Organizacijske razine u prirodi

Jedinka je osnovni oblik živog svijeta, a označava jedan organizam određene vrste. Svaki pojedini organizam je jedna jedinka. Jedan čovjek je jedna jedinka vrste Homo sapiens. Više jedinki na nekom prostoru čini populaciju. Jedinke ispunjavaju određenu zadaću u populaciji i ekosustavu u kojem se nalaze.

Tkivo je skupina stanica koje obavlja istu ulogu. Tkiva nalazimo u mnogostaničnim organizmima. Kombinacijom više tipova tkiva nastaju organi koji obavljaju specifične zadaće. Životinjskih tkiva su: vezivno tkivo, mišićno tkivo, pokrovno tkivo, živčano tkivo. Biljna tkiva svrstavamo u dvije osnovne skupine (tvorna i trajna tkiva) s time da se trajna tkiva dodatno dijela na: osnovno, pokrovno, potporno, provodno i žljezdano tkivo.

Potrošači su organizmi koji energiju prenose kroz hranidbeni lanac. Oni \"gotovu\" hranu uzimaju iz svojeg okoliša, ne mogu sami stvarati svoju hranu. Postoji nekoliko razina potrošača: potrošači prvog reda (npr. biljojedi), potrošači drugog reda (npr. miš, vrabac) i predatori (potrošači trećeg reda) poput vuka i orla.

Živčano tkivo sudjeluje u primanju i prenošenju informacija iz okoliša i iz unutrašnjosti tijela. Živčana tkiva tvore mozak (i živce) koji upravlja radom cijelog organizma. Pokrovno tkivo gradi kožu i sluznicu unutarnjih organa. Vezivno tkivo povezuje tijelo, mišićno tkivo omogućuje pokretanje tijela i unutarnjih organa.

Životinjska tkiva možemo svrstati u četiri skupine (vezivno tkivo, mišićno tkivo pokrovno tkivo i živčano tkivo. Biljna tkiva svrstavamo u dvije osnovne skupine (tvorna i trajna tkiva) koje se dijele na ukupno 6 skupina.

Stanica je temeljna građevna i funkcionalna jedinica svih živih bića na Zemlji. Postoje jednostanični i višestanični organizmi. Kod višestaničnih organizama, više stanica koji obavljaju istu ulogu tvore tkiva i organe. Ovisno o tipu organizama koje stanice grade postoje: životinjske, biljne i bakterijske stanice (kod bakterija jedna stanica je ujedno i jedan organizam).

Ekosustav je organizacijska razina priorde. Ekosustav čine sve životne zajednice koje žive na različitim staništima uključujući i staništa na kojima žive. Ovo su zajednica živih bića i njihovog staništa na kojem ta živa bića mogu zadovoljiti svoje životne potrebe.

Energija protječe ekološkim sustavima i ima ulogu održavanja života organizma i stabilnog stanja unutar ekosustava. Proizvođači procesom fotosinteze pretvaraju Sunčevu energiju u kemijsku i pohranjuju ju u obliku hrane. Hrana dalje putuje hranidbenim lancem, konzumiraju ju potrošači, dok se dio energije oslobađa u okolinu i na taj način energija protječe ekološkim sustavom.

Jedno živo biće je jedinka koja može biti višestanična ili jednostanična. Populacija je skup jedinki iste vrste koje žive na istom području i mogu se međusobno razmnožavati. Svaki pojedini organizam je jedna jedinka. Jedan čovjek je jedna jedinka vrste Homo sapiens.

Vezivno tkivo povezuje tijelo - povezuje različite komponente organizma u jednu cjelinu. Mišićno tkivo omogućuje pokretanje tijela i unutarnjih organa, dok živčano tkivo sudjeluje u primanju i prenošenju informacija iz okoliša i iz unutrašnjosti tijela. Pokrovno tkivo štiti površinu organizma.

Pokrovno tkivo štiti biljku od vanjskih utjecaja, ono ima istu ulogu kao i koža u životinja. Tvorno tkivo omogućuje biljci rast u visinu i širinu, osnovno se nalazi u svim dijelovima biljke, potporno osigurava čvrstoću, provodno provodi tvari tijelom biljke, a žljezdano tkivo izlučuje tvari.

Mišićno tkivo omogućuje pokretanje tijela i unutarnjih organa. Mišići svojim stezanjem pokreću koštani sustav te omogućuju rad unutarnjih organa (npr. srce). Pokrovno tkivo gradi kožu i sluznicu unutarnjih organa. Vezivno tkivo povezuje tijelo, dok živčano tkivo sudjeluje u primanju i prenošenju informacija iz okoliša i iz unutrašnjosti tijela.

Proizvođači procesom fotosinteze pretvaraju Sunčevu energiju u kemijsku i pohranjuju ju u obliku hrane ( u obliku šećera). Oni energiju uvode u ekosustav. Kasnije, ta se energija prenosi preko potrošača i tako putuje hranidbenim lance. Proizvođači su biljke na kopnu te vodene biljke i alge u vodenim ekosustavima.

Potporno tkivo osigurava čvrstoću biljkama, a posebno je važno kod drvenastih biljaka. Tvorno tkivo omogućuje biljci rast u visinu i širinu, osnovno se nalazi u svim dijelovima biljke, pokrovno štiti biljku od vanjskih utjecaja, a žljezdano tkivo izlučuje tvari.

Biljke i životinje imaju različite organe koji se udružuju u organizam. Organi su sastavljeni od različitih tkiva te imaju specifične zadaće koje obavljaju. Biljna tkiva (potporno, provodno, osnovno...) udružuju se u biljne organe koji osiguravaju preživljavanje, poput lista, korijena, stabljike.

Najvažnija poveznica između članova životne zajednice je prehrana koja se opisuje preko hranidbenih mreža i hranidbenih lanaca. Hranidbeni lanac i mreže su pojednostavljeni prikazi kompleksnih odnosa između proizvođača, potrošača i razlagača.

Ekologija je grana biologije koja proučava odnose živih bića i fizičkog okoliša u kojem se nalaze. Primjerice, kako su se određene vrste prilagodile nekim životnim uvjetima. Ekologija proučava i odnose među jedinkama i populacijama istih ili različitih vrsta unutar određenog ekološkog sustava. Odnosi između različitih vrsta izraženi su i mogu se proučavati kroz hranidbene mreže, predatorstvo, parazitizam,...

Veliki broj istovrsnih stanica koje obavljaju istu zadaću povezuje se u tkivo koje izgrađuje organe. Organ tvore različita tkiva. Organski sustav čine skupine organa koji zajedno obavljaju niz povezanih zadaća.

Osnovno tkivo se nalazi u svim dijelovima biljke i ima razne uloge u biljci. Pokrovno štiti biljku od vanjskih utjecaja, potporno osigurava čvrstoću, provodno provodi tvari tijelom biljke, a žljezdano tkivo izlučuje tvari. Tvorno tkivo omogućuje biljci rast u visinu i širinu.

Osnovna građevna i funkcionalna jedinica tijela je stanica, koje grade tkiva, a tkiva grade organe. Svi živi organizmi su građeni od stanica, s time da su jednostanični organizmi građeni od samo jedne stanice.

Posebni oblik potrošača koji se hrani uginulim organizmima nazivamo razlagači. Razlagači uginule organizme razlažu na jednostavne tvari: vodu, CO2 i minerale koje proizvođači mogu iskoristiti u procesu fotosintezu. Na ovaj način razlagači energiju s kraja hranidbenog lanca vračaju na početak hranidbenog lanca. Razlagači su gljive i neke bakterije koje žive u tlu.

Više organa radi usklađeno i međusobno se nadopunjuju u radu gradeći organski sustav. Kod čovjeka razlikujemo pokrovni, probavni, optjecajni, dišni, živčani, sustav organa za kretanje, sustav organa za izlučivanje, sustav organa za razmnožavanje i endokrini sustav.

Energija protječe ekološkim sustavima i ima ulogu održavanja života organizma i stabilnog stanja unutar ekosustava. Proizvođači procesom fotosinteze pretvaraju Sunčevu energiju u kemijsku i pohranjuju ju u obliku hrane. Hrana dalje putuje hrandbenim lancem, konzumiraju ju potrošači, dok se dio energije oslobađa u okolinu i na taj način energija protječe ekološkim sustavom

Tvorno tkivo omogućuje biljci rast u visinu i širinu, osnovno se nalazi u svim dijelovima biljke, pokrovno štiti biljku od vanjskih utjecaja, potporno osigurava čvrstoću, provodno provodi tvari tijelom biljke, a žljezdano tkivo izlučuje tvari.

Životinje, odnosno biljojedi, mesojedi i svejedi su potrošači zbog toga što konzumiraju hranu, a ne proizvode je. Postoji nekoliko razina potrošača: potrošači prvog reda (npr. biljojedi), potrošači drugog reda (npr. miš, vrabac) i predatori (potrošači drugog reda) poput vuka i orla.

Provodno tkivo provodi tvari tijelom biljke - provodi produkte fotosinteze iz listova u spremišna tkiva te vodu iz korijena prema listovima. Tvorno tkivo omogućuje biljci rast u visinu i širinu, osnovno se nalazi u svim dijelovima biljke, pokrovno štiti biljku od vanjskih utjecaja, potporno osigurava čvrstoću, a žljezdano tkivo izlučuje tvari.

Ekologija se bavi proučavanjem odnosa živih bića i fizičkog okoliša. Primjerice, kako su se određene vrste prilagodile nekim životnim uvjetima. Ekologija proučava i odnose među jedinkama i populacijama istih ili različitih vrsta unutar određenog ekološkog sustava. Odnosi između različitih vrsta izraženi su i mogu se proučavati kroz hranidbene mreže, predatorstvo, parazitizam,...

Ekosustav čine sve životne zajednice koje žive na različitim staništima uključujući i staništa na kojima žive. Ovo su zajednica živih bića i njihovog staništa na kojem ta živa bića mogu zadovoljavati svoje životne potrebe.

Organizmi koji su građeni od velikog broja stanica nazivaju se mnogostanični ili višestanični organizmi. Stanice su udružena u tkiva koja imaju specijalizirane zadaće (podjela rada), a različita tkiva pak tvore organe i organske sustave. Ovo su biljke, životinje te većina gljiva i algi.

Životnu zajednicu čine sve vrste koje u njoj žive. Odnosno, to su sve vrste koje žive na jednom određenom prostoru i prilagođene su specifičnim životnim uvjetima tog prostora. Životna zajednica špilje se sastoji od vrsta koje su posebno prilagođene na život u uvjetima mraka i malo hrane.

Organizam označava jedno živo biće, jednu jedinku. Jedna tratinčica je jedan organizam i jedan hrčak je jedan organizam. Organizam je građen od više organskih sastava koji rade zajedno kako bi organizam funkcionirao.

Organ je struktura koju tvore različita tkiva. Organi imaju specifične zadaće unutar organizma, a više organa se udružuje u organske sustave. Neki organi čovjeka su: koža, želudac, jetra.

Najmanja organizacijska razina je atom. Atomi se spajaju u molekule. Molekule grade stanična tjelešca koja su pak udružena u stanice. stanice se udružuju u tkiva, više tkiva čini organe, a više organa gradi organske sustave. Jedinka se sastoji od više organskih sustava. Jedinke se udružuju u populacije. Životne zajednice su više populacija na nekom prostoru. Ekosustavi uključuju živa bića (zajednice) i okoliš u kojem se nalaze. Svi ekosustavi planeta Zemlje čine biosferu.

Hranidbeni lanac je linearni prikaz odnosa između proizvođača, potrošača i razlagača. Hranidbeni lanac prikazuje prijenos energije preko hrane, odnosno pokazuje na koji način su različiti organizmi međusobno povezani kroz hranu koju jedu. Prikazuju se organizmi koji proizvode hranu, organizmi koji se kasnije hrane tom hranom ili drugim organizmima,... Hranidbena mreža je prošireni hranidbeni lanac koji bolje pokazuje kompleksnost hranidbenih odnosa.

Pokrovno tkivo gradi kožu i sluznicu unutarnjih organa. Ovo je tkivo koje je u kontaktu s vanjskim okolišem (npr. koža i unutrašnjost želuca). Vezivno tkivo povezuje tijelo, Mišićno tkivo omogućuje pokretanje tijela i unutarnjih organa, dok živčano tkivo sudjeluje u primanju i prenošenju informacija iz okoliša u unutrašnjosti tijela.

Biljke i alge su organizmi koji proizvode hranu iskorištavajući svjetlost. Proizvođači procesom fotosinteze pretvaraju Sunčevu energiju u kemijsku i pohranjuju ju u obliku hrane (u obliku šećera). Oni energiju uvode u ekosustav. Kasnije, ta se energija prenosi preko potrošača i tako putuje hranidbenim lance.

Organski sustavi su sustavi unutar jednog organizma koji se sastoje od više organa koji obavljaju istu funkciju. Kod čovjeka razlikujemo pokrovni, probavni, optjecajni, dišni, živčani, sustav organa za kretanje, sustav organa za izlučivanje, sustav organa za razmnožavanje i endokrini sustav.

Posebni oblik potrošača koji se hrani uginulim organizmima nazivamo razlagači. Razlagači uginule organizme razlažu na jednostavne tvari: vodu, CO2 i minerale koje proizvođači mogu iskoristiti u procesu fotosintezu. Na ovaj način razlagači energiju s kraja hranidbenog lanca vračaju na početak hranidbenog lanca. Razlagači su gljive i neke bakterije koje žive u tlu.

Jednostanični organizmi su organizmi koji su sastoje samo od jedne stanice koja obavlja sve funkcije koje su potrebne za preživljavanje - hranjenje, rast i razmnožavanje. Jednostanični organizmi su mikroskopskih veličina i nisu vidljivi golim okom. Ovo su arheje, bakterije, većina protista i neke jednostanične alge i gljive.

Najveći i najsloženija organizacijska jedinica je biosfera. Biosfera obuhvaća sva živa bića na Zemlji i njihova staništa. Ovo je skup svih bića koja žive na planetu Zemlji i svih ekosustava.

Biljna tkiva možemo svrstati u ukupno šest skupina (tvorno, osnovno, pokrovno, potporno, provodno i žljezdano tkivo), dok kod životinja razlikujemo samo četiri tkiva. Životinjska tkiva možemo svrstati u četiri skupine (vezivno tkivo, mišićno tkivo pokrovno tkivo i živčano tkivo.

Žljezdano tkivo izlučuje različite tvari koje su biljci potrebne za funkcioniranje, obranu (npr. otrovni spojevi u listovima) ili privlačenje oprašivača (nektar). Tvorno tkivo omogućuje biljci rast u visinu i širinu, osnovno se nalazi u svim dijelovima biljke, pokrovno štiti biljku od vanjskih utjecaja, potporno osigurava čvrstoću, provodno provodi tvari tijelom biljke.