Nakon što kisik difuzijom iz krvi dospije u stanicu, iskorištava se u procesu staničnog disanja. Staničnim disanjem kisik se troši za razgradnju hranjivih tvari kako bi se oslobodila energija. Ovim procesom, uz energiju, nastanu voda i CO2.

Pluća su glavni dišni organ u sisavaca i u njima se odvija izmjena plinova. Sastoje se od plućnih krila, a svako plućno krilo je građeno od mnogo sitnih plućnih mjehurića koji su obavijeni gustom mrežom kapilara. Plućni mjehurići (alveole) ispunjuju prostor pluća te tako povećavaju površinu preko koje plinovi mogu difundirati.

Ždrijelo se nastavlja na nos i usta. Spaja nos s dušnikom i usta s jednjakom - sastavni je dio dišnog i probavnog sustava čovjeka. Ovo je cjevasti organ koji završava grkljanom s poklopcem. Poklopac (epiglotis) sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik.

Kada udahnemo dolazi do stezanja međurebrenih mišića i dijafragme što dovodi do podizanja rebra i širenja prsnog koša (povećanja volumena). Povećanje volumena prsnog koša dovodi do pada tlaka u plućima pa zrak bogat kisikom može ući u pluća. Normalnim udahom u pluća dolazi oko 0,5L zraka.

Izmjena plinova procesom difuzije odvija se u plućima preko tanke membrane kapilara ispunjenih krvlju i plućnih mjehurića ispunjenih zrakom. U zraku koji dolazi u pluća ima više kisika nego u krvi u kapilarama pa kisik difuzijom ulazi u kapilaru i veže se za crvene krvne stanice u krvi. Suprotno, u krvi je puno više CO2 koji difuzijom prelazi iz krvi plućni mjehurić te se izbacuje iz organizma izdisajem.

Tijekom govora zrak prolazi kroz uski otvor primaknutih glasnica i uzrokuje titranje glasnica pri čemu nastaje glas koji se onda (u usnoj šupljini) oblikuje u govor.

Normalnim udahom u pluća se može unijeti oko 0,5L zraka. Dubokim udahom može se udahnuti i do 10 puta veća količina zraka. Ovo je važno prilikom ronjenja illi kada je potrebno držati dah - primjerice prilikom požara kada ne želimo udisati dim. Što je veći kapacitet pluća duže možemo provesti u uvjetima bez zraka. Pušenje ili bolesti mogu smanjiti kapacitet pluća.

Dijafragma ili ošit je mišićna pregrada između trbušne i prsne šupljine koja (zajedno s međurebrenim mišićima) stezanjem dovodi do širenja prsnog koša i pluća te tako omogućuje ulazak zraku u pluća (udah).

Organ kojim zrak ulazi u tijelo je nos. Zrak se u nosu zagrijava, pročišćava od prašine i štetnih čestica te vlaži. Za ovo su zadužene nosne dlačice i sluznica nosa. Iz nosa zrak prolazi u ždrijelo.

Dušnice su parne cijevi koje se granaju od dušnika prema plućnim krilima. Dušnice se granaju u sve manje i manje cijevi/ogranke koje zrak dovode do svih dijelova pluća gdje se odvija izmjena plinova.

Stanično disanje je proces kojim se kisik iskorištava u stanicama, a odvija se na membrani mitohondrija u eukariotskim organizmima i na staničnoj membrani jednostaničnih organizama (bakterija). Prilikom staničnog disanja kisik se troši za razgradnju hranjivih tvari kako bi se oslobodila energija.

Grkljan je organ koji se nalazi s prednje strane vrata i spaja ždrijelo i dušnik. Na grkljanu se nalazi poseban poklopac (epiglotis) koji sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik. Ovdje su smještene i glasnice koje sudjeluju u vokalizaciji (govoru).

Disanje je jedan od osnovnih procesa koji omogućuje život i kao takav je pod kontrolom autonomnog živčanog sustava. To znači da voljno nikada ne možemo samo prestati disati iako je moguće voljno kontrolirati brzinu disanja ili držati dah tako da se disanje privremeno \"pauzira\".

Svim stanicama u ljudskom tijelu kisik je potreban kako bi mogle proizvesti energiju iz hranjivih tvari. Energija se proizvodi procesom staničnog disanju u mitohondriju tako da se hranjive tvari razgrađuju uz utrošak kisika pri čemu se oslobađa voda i CO2.

Ždrijelo se nastavlja na nos i usta. Spaja nos s dušnikom i usta s jednjakom - sastavni je dio dišnog i probavnog sustava čovjeka. Ovo je cjevasti organ koji završava grkljanom s poklopcem. Poklopac (epiglotis) sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik.

Dušnik je cijev koja zrak dovodi bliže plućima. Hrskavični prstenovi drže dušnik konstantno otvorenim kako bi se omogućio nesmetan protok zraka. Dušnik je obložen trepetljikavim stanicama koje dodatno pročišćuju zrak. Dušnik se grana u dvije dušnice.

Tijekom izdisaja se pomoćni mišići opuštaju te se volumen prsnog koša smanjuje, zbog čega se pluća vraćaju u prvobitno stanje. To dovodi do povećanja tlaka zbog čega zrak izlazi iz pluća.

Disanje je proces izmjene plinova preko membrane specijaliziranog organa - pluća. Dišni sustav je organski sustav koji ima funkciju disanja. Prilikom udisaja u tijelo ulazi zrak obogaćen kisikom, a tijekom izdisaja izlazi zrak obogaćen ugljikovim dioksidom.

Izmjena plinova procesom difuzije odvija se u plućima preko tanke membrane kapilara ispunjenih krvlju i plućnih mjehurića ispunjenih zrakom. U zraku koji dolazi u pluća ima više kisika nego u krvi u kapilarama pa kisik difuzijom ulazi u kapilaru i veže se za crvene krvne stanice u krvi. Suprotno, u krvi je puno više CO2 koji difuzijom prelazi iz krvi plućni mjehurić te se izbacuje iz organizma izdisajem.

Pluća nisu mišić te se ne mogu samostalno stezati i opuštati. Kako bi se omogućile radnje disanja važnu ulogu imaju međurebreni i trbušni mišići i ošit (dijafragma) koji odvaja trbušnu od prsne šupljine. Oni svojim stezanjem i opuštanjem omogućuju širenje i skupljanje prsnog koša te istiskivanje zraka iz pluća i ulazak zraka u pluća.