Kako i zašto dišem

Normalnim udahom u pluća se može unijeti oko 0,5L zraka. Dubokim udahom može se udahnuti i do 10 puta veća količina zraka. Ovo je važno prilikom ronjenja illi kada je potrebno držati dah - primjerice prilikom požara kada ne želimo udisati dim. Što je veći kapacitet pluća duže možemo provesti u uvjetima bez zraka. Pušenje ili bolesti mogu smanjiti kapacitet pluća.

Izmjena plinova procesom difuzije odvija se u plućima preko tanke membrane kapilara ispunjenih krvlju i plućnih mjehurića ispunjenih zrakom. U zraku koji dolazi u pluća ima više kisika nego u krvi u kapilarama pa kisik difuzijom ulazi u kapilaru i veže se za crvene krvne stanice u krvi. Suprotno, u krvi je puno više CO2 koji difuzijom prelazi iz krvi plućni mjehurić te se izbacuje iz organizma izdisajem.

Glasnice su struktura na grkljanu koja omogućuje govor. Glasnice su elastični nabori sluznice koji se mogu pomicati i oblikuju otvor koji stvara glas prolaskom zraka - prilikom govora glasnice su primaknute, a zrak koji izlazi iz pluća dovodi do njihovog titranja. Glas se dodatno oblikuje u nosnoj i usnoj šupljini.

Izmjena plinova procesom difuzije odvija se u plućima preko tanke membrane kapilara ispunjenih krvlju i plućnih mjehurića ispunjenih zrakom. U zraku koji dolazi u pluća ima više kisika nego u krvi u kapilarama pa kisik difuzijom ulazi u kapilaru i veže se za crvene krvne stanice u krvi. Suprotno, u krvi je puno više CO2 koji difuzijom prelazi iz krvi plućni mjehurić te se izbacuje iz organizma izdisajem.

Pluća su glavni dišni organ u sisavaca i u njima se odvija izmjena plinova. Sastoje se od plućnih krila, a svako plućno krilo je građeno od mnogo sitnih plućnih mjehurića koji su obavijeni gustom mrežom kapilara. Plućni mjehurići (alveole) ispunjuju prostor pluća te tako povećavaju površinu preko koje plinovi mogu difundirati.

Grkljan je organ koji se nalazi s prednje strane vrata i spaja ždrijelo i dušnik. Na grkljanu se nalazi poseban poklopac (epiglotis) koji sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik. Ovdje su smještene i glasnice koje sudjeluju u vokalizaciji (govoru).

Izmjena plinova procesom difuzije odvija se u plućima preko tanke membrane kapilara ispunjenih krvlju i plućnih mjehurića ispunjenih zrakom. U zraku koji dolazi u pluća ima više kisika nego u krvi u kapilarama pa kisik difuzijom ulazi u kapilaru i veže se za crvene krvne stanice u krvi. Suprotno, u krvi je puno više CO2 koji difuzijom prelazi iz krvi plućni mjehurić te se izbacuje iz organizma izdisajem.

Ždrijelo se nastavlja na nos i usta. Spaja nos s dušnikom i usta s jednjakom - sastavni je dio dišnog i probavnog sustava čovjeka. Ovo je cjevasti organ koji završava grkljanom s poklopcem. Poklopac (epiglotis) sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik.

Tijekom govora zrak prolazi kroz uski otvor primaknutih glasnica i uzrokuje titranje glasnica pri čemu nastaje glas koji se onda (u usnoj šupljini) oblikuje u govor.

Pluća su glavni dišni organ u sisavaca i u njima se odvija izmjena plinova. Sastoje se od plućnih krila, a svako plućno krilo je građeno od mnogo sitnih plućnih mjehurića koji su obavijeni gustom mrežom kapilara. Preko tanke stijenke kapilara se događa difuzija kisika i CO2. Sama površina pluća (a time i površine za difuziju) je velika zbog velikog broja mjehurića.

Disanje je jedan od osnovnih procesa koji omogućuje život i kao takav je pod kontrolom autonomnog živčanog sustava. To znači da voljno nikada ne možemo samo prestati disati iako je moguće voljno kontrolirati brzinu disanja ili držati dah tako da se disanje privremeno \"pauzira\".

Kada udahnemo dolazi do stezanja međurebrenih mišića i dijafragme što dovodi do podizanja rebra i širenja prsnog koša (povećanja volumena). Povećanje volumena prsnog koša dovodi do pada tlaka u plućima pa zrak bogat kisikom može ući u pluća. Normalnim udahom u pluća dolazi oko 0,5L zraka.

Ždrijelo se nastavlja na nos i usta. Spaja nos s dušnikom i usta s jednjakom - sastavni je dio dišnog i probavnog sustava čovjeka. Ovo je cjevasti organ koji završava grkljanom s poklopcem. Poklopac (epiglotis) sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik.

Grkljan je organ koji se nalazi s prednje strane vrata i spaja ždrijelo i dušnik. Na grkljanu se nalazi poseban poklopac (epiglotis) koji sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik. Ovdje su smještene i glasnice koje sudjeluju u vokalizaciji (govoru).

Organ kojim zrak ulazi u tijelo je nos. Zrak se u nosu zagrijava, pročišćava od prašine i štetnih čestica te vlaži. Za ovo su zadužene nosne dlačice i sluznica nosa. Iz nosa zrak prolazi u ždrijelo.

Disanje je proces izmjene plinova preko membrane specijaliziranog organa - pluća. Dišni sustav je organski sustav koji ima funkciju disanja. Prilikom udisaja u tijelo ulazi zrak obogaćen kisikom, a tijekom izdisaja izlazi zrak obogaćen ugljikovim dioksidom.

Organ kojim zrak ulazi u tijelo je nos. Zrak se u nosu zagrijava, pročišćava od prašine i štetnih čestica te vlaži. Za ovo su zadužene nosne dlačice i sluznica nosa. Iz nosa zrak prolazi u ždrijelo.

Dušnice su parne cijevi koje se granaju od dušnika prema plućnim krilima. Dušnice se granaju u sve manje i manje cijevi/ogranke koje zrak dovode do svih dijelova pluća gdje se odvija izmjena plinova.

Disanje plućima (plućno disanje) je disanje kada se izmjena plinova odvija preko membrane specijaliziranog organa - pluća. izmjena plinova je između zraka u plućnim mjehurićima i krvi u kapilarama. Udahnuti zrak ima puno kisika u odnosu na krv - kisik difuzijom preko membrane uzlazi u kapilaru i krv te se veže za crvene krvne stanice. CO2 isto difuzijom prelazi iz krvi u plućni mjehurić. Svi kopneni kralješnjaci dišu plućima, ali ona nisu jednako razvijena kod svih skupina. Disanje je pod kontrolom autonomnog živčanog sustava.

Kada udahnemo dolazi do stezanja međurebrenih mišića i dijafragme što dovodi do podizanja rebra i širenja prsnog koša (povećanja volumena). Povećanje volumena prsnog koša dovodi do pada tlaka u plućima pa zrak bogat kisikom može ući u pluća. Normalnim udahom u pluća dolazi oko 0,5L zraka.

Ždrijelo se nastavlja na nos i usta. Spaja nos s dušnikom i usta s jednjakom - sastavni je dio dišnog i probavnog sustava čovjeka. Ovo je cjevasti organ koji završava grkljanom s poklopcem. Poklopac (epiglotis) sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik.

Dišni sustav je organski sustav kod višestaničnih životinja koji se sastoji od niza organa koji služe za izmjenu plinova (kisika i CO2). Dišni sustav čovjeka se sastoji od nosa, ždrijela, dušnika, dušnica i pluća. Izmjena plinova se odvija difuzijom preko membrana: npr. membrana plućnih mjehurića i kapilara.

Pluća nisu mišić te se ne mogu samostalno stezati i opuštati. Kako bi se omogućile radnje disanja važnu ulogu imaju međurebreni i trbušni mišići i ošit (dijafragma) koji odvaja trbušnu od prsne šupljine. Oni svojim stezanjem i opuštanjem omogućuju širenje i skupljanje prsnog koša te istiskivanje zraka iz pluća i ulazak zraka u pluća.

Nakon što kisik difuzijom iz krvi dospije u stanicu, iskorištava se u procesu staničnog disanja. Staničnim disanjem kisik se troši za razgradnju hranjivih tvari kako bi se oslobodila energija. Ovim procesom, uz energiju, nastanu voda i CO2.

Svim stanicama u ljudskom tijelu kisik je potreban kako bi mogle proizvesti energiju iz hranjivih tvari. Energija se proizvodi procesom staničnog disanju u mitohondriju tako da se hranjive tvari razgrađuju uz utrošak kisika pri čemu se oslobađa voda i CO2.

Dušnik je cijev koja zrak dovodi bliže plućima. Hrskavični prstenovi drže dušnik konstantno otvorenim kako bi se omogućio nesmetan protok zraka. Dušnik je obložen trepetljikavim stanicama koje dodatno pročišćuju zrak. Dušnik se grana u dvije dušnice.

Stanično disanje je proces kojim se kisik iskorištava u stanicama, a odvija se na membrani mitohondrija u eukariotskim organizmima i na staničnoj membrani jednostaničnih organizama (bakterija). Prilikom staničnog disanja kisik se troši za razgradnju hranjivih tvari kako bi se oslobodila energija.

Dijafragma ili ošit je mišićna pregrada između trbušne i prsne šupljine koja (zajedno s međurebrenim mišićima) stezanjem dovodi do širenja prsnog koša i pluća te tako omogućuje ulazak zraku u pluća (udah).

Dušnik je cijev koja zrak dovodi bliže plućima. Hrskavični prstenovi drže dušnik konstantno otvorenim kako bi se omogućio nesmetan protok zraka. Dušnik je obložen trepetljikavim stanicama koje dodatno pročišćuju zrak. Dušnik se grana u dvije dušnice.

Tijekom izdisaja se pomoćni mišići opuštaju te se volumen prsnog koša smanjuje, zbog čega se pluća vraćaju u prvobitno stanje. To dovodi do povećanja tlaka zbog čega zrak izlazi iz pluća.

Izdisaj je suprotan udisaju. Dolazi do opuštanja dijafragme i međurebrenih mišića - dijafragma se podiže prema gore, a prsni koš se spušta i volumen mu se smanjuje. Zbog manjeg volumena, raste tlak u plućima što potiskuje van zrak koji je bogat ugljikovom dioksidom.

Stanično disanje je proces kojim se kisik iskorištava u stanicama. Kisik u stanice dospijeva difuzijom iz krvi. Pilikom staničnog disanja kisik se troši za razgradnju hranjivih tvari kako bi se oslobodila energija. Ovim procesom, uz energiju, nastanu voda i CO2. CO2 izlazi iz stanice u krv difuzijom i disanjem izlazi iz organizma.

Dijafragma ili ošit je mišićna pregrada između trbušne i prsne šupljine koja (zajedno s međurebrenim mišićima) stezanjem dovodi do širenja prsnog koša i pluća te tako omogućuje ulazak zraku u pluća (udah).

Dušnice su parne cijevi koje se granaju od dušnika prema plućnim krilima. Dušnice se granaju u sve manje i manje cijevi/ogranke koje zrak dovode do svih dijelova pluća gdje se odvija izmjena plinova.