Tko je najbolje zaštićen

Gujavica je kopnena životinja koja ovisi o vodi za preživljavanje. Njihova koža je tanka i vlažna te pruža zaštitu tijela životinjo, ali i disanje izmjenom plinova preko kože.

Hobotnice u svojoj koži imaju veliki broj pigmentnih i reflektirajućih stanica. Pomoću njih mogu brzo promijeniti boju svoje kože kako bi se prilagodile okolišu u kojem se nalaze. Ovo im pomaže u lovu, ali ih i štiti od drugih grabežljivaca.

Ljušture mekušcima pruža zaštitu od grabežljivaca. Kod puževa ljušturu nazivamo kučicom. Također ima ulogu u sprječavanju isušivanja.

Žlijezda pri korijenu repa ptica koja izlučuje masnu tvar je trtična žlijezda. Mast trtične žlijezde ptice razmazuju po svojem perju i time ga čine vodonepropusnim. Vodonepropusnost perja vodenim pticama omogućuje zaranjanje bez da smoče unutarnje slojeve perja i kožu.

Stanična membrana papučica, ameba i ostalih protista omogućuje zaštitu od okoliša i štetnih tvari iz okoliša te sudjeluje u kretanju i pri izmjeni tvari.

Kaliptra ili korjenova kapa štiti korijen od oštećenja. Također ima ulogu izlučivanja sluzi kako bi mogao lakše probijati kroz zemlju.

Biljni organizmi prvo su se razvili u vodi te su morali proći kroz niz prilagodba kako bi mogli živjeti na kopnu - ponajviše kako bi spriječili gubitak vode. Biljke su razvile čvrstu stabljiku kao potporanj tijela te provodne žile u stabljici (kako bi voda mogla doći do svih dijelova biljke) i biljne organe. Kora štiti biljku od hladnoće i gubitka vode. Voštana prevlaka listova štiti od gubitka vode. Dlačice na listovima, vosak ili smanjena površina lista također smanjuju gubitak vode u suhoj klimi.

Pokrov gmazova štiti njihovo tijelo od isušivanja. Ljuskava koža gmazova je građena od keratina koji ih štiti od gubitka vode i od grabežljivaca. Mogu imati tanje ili deblje ljuske ili pločice. Kod zmija i guštera pokrov je u obliku ljuski, a kod kornjača i krokodila u obliku pločica.

Kod nekih sisavaca, poput ježa, dlake na leđnoj strani preobrazile su se u bodlje. Bodlje primarno služe za obranu od neprijatelja.

Neki vodozemci (pogotovo žabe i daždevnjaci) imaju otrovne žlijezde koje ih štite od predatora. Otrovne vrste imaju jarke boje koje upozoravaju na otrovnost. Brojni grabežljivci će izbjegavati ovako obojene životinje.

Žarnjaci u svojoj koži imaju žarne stanice koje im sliže za obranu i lov. koje Žarne stanice sadrže žarnice pomoću koje omamljuju plijen i neprijatelja.

Hitinski pokrov kod kukaca, pauka i rakova služi za zaštitu od vanjskih utjecaja i od isušivanja. Sam pokrov onemogućuje rast jedinki stoga se ovi organizmi moraju presvlačiti. Hitin je lagan što omogućuje lako kretanje (i let kod kukaca) i čvrst što pruža zaštitu od predatora.

Kako bi se zaštitile od gubitka vode biljke imaju niz prilagodbi. Dlačice na listovima, vosak na površini lista ili smanjena površina lista (listovi preobraženi u bodlje) smanjuju gubitak vode u suhoj klimi.

Linjanje je izmjena dlake kod sisavaca. Linjanje je sezonsko - zimsko krzno se mijenja za ljetno i obrnuto. Zimsko krzno je uglavnom gušće od ljetnog kako bi ih zaštitilo od hladnoće. Neki sisavci ovom promjenom krzna mijenjaju i boju kako bi se bolje \"stopili\" s svojom okolinom: ljetno krzno polarne lisice je smeđe, a zimsko krzno je bijelo.

Pokrov riba se sastoji od kože prekrivene ljuskama koje su posložene po tijelu kao crijepovi na krovu. Ljuske posložene na ovaj način olakšavaju kliženje kroz vodu. Koža ima žlijezde koje stvaraju sluz - omogućuje lakše kretanje u vodi.

Vodozemci imaju tanku i vlažnu kožu. Koža im sudjeluje u disanju pa ne pruža najbolju zaštitu od isušivanja - vodozemci su vezani za vodena i vlažna staništa svoj cijeli život. Njihova koža je također sluzava što pomože prilikom disanja te štiti životinju od vanjskih utjecaja. U koži mogu imati i otrovne žlijezde kao obranu od grabežljivaca.

Kralješnjaci imaju višeslojnu kožu koja sudjeluje u zaštiti organizma životinje i regulaciji tjelesne temperature, mimikriji i zaštiti od predatora. Sama koža može stvarati strukture poput ljuski, perja, dlake, noktiju, kandži, bodlje...

Pokrov riba se sastoji od kože prekrivene ljuskama koje su posložene po tijelu kao crijepovi na krovu. Ljuske posložene na ovaj način olakšavaju kliženje kroz vodu. Koža ima žlijezde koje stvaraju sluz - omogućuje lakše kretanje u vodi.

Većina sisavaca ima tijelo prekriveno dlakom, osim kitova i dupina koji nemaju dlake zbog toga što žive u vodi. Dlaka sisavaca je rožnati produkt kože koji prekriva tijelo. Ona štiti samu površinu tijela od mehaničkih oštećenja, štiti od grabežljivaca (stapanje s okolišem) i štiti od gubitka topline.

U nepovoljnim uvjetima bakterije mogu preživjeti u obliku spore. Spore mogu mirovati više godina sve dok ne nastupe povoljni uvjeti. Npr. spore tetanusa mogu živjeti godinama u zemlji, a ožive kada dođu u kontakt s ranom na površini kože životinje i uđu u njen organizam gdje se mogu razmnožavati.

Rakovi imaju vanjski pokrov tijela (vanjski kostur) izgrađen od hitina i vapnenca. Ovo je tvrdi oklop koji životinju štiti od predatora. Kako životinja raste s vremena na vrijeme mora odbaciti stari oklop i stvoriti novi, veći oklop.

Žlijezda pri korijenu repa ptica koja izlučuje masnu tvar. Mast trtične žlijezde ptice razmazuju po svojem perju i time ga čine vodonepropusnim. Vodonepropusnost perja vodenim pticama omogućuje zaranjanje bez da smoče unutarnje slojeve perja i kožu.

Kukci imaju hitinski oklop (vanjski potporni sustav - kostur). Kukci su pravi kopneni beskralješnjaci, a oklop im omogućuje preživljavanje na kopnu bez isušivanja. Hitin je lagan što omogućuje lako kretanje (i let) i čvrst što pruža zaštitu od predatora. Osim kukaca hitinski pokrov koji štiti od isušivanja imaju i gljive. Hitin može biti upozoravajuće jarko obojen kod otrovnih kukaca i gljiva.

Koža ptica je prekrivena perjem. Proces izmjene perja (staro se mijenja novim) se naziva mitarenje. Ovo je postupni proces. Mitarenje se može odvijati konstantno (tijekom cijele godine) ili samo jednom ili dvaput godišnje.

Za sisavce je karakterističan masni sloj ispod kože kao dodatna izolacija protiv gubitka topline. Životinje koje žive u hladnom okolišu imaju debele slojeve masnog tkiva (polarni medvjed, tuljan...).

Ptice na površini kože imaju perje. Perje se razvilo kao prilagodba za očuvanje topline - ima pokrovnu, zaštitnu i termoregulacijsku ulogu. Perje krila je kasnije postalo letno perje.

Koža ptica je prekrivena perjem. Proces izmjene perja (staro se mijenja novim) se naziva mitarenje. Ovo je postupni proces. Mitarenje se može odvijati konstantno (tijekom cijele godine) ili samo jednom ili dvaput godišnje.

Ljušture (kućice) mekušcima služi kao zaštita od gubitka vode (na kopnu ili tijekom oseke) ili hladnoće. Također pruža zaštitu od grabežljivca i od hladnoće zime. Na kopnu puževi imaju žlijezde koje luče sluz kao dodatna zaštita od isušivanja.

Linjanje je izmjena dlake kod sisavaca. Linjanje je sezonsko - zimsko krzno se mijenja za ljetno i obrnuto. Zimsko krzno je uglavnom gušće od ljetnog kako bi ih zaštitilo od hladnoće. Neki sisavci ovom promjenom krzna mijenjaju i boju kako bi se bolje \"stopili\" s svojom okolinom: ljetno krzno polarne lisice je smeđe, a zimsko krzno je bijelo.

U nepovoljnim uvjetima bakterije mogu preživjeti u obliku spore. Spore mogu mirovati više godina sve dok ne nastupe povoljni uvjeti. Npr. spore tetanusa mogu živjeti godinama u zemlji, a ožive kada dođu u kontakt s ranom na površini kože životinje i uđu u njen organizam gdje se mogu razmnožavati.

Nametnici koji žive u probavilu svojih domačina imaju debeli zaštitni sloj na površini svojeg tijela kako bi se zaštitili od probavnih sokova u probavnom sustavu.