlaska u školu jer je bio praznik.
He didn't have to cook dinner.
Kako MUST izražava snažnu preporuku?
Koristimo MUST kada govornik nešto smatra nužnim.
You must see a doctor for your cough! → Snažna preporuka govornika.
Kako HAVE TO izražava vanjsko pravilo ili obvezu?
Obveza dolazi iz pravila škole, posla, zakona ili zahtjeva druge osobe.
Students have to wear a uniform at school. → Pravilo propisuje škola, nije osobna želja učenika.
Drivers have to stop at a red light. → Službeni prometni zakon.
Kako koristimo HAVE TO i HAS TO u potvrdnoj sadašnjosti?
I/you/we/they → have to; he/she/it → has to.
I have to study for the history test. → Moram učiti za ispit iz povijesti.
He has to wear a uniform to work. → On mora nositi odoru na posao.
Glavni glagol iza HAVE TO/HAS TO ostaje u infinitivu.
Kako DON’T HAVE TO i DOESN’T HAVE TO izražavaju izostanak potrebe?
I don't have to take my umbrella. It isn't raining. → Nema potrebe nositi kišobran jer ne pada kiša.
He doesn't have to buy a ticket because it is free. → Nema obveze kupnje jer je ulaz besplatan.