Dišu li sva živa bića na jednak način

Ribe žive u vodenom okolišu i dišu škrgama koje su građene od prokrvljenih škržnih listića preko kojih se odvija izmjena plinova između vode i krvi. Kod velikog broja riba škrge su zaštićene ispod škržnog poklopca.

Aerobni procesi su biološki procesi koji se odvijaju uz prisustvo kisika (npr. stanično disanje i fotosinteza. Npr. ako nema kisika u stanicama ne može se odvijati stanično disanje - ne razgrađuju se hranjive tvari i nema proizvodnje energije.

Proces disanja je za većinu organizama jednak što se tiče plinova. Raznolikost je vidljiva u građi dišnog sustava, učinkovitosti iskorištavanja plinova itd.

Svi sisavci bez izuzetka čak i oni koji žive u moru dišu plućima. Prilagodbe morskih sisavaca na život u moru su razne: npr. dišni otvori na vrhu glave umjesto nosnica, pluća su im veća u odnosu na njihovo tijelo tako da u jednom udahu mogu uzeti puno više zraka te mogu podnijeti puno veće razine CO2 u krvi od kopnenih sisavaca pa ne moraju često izlaziti na površinu kako bi izdahnuli.

Ptice također dišu plućima, a zbog leta imaju veliku potrebu za kisikom pa su im pluća velika i razvijena. Uz pluća imaju i sustav zračnih vrećica koje ulaze u velike kosti i među organ, a služe kao spremište zraka i olakšavaju tijelo ptice. Kod disanja zrak putuje samo u jednom smjeru kroz pluća što dozvoljava bolju iskoristivost kisika iz zraka.

Pošto mnogostanični organizmi imaju puno stanica kojima je kisik potreban, difuzija je prespora i neefikasna. Mnogostanična bića su razvila posebne strukture (organe) i prilagodbe. Izmjena plinova se može događati preko kože, škrga i pluća.

To je proces u kojem kako bi bakterije oslobodile potrebnu energiju, razgrađuju mliječni šećer. Kao produkt nastaje mliječna kiselina koja je zaslužna za kiseli okus mlijeka.

Vrenje je anaerobni proces disanja u uvjetima bez kisika kojim se oslobađa manja količina energije nego aerobnim disanjem. Šećer se razgrađuje do etanola i ugljikovog dioksida uz oslobađanje energije. Ljudi iskorištavaju ovaj proces u pekarstvu ili pri proizvodnji alkohola. Jednostanične gljive (kvasci) i neke bakterije dišu vrenjem.

Generalne prilagodbe za lakšu i efikasniju izmjenu plinova su: tanka površina preko koje se odvija izmjena plinova; vlažna površina izmjene; velika površina (npr. nabori ili mjehurići); površina izmjene plinova je jako dobro prokrvljena. Sluzava koža je prilagodba koja se razvila kod samo nekih životinja koje dišu kožom.

Anaerobni procesi su svi procesi koji se mogu odvijati bez prisustva kisika - kisik im nije potreban. Npr. vrenje je anaerobno disanje kojim se oslobađa energija kod kvasaca i nekih bakterija. Prilikom anaerobnih procesa manja je iskoristivost hranjivih tvari i proizvodnja energije.

Ribe žive u vodenom okolišu i dišu škrgama koje su građene od prokrvljenih škržnih listića preko kojih se odvija izmjena plinova između vode i krvi. Otopljeni kisik u vodi prelazi u kapilare, a u isto vrijeme ugljikov dioksid prelazi iz krvi u vodu. Kod velikog broja riba škrge su zaštićene ispod škržnog poklopca.

Kopneni beskralješnjaci (kukci i pauci) dišu sustavom cjevčica koji nazivamo uzdušnice. Sustav uzdušnica je poseban sustav za disanje sastavljen od mreže cjevčica koje su razgranate po čitavom tijelu, a otvaraju se na površini tijela kako bi mogao ući zrak u sustav. Dišni sustav kukaca nije povezan s krvožilnim sustavom.

Aerobni organizmi su organizmi koji mogu živjeti samo u uvjetima s kisikom (u okolišu s kisikom). Oni udišu zrak s kisikom, a kisik onda sudjeluje u procesu staničnog disanja kojim se oslobađa energija iz hranjivih tvari u mitohondriju. Aerobni organizmi su vrlo različiti: sisavci, kukci, ribe i gljive, alge, mnogi protista i bakterije.

Kopneni puževi za razliku od vodenih dišu pomoću pluća. Njihova pluća nisu ista poput pluća kralježnjak, već ulogu pluća preuzima prokrvljeni plašt.

Puči su otvori na listu biljaka, uglavnom s donje strane lista (u vodenih biljaka puči su s gornje strane lista). Kroz puči biljke izmjenjuju plinove s okolišem. Puči sudjeluju i u fotosintezi tako da kroz njih biljke uzimaju CO2 za proizvodnju hranjivih tvari.

Odrasla žaba za disanje koristi tanku i vlažnu kožu i pluća. Pluća su im jednostavan s relativno malom površinom. Kože je vrlo tanka, dobro prokrvljena i vlažna. Sluz na površini kože omogućuje otapanje kisika i difuziju. Također tijekom razvoja ličinke vodozemaca (punoglavci) dišu škrgama.

Kopneni beskralješnjaci (kukci i pauci) dišu sustavom cjevčica koji nazivamo uzdušnice. Uzdušnice su građene od bjelančevine hitina i stalno su otvorene. ustav uzdušnica je poseban sustav za disanje sastavljen od mreže cjevčica koje su razgranate po čitavom tijelu, a otvaraju se na površini tijela kako bi mogao ući zrak u sustav.Zrak s kisikom ulazi u tijelo otvorima (odušcima) i cjevčicama se prenosi do svih stanica u tijelu. Dišni sustav kukaca nije povezan s krvožilnim sustavom.

Većina kralješnjaka diše pomoću pluća. Razvijenost pluća razlikuje se među ovim skupinama iako je princip na kojem dolazi do izmjene plinova isti: izmjena plinova je između zraka u plućnim mjehurićima i krvi u kapilarama procesom difuzije.

Punoglavci dišu pomoću škrga zbog načina života. Naime, vodozemci žive na kopnu u odraslom stadiju života, dok tijekom ličinačkog stadija žive u vodi.

Škrge su organ kojim dišu vodeni organizmi (ribe, rakovi, punoglavci...). Škrge mogu biti vanjske ili unutarnje, a sastoje se od škržnih listića koji su jako dobro prokrvljeni kapilarama. Voda s kisikom ulazi kroz usta i potiskuje se kroz preko škržnih listića gdje se odvija izmjena plinova. Kisik iz vode difuzijom ulazi u kapilare koji se zatim krvlju prenosi do stanica. CO2 se krvlju prenosi od stanica do škrga i difuzijom izlazi iz kapilara u vodu koja se izbacuje iz tijela.

Jednostanični organizmi su građeni samo od jedne stanice pa kisik i CO2 ne moraju putovati daleko. Imaju mali volumen pa se disanje (izmjena plinova) odvija difuzijom preko cijele površine stanice.

Biljke koriste kisik za stanično disanje kojim oslobađaju energiju iz glukoze uz oslobađanje C02 i vode. Izmjena plinova (kisika i CO2) se odvija preko puči na površini listova. Proces disanja (kojim se kisik troši) se odvija tijekom cijelog dana i noći, a proces fotosinteze (kojim se kisik proizvodi) se odvija samo danju.

Vodozemci imaju najjednostavnija pluća koja su građena kao par vrećica s tankom opnom i imaju malu površinu (mali broj mjehurića) u odnosu na druge kopnene kralješnjake. Oni također dio disanja obnavljaju preko kože koja je vrlo tanka, dobro prokrvljena i vlažna. Sluz na površini kože omogućuje otapanje kisika i difuziju. Također tijekom razvoja ličinke vodozemaca (punoglavci) dišu škrgama.

Sisavci su vrlo aktivne i toplokrvne životinje kojima je potrebno mnogo kisika. Izmjena plinova se odvija u plućima. Pluća sisavaca su kompleksna, velike površine i sastoje se od velikog broja plućnih mjehurića, a sama veličina i građa pluća je ovisna o vrsti. Morski sisavci također dišu zrak, ali njihova pluća su veća u odnosu na njihovo tijelo tako da u jednom udahu mogu uzeti puno više zraka, i oni mogu podnijeti puno veće razine CO2 u krvi od kopnenih sisavaca pa ne moraju često izlaziti na površinu kako bi izdahnuli.

Zračne vrećice su sustav vrećica kod ptica, koje se nadovezuju na pluća. Zračne vrećice uzlaze u duge kosti i kada su napuhnute služe kao spremište zraka i olakšavaju pticu što pomaže prilikom letenja.

Puči su otvori na listu biljaka, uglavnom s donje strane lista (u vodenih biljaka puči su s gornje strane lista). Kroz puči biljke izmjenjuju plinove s okolišem. Puči sudjeluju i u fotosintezi tako da kroz njih biljke uzimaju CO2 za proizvodnju hranjivih tvari.

Puči su otvori na listu biljaka, uglavnom s donje strane lista (u vodenih biljaka puči su s gornje strane lista). Kroz puči biljke izmjenjuju plinove s okolišem. Puči sudjeluju i u fotosintezi tako da kroz njih biljke uzimaju CO2 za proizvodnju hranjivih tvari.

Jednostanične gljive (kvasci) dišu vrenjem Vrenje je anaerobni proces disanja u uvjetima bez kisika kojim se oslobađa manja količina energije nego aerobnim disanjem. Šećer se razgrađuje do etanola i ugljikovog dioksida uz oslobađanje energije. Ljudi iskorištavaju ovaj proces u pekarstvu ili pri proizvodnji alkohola.

Uzdušnice su sustav cijevi kojima dišu kukci. Uzdušnice su građene od bjelančevine hitina i stalno su otvorene. Zrak s kisikom ulazi u tijelo otvorima (odušcima)i cjevčicama se prenosi do svih stanica u tijelu.

Anaerobni uvjeti su uvjeti u kojima pri oslobađanju energije nije potreban kisik. Štoviše prisutnost kisika sprječava taj proces.

Generalne prilagodbe za lakšu i efikasniju izmjenu plinova su: tanka površina preko koje se odvija izmjena plinova; vlažna površina izmjene; velika površina (npr. nabori ili mjehurići); površina izmjene plinova je jako dobro prokrvljena.

Oslobađanje energije iz hranjivih tvari je moguće u anaerobni i aerobnim uvjetima. Neovisno o uvjetima procesi su dosta slični, a razlika je u učinkovitosti. U aerobnih uvjetima učinkovitost je veća nego u anaerobnim uvjetima.

Anaerobni organizmi su organizmi koji žive u uvjetima bez kisika i kisik im nije potreban kako bi dobili energiju. Energiju dobivaju anaerobnim procesima poput vrenja kod kvasaca ili anaerobnim staničnim disanjem kod parazita.

Pluća ptica se najviše razlikuju i imaju zračne vrećice. Zračne vrećice su sustav vrećica kod ptica, koje se nadovezuju na pluća. Zračne vrećice uzlaze u duge kosti i kada su napuhnute služe kao spremište zraka i olakšavaju pticu što pomaže prilikom letenja.

Vodeni beskralješnjaci dišu škrgama koje mogu biti unutrašnje ili vanjske. Ovi organizmi za disanje koriste kisik otopljen u vodi koji nakon toga optjecajnim sustavom dospije do svih stanica gdje sudjeluje u staničnom disanju.