Prehrana biljaka i ostalih skupina organizama

Heterotrofne bakterije koje žive u određenom odnosu s drugim organizmima su simbionti. U probavnom traktu ljudi žive brojne crijevne bakterije koje ljudima pomažu pri probavi. Dušikove bakterije žive u korijenu biljaka mahunarki i td. Parazitske bakterije su također simbionti samo što one ne pomažu svojem domaćinu i mogu izazvati bolesti.

Biljke izmjenjuju plinove pomoću otvora na površini biljke koji se nazivaju puči. Kroz puči ulazi ugljikov dioksid koji je neophodan za proces fotosinteze, a izlazi kisik koji je nastao fotosintezom. Puči su otovrene tijekom dana kako bi izmjena plinova bila moguća, a zatvaraju se tijekom noći kako bi se spriječilo isušivanje.

List je zeleni organ biljke. Ima stanice s kloroplastima koji su ispunjeni zelenim pigmentom klorofilom. Listovi skupljaju Sunčevu energiju i usmjeravaju je prema kloroplastima gdje se odvija fotosinteza. Također na površini lista se nalaze puči preko kojih se odvija izmjena plinova.

Cijanobakterije su najbrojnije autotrofne bakterije koje vrše fotosintezu. Ovo su jako stari organizmi i svojom fotosintetskom aktivnošću su pridonijele stvaranju ozonskog omotača (stvarale su velike količine kisika). Fotosinteza je na klorofilu koji se nalazi slobodan u citoplazmi, kisik se oslobađa u okoliš, a šećer se zadržava u citoplazmi.

Lišaj je oragnizam koji nastaje simbiozom gljiva i jednostaničnih zelenih algi. Gljiva štiti algu pomoću hifa i opskrbljuje ju vodom, dok alga obavlja fotosintezu i tako opskrbljuje gljivu hranom. Takav tip simbioze naziva se mutualizam jer oba organizma imaju koristi od odnosa.

Saprofiti su razlagači. Organizmi koji mrtvu organsku tvar razlažu na osnovne spojeve. Veliki broj bakterija su bakterije truljenja (saprofitske bakterije) koje svojom aktivnošću stvaraju humus. Ove bakterije su zaslužne za kvarenje hrane.

Cijanobakterije su najbrojnije autotrofne bakterije koje vrše fotosintezu. Ovo su jako stari organizmi i svojom fotosintetskom aktivnošću su pridonijele stvaranju ozonskog omotača (stvarale su velike količine kisika). Fotosinteza je na klorofilu koji se nalazi slobodan u citoplazmi, kisik se oslobađa u okoliš, a šećer se zadržava u citoplazmi.

Glukoza je jednostanvni šećer koji se dobiva fotonsintezom u kloroplastima i iz kojega se u stanicam procesom staničnog disanja dobiva energija uz utrošak kisika. Glukoza se može skladištiti u obliku škrobnih zrnaca - često u gomoljima i korijenu biljaka.

Stanično disanje je proces kojim se iz hranjivih tvari (glukoze) oslobađa energija na membrani mitohondrija. Staničnim disanjem troši se kisik za razgradnju glukoze, a na kraju se dobije voda, ugljikov dioksid i energija.

Kloroplasti su organeli u stanicama lista (i zelenih dijelova biljaka) u kojima se odvija proces proizvodnje energije - fotosinteza. Zelene su boje zbog zelenog pigmenta klorofila.

Hife gljiva su duge niti izgrađene od stanica koje grade cijelo tijelo gljive, a izgladaju poput velike podzemne mreže. Gljive upijaju hranjive tvari iz podloge pomoću hifa.

Ljudi iskorištavaju kvasce u pekarstvu ili pri proizvodnji alkohola. Jednostanične gljive (kvasci) dišu vrenjem. Vrenje je anaerobni proces disanja u uvjetima bez kisika kojim se oslobađa manja količina energije nego aerobnim disanjem. Šećer se razgrađuje do etanola i ugljikovog dioksida uz oslobađanje energije.

Fotosinteza je proces koji organizmi energiju Sunca pretvaraju u kemijsku energiju u kloroplastima. Energija koja se dobi se pohrani u obliku šećera (glukoze). Uz energiju Sunca potrebni su i ugljikov dioksid i voda. Kisik nastaje kao nusprodukt fotosinteze. Nastali škrob ulazi u proces staničnog disanja gdje se iz njega stvara energija.

Gljive su heterotrofni organizmi koji upijaju hranjive tvari i vodu hifama. Stanice unutar gljiva grade hife koje su duge niti od kojih je izgrađeno čitavo tijelo gljive.

Klorofil je zeleni pigment koji se nalazi u kloroplastima biljnih stanica. Klorofil omogućuje pretvorbu sunčeve u kemijsku energiju. Klorofil se u stanicama autotrofnih bakterija nalazi u citoplazmi bakterijske stanice.

Glukoza je jednostavni šećer koji se dobiva fotosintezom u kloroplastima i iz kojega se u stanicama procesom staničnog disanja dobiva energija uz utrošak kisika. Glukoza se može skladištiti u obliku škrobnih zrnaca - često u gomoljima i korijenu biljaka.

Veliki broj bakterija su bakterije truljenja (saprofitske bakterije) koje razgradnjom mrtve organske tvari u stvaraju humus.

Plijeni su gljive koje razlažu organsku tvar. Česte su na ostacima hrane ili na vlažnim zidovima. Ako su u okolišu ljudi prisutne u velikom broju ili se slučajno konzumiraju mogu izazvati bolesti.

Vrenje je proces koji je jednostavniji od staničnog disanja. Ovim procesom se dobiva puno manje energije u odnosu na količinu dobivenu od staničnog disanja. Prednost vrenja je da se energija iz šećera može dobiti i kada u okolišu nema kisika.

Biljke izmjenjuju plinove pomoću otvora na površini biljke koji se nazivaju puči. Kroz puči ulazi ugljikov dioksid koji je neophodan za proces fotosinteze, a izlazi kisik koji je nastao fotosintezom. Puči su otvorene tijekom dana kako bi izmjena plinova bila moguća, a zatvaraju se tijekom noći kako bi se spriječilo isušivanje.

Heterotrofne bakterije koje žive u određenom odnosu s drugim organizmima su simbionti. U probavnom traktu ljudi žive brojne crijevne bakterije koje ljudima pomažu pri probavi. Dušikove bakterije žive u korijenu biljaka mahunarki i td. Parazitske bakterije su također simbionti samo što one ne pomažu svojem domaćinu i mogu izazvati bolesti.

Gljive su heterotrofni organizmi koji upijaju hranjive tvari i vodu hifama. Većinom su saprofiti i razgrađuju mrtvu organsku materiju. Neke vrste su simbiotske (lišajevi) ili parazitne. Kvasci su jednostanične gljive koje se koriste vrenjem za dobivanje energije.

Stanično disanje je proces kojim se iz hranjivih tvari (glukoze) oslobađa energija na membrani mitohondrija. Staničnim disanjem troši se kisik za razgradnju glukoze, a na kraju se dobije voda, ugljikov dioksid i energija. C

Euglena je jednostanični organizam koji se u uvjetima tame hrani heterotrofno, dok u uvjetima svjetla euglena je autotrof.

List je zeleni organ biljke. Ima stanice s kloroplastima koji su ispunjeni zelenim pigmentom klorofilom. Listovi skupljaju Sunčevu energiju i usmjeravaju je prema kloroplastima gdje se odvija fotosinteza. Također na površini lista se nalaze puči preko kojih se odvija izmjena plinova.

Autotrofni organizmi sami proizvode svoju hranu iz anorganskih spojeva procesima fotosinteze ili kemosinteze. Većinom, kada se govori o autotrofnim organizmima govori se o organizmima koji vrše fotosintezu - dobivaju energiju iz ugljičnog dioksida i vode uz korištenje energije Sunca.

Uzimajući tvari iz nežive prirode, autotrofni organizmi stvaraju hranu i kisik. Ovaj proces se naziva fotosinteza.

Humus je rezultat razlaganja organske tvari bakterijama. Humus je jako plodno tlo koje se često koristi u vrtlarstvu i poljodjelstvu jer potiče dobar rast biljaka jer je bogat hranjivim tvarima koje biljke iskorištavaju.

Klorofil je zeleni pigment koji omogućuje pretvorbu sunčeve u kemijsku energiju. Klorofil se u stanicama autotrofnih bakterija nalazi u citoplazmi bakterijske stanice, a u stanicama biljaka se nalazi u kloroplastima.

Manji broj vrsta bakterija je autotrofan (npr. cijanobakterije), dok su većinski bakterije heterotrofni organizmi.

Humus je rezultat razlaganja organske tvari bakterijama. Humus je jako plodno tlo koje se često koristi u vrtlarstvu i poljodjelstvu jer potiče dobar rast biljaka jer je bogat hranjivim tvarima koje biljke iskorištavaju.

Bakterije vrenja su saprofitske bakterije koje koriste proces vrenja kako bi dobile energiju. Vrenje je proces kojim se energija proizvodi iz šećera neovisno o kisiku (može se nesmetano odvijati u anaerobnim uvjetima).

Gljive su heterotrofni organizmi koji upijaju hranjive tvari i vodu hifama. Većinom su saprofiti i razgrađuju mrtvu organsku materiju. Neke vrste su simbiotske ili su u zajednici (lišajevi). Kvasci su jednostanične gljive koje se koriste vrenjem za dobivanje energije.

Škrob (škrobna zrnca) je rezervni ugljikohidrat, odnosno skladišni oblik glukoze. Ako biljka fotosintezom stvori višak glukoze, taj se višak pohranjuje u obliku škora u skladišnim dijelovima biljke (korijen, gomolji...)

Saprofiti su razlagači. Organizmi koji mrtvu organsku tvar razlažu na osnovne spojeve. Veliki broj bakterija su bakterije truljenja (saprofitske bakterije) koje svojom aktivnošću stvaraju humus. Ove bakterije su zaslužne za kvarenje hrane.

Škrob (škrobna zrnca) je rezervni ugljikohidrat, odnosno skladišni oblik glukoze. Ako biljka fotosintezom stvori višak glukoze, taj se višak pohranjuje u obliku škroba u skladišnim dijelovima biljke (korijen, gomolji...).

Alge su autotrofni su organizmi koji naseljavaju vode i vlažna staništa. Mogu biti jednostanične i višestanične. Tijelo im se zove steljka i nema jasno definiranih struktura. One su proizvođači u hranidbenim lancima. Same proizvode hranjive tvari fotosintezom u kloropastima s klorofilom.

Lišaj je organizam koji nastaje simbiozom gljiva i jednostaničnih zelenih algi. Gljiva štiti algu pomoću hifa i opskrbljuje ju vodom, dok alga obavlja fotosintezu i tako opskrbljuje gljivu hranom. Takav tip simbioze naziva se mutualizam jer oba organizma imaju koristi od odnosa.