Građa i obilježja živih bića

Stanična membrana je vanjski struktura koja obavija stanicu i odvaja njenu unutrašnjost od vanjskog okoliša ili drugih stanica. Stanična membrana je polupropusna - omogućuje prijenos tvari preko membrane iz ili u stanicu (korisne tvari ulaze, a štetne tvari izlaze). Stanična membrana je prisutna i kod eukariotskih i prokariotskih stanica.

Stanična stijenka je čvrsti sloj koji obavija stanicu. Građena je od celuloze i nalazimo je samo u biljnim stanicama. Biljnoj stanici daje stalan i pravilan oblik te čvrstoću.

Kod eukariotskih stanica nasljedna tvar DNA nalazi se u jezgri koja je odvojena od citoplazme jezgrinom ovojnicom. Jezgra pruža zaštitu nasljednoj tvari (DNA) i kontrolira rad ostatka stanice.

Podražljivost je mogućnost organizama da reagira i odgovori na neki podražaj iz okoliša. Biljke pojedine dijelove tijela okreću prema Suncu što je svjetlosna podražljivost. Kod životinja moguće je uočiti povlačenje dijela tijela od izvora topline (termička podražljivost) ili dodira što potencijalno životinju štiti od predatora. Ovi odgovori na podražaje omogućuju živim bićima zaštitu i preživljavanje.

Osmoza je proces difuzije vode kroz staničnu membranu. Prijenos vode preko polupropusne membrane s mjesta manje koncentracije otopljene tvari na mjesto veće koncentracije otopljene tvari kako bi se dvije koncentracije izjednačile. Ako imamo dvije posude koje su povezane membranom, voda će prelaziti membranu i ići u posudu u kojoj je otopljena veća količina šećer - količina vode u posudi s malo šećera će se smanjiti s vremenom.

Robert Hooke je sam izradio mikroskop te pod istim proučavao prereze pluta i uočio sitne strukture koje je nazvao stanicama. Ovo je važno otkriće kojim je započelo proučavanje oku nevidljivih struktura i organizama - mikrobiologija.

Nasljedna informacija DNA kod prokariotskih stanica nalazi se slobodna u citoplazmi. Nema specifičnog organela (jezgre) koji bi odjeljivao informacijske molekule od ostalih procesa koji se odvijaju u samoj citoplazmi prokariotskog organizma.

DNA i RNA su informacijske molekule koje sadžavaju uputu za izgradnju i održavanje (rad) cijelog organizma. DNA (i RNA) se nasljeđuje od roditelja pa se stoga naziva i nasljedna molekula.

Jezgra je najveće stanično tjelešce i upravlja radom stanice. Ona sadrži informacijsku molekulu (DNA) koja daje uputu za rast stanice i za njeno funkcioniranje.

Mreža kanalića (endoplazmatski retikulum) je membranski sustav kanalića koji osigurava brz prijenos tvari unutar stanice, a proteže se od jezgrine ovojnice do stanične membrane. Citoplazma ispunjava stanicu i u njoj se nalazi mreža kanalića. Nalazi se samo kod eukariotskih organizama.

Mreža kanalića (endoplazmatski retikulum) je membranski sustav kanalića koji osigurava brz prijenos tvari unutar stanice, a proteže se od jezgrine ovojnice do stanične membrane. Dijelovi retikuluma bliže jezgri na sebi imaju ribosome. Citoplazma ispunjava stanicu i u njoj se nalazi mreža kanalića. Nalazi se samo kod eukariotskih organizama.

Osmoza je proces difuzije vode kroz staničnu membranu. Prijenos vode preko polupropusne membrane s mjesta manje koncentracije otopljene tvari na mjesto veće koncentracije otopljene tvari kako bi se dvije koncentracije izjednačile. Ako imamo dvije posude koje su povezane membranom, voda će prelaziti membranu i ići u posudu u kojoj je otopljena veća količina šećer - količina vode u posudi s malo šećera će se smanjiti s vremenom.

Eukarioti su raznolika skupina organizama. Mogu biti jednostanični i višestanični, a karakterizira ih eukariotska stanica s jezgrom i organelima. U eukariote ubrajamo: protiste, gljive, biljke i životinje.

Biljne stanice imaju organele koje životinjske stanice nemaju, poput vakuole i kloroplasta. Obije su eukariotske stanice tako da su osnovni organeli i funkcije iste.

Čestice tvari difundiraju iz područja manje u područje veće koncentracije kako bi se ravnomjerno rasporedile. Primjerice, kada u vodu kapnemo kap crvene boje, nakon nekog vremena čestice boje će difundirati kroz čitav volumen vode u čaši.

Vakuola služi kao skladište vode i drugih tvari. Ispunjena je staničnom tekućinom (vodom s otopljenim tvarima) u kojoj su otopljeni razni minerali i druge tvari poput štetnih tvari ili pigmenata. Velika vakuola je prisutna u biljnih stanica.

Moderna stanična teorija sastoji se nekoliko zakonitosti o stanicama: sva živa bića su izgrađena od najmanje jedne (ili više) stanice, stanica je osnovna građevna i funkcionalna jedinica živih bića, a nove stanice nastaju samo od postojećih stanica.

Vakuola služi kao skladište vode i drugih tvari. Ispunjena je staničnom tekućinom (vodom s otopljenim tvarima) u kojoj su otopljeni razni minerali i druge tvari poput štetnih tvari ili pigmenata. Velika vakuola je prisutna u biljnih stanica.

Citoplazma se nalazi u stanici, ispunjava njenu unutrašnjost i u njoj se zbivaju različiti procesi. Citoplazma je žalatinozna tvar u kojoj su otopljene brojne tvari i u koju su umetnuti razna stanična tjelešca (organeli).

S obzirom na to da je riječ o tekućini u prostoru među stanicama radi se o izvanstaničnoj tekućini. Ovo je tekućina koja ispunjava prostor između susjednih stanica u višestaničnih organizama.

Moderna stanična teorija sastoji se nekoliko zakonitosti o stanicama: sva živa bića su izgrađena od najmanje jedne (ili više) stanice, stanica je osnovna građevna i funkcionalna jedinica živih bića, a nove stanice nastaju samo od postojećih stanica. Svjetlosni i elektronski mikroskop otkrili su mnoštvo informacija o građi stanice.

Jezgra je najveći organel u kojem se nalazi nasljedna tvar. DNA u jezgri koja je odvojena od citoplazme jezgrinom ovojnicom. Jezgra pruža zaštitu nasljednoj tvari (DNA) te kontrolira rad ostatka stanice zbog čega je nazivamo je \"kontrolni/upravljački centar\" stanice.

Sva živa bića građena su od stanica te imaju neka zajednička obilježja: rast i razvoj kojim organizam raste i sazrijeva; razmnožavanje i nasljeđivanje koje je bitno kako bi se vrsta održala na životu; podražljivost (reakcija na podražaj iz okoline), prilagodljivost (npr. promjenama u životnim uvjetima) i evolucija te na kraju starenje i smrt.

Difuzija je proces kretanja čestica pri kojem nema trošenja energije. Cilj kretanja je izjednačenje njihovih koncentracija - postizanje ravnomjernog rasporeda. Čestice se gibaju iz područja gdje ih ima više u područje gdje ih ima manje. Primjerice, kada u vodu kapnemo kap crvene boje, nakon nekog vremena čestice boje će difundirati kroz čitav volumen vode u čaši.

Robert Hooeke je među prvima promatrao stanice (prerez pluta), međutim prve žive stanice je promatrao Antonie van Leeuwenhoek u 17. stoljeću.

Stanična membrana je ovojnica koju posjeduju sve stanice. Ona odvaja stanicu od njenog okoliša i susjednih stanica. Stanična membrana je polupropusna - omogućuje prijenos tvari preko membrane iz ili u stanicu (korisne tvari ulaze, a štetne tvari izlaze).

Citoplazma se nalazi u stanici, ispunjava njenu unutrašnjost i u njoj se zbivaju različiti procesi. Citoplazma je želatinozna tvar u kojoj su otopljene brojne tvari i u koju su umetnuti razna stanična tjelešca. U eukariotskim stanicama, dio procesa se odvija u citoplazmi, a dio u organelima. Organeli su mala stanična tjelešca koja se nalaze u citoplazmi a od nje su odvojeni membranama.

Ribosomi su male čestice kaje su prisutne u eukariotskim i prokariotskim stanicama. Nalaze se u citoplazmi i u njima se zbiva stvaranje bjelančevina.

Prokariotski organizmi su jednostanični o organizmi koji nemaju jezgru. Oni nemaju specijalizirane organele i jezgru, a nasljedna informacija im se slobodna u citoplazmi. Prokarioti su jako brojna skupina organizama (imam ih više nego eukariota). Bakterijska stanica je prokariotska stanica.

Metabolizam je skup složenih procesa kojima organizam dobiva i troši energiju. Kroz usklađene procesa sinteze i razgradnje molekula metabolizam omogućuje život. Metabolizam omogućuje održavanje funkcionalnosti organizma i ravnotežnog stanja unutar organizma. Primjer metaboličkog procesa je stanično disanje.

Stanična stijenka je čvrsti sloj koji obavija stanicu. Građena je od celuloze i nalazimo je samo u biljnim stanicama. Biljnoj stanici daje stalan i pravilan oblik te čvrstoću.

Kloroplast je tjelešce koje sadrži biljne boje/pigmente te je zelen zbog pigmenta klorofila. U njemu se odvija proces proizvodnje kisika i hranjivih tvari procesom fotosinteze. Prisutni su samo kod biljnih stanica.

Mitohondriji su okruglasta i duguljasta tjelešca čija je uloga oslobađanje energija iz hranjivih tvari procesom staničnog disanja. Prisutni su samo u eukariotskim stanicama.

Kloroplast je tjelešce koje sadrži biljne boje/pigmente te je zelen zbog pigmenta klorofila. U njemu se odvija proces proizvodnje kisika i hranjivih tvari procesom fotosinteze. Prisutni su samo kod biljnih stanica.

Metabolizam je skup složenih procesa kojima organizam dobiva i troši energiju. Kroz usklađene procesa sinteze i razgradnje molekula metabolizam omogućuje život. Metabolizam omogućuje održavanje funkcionalnosti organizma i ravnotežnog stanja unutar organizma. Primjer metaboličkog procesa je stanično disanje.

Podražljivost je mogućnost organizama da reagira i odgovori na neki podražaj iz okoliša. Biljke pojedine dijelove tijela okreću prema Suncu što je svjetlosna podražljivost. Kod životinja moguće je uočiti povlačenje dijela tijela od izvora topline (termička podražljivost) ili dodira što potencijalno životinju štiti od predatora. Ovi odgovori na podražaje omogućuju živim bićima zaštitu i preživljavanje.

Razmnožavanjem je omogućen opstanak vrste te se održava brojnost jedinki u populaciji. Razmnožavanjem organizmi stvaraju potomke koji su im slični ili identični (u slučaju nespolnog razmnožavanja).

Mitohondriji su okruglasta i duguljasta tjelešca čija je uloga oslobađanje energija iz hranjivih tvari procesom staničnog disanja. Ribosomi su zaduženi za sintezu proteina, dok se u kloroplastima odvija fotosinteza i nalaze se samo u biljnim stanicama.

Ribosomi su male čestice kaje su prisutne u eukariotskim i prokariotskim stanicama. Nalaze se u citoplazmi i u njima se zbiva stvaranje bjelančevina.