Disanje životinja

Zračne vrećice su sustav vrećica kod ptica, koje se nadovezuju na pluća. Zračne vrećice uzlaze u duge kosti i kada su napuhnute služe kao spremište zraka i olakšavaju pticu što pomaže prilikom letenja.

Škrge su organ kojim dišu vodeni organizmi (ribe, rakovi, punoglavci...). Škrge mogu biti vanjske ili unutarnje, a sastoje se od škržnih listića koji su jako dobro prokrvljeni kapilarama. Voda s kisikom ulazi kroz usta i potiskuje se kroz preko škržnih listića gdje se odvija izmjena plinova. Kisik iz vode difuzijom ulazi u kapilare koji se zatim krvlju prenosi do stanica. CO2 se krvlju prenosi od stanica do škrga i difuzijom izlazi iz kapilara u vodu koja se izbacuje iz tijela.

Odrasla žaba za disanje koristi tanku i vlažnu kožu i pluća. Pluća su im jednostavan s relativno malom površinom. Kože je vrlo tanka, dobro prokrvljena i vlažna. Sluz na površini kože omogućuje otapanje kisika i difuziju. Također tijekom razvoja ličinke vodozemaca (punoglavci) dišu škrgama.

Ptice također dišu plućima, a zbog leta imaju veliku potrebu za kisikom pa su im pluća velika i razvijena. Uz pluća imaju i sustav zračnih vrećica koje ulaze u velike kosti i među organ, a služe kao spremište zraka i olakšavaju tijelo ptice. Kod disanja zrak putuje samo u jednom smjeru kroz pluća što dozvoljava bolju iskoristivost kisika iz zraka.

Vodozemci imaju najjednostavnija pluća koja su građena kao par vrećica s tankom opnom i imaju malu površinu (mali broj mjehurića) u odnosu na druge kopnene kralješnjake. Oni također dio disanja obnavljaju preko kože koja je vrlo tanka, dobro prokrvljena i vlažna. Sluz na površini kože omogućuje otapanje kisika i difuziju. Također tijekom razvoja ličinke vodozemaca (punoglavci) dišu škrgama.

Sisavci su vrlo aktivne i toplokrvne životinje kojima je potrebno mnogo kisika. Izmjena plinova se odvija u plućima. Pluća sisavaca su kompleksna, velike površine i sastoje se od velikog broja plućnih mjehurića, a sama veličina i građa pluća je ovisna o vrsti. Morski sisavci također dišu zrak, ali njihova pluća su veća u odnosu na njihovo tijelo tako da u jednom udahu mogu uzeti puno više zraka, i oni mogu podnijeti puno veće razine CO2 u krvi od kopnenih sisavaca pa ne moraju često izlaziti na površinu kako bi izdahnuli.

Ribe žive u vodenom okolišu i dišu škrgama koje su građene od prokrvljenih škržnih listića preko kojih se odvija izmjena plinova između vode i krvi. Otopljeni kisik u vodi prelazi u kapilare, a u isto vrijeme ugljikov dioksid prelazi iz krvi u vodu. Kod velikog broja riba škrge su zaštićene ispod škržnog poklopca.

Spužve i žarnjaci su jednostavni organizmi koji dišu površinom tijela, a disanje se odvija u svim stanicama. Nemaju posebnih respiratornih struktura. Voda u tijelo ulazi kroz male otvore (pore) i cirkulira unutarnjim šupljinama, a kisik difundira izravno u stanice.

Životinje koje žive u vodi ili u vlažnom mediju (blizu vode ili u tlu) mogu disati preko kože. Ovo može biti jedini oblik disanja ili se koristiti uz plućno disanje. Disanje se isto bazira na difuziji plinova samo što ovdje plinovi difundiraju preko tanke kože. Koža za disanje mora biti vlažna, stoga ima veliki broj kožnih žlijezda koje proizvode sluz što pomaže kod difuzije kisika. Gujavice i vodozemci su te sljepulje su neki od organizama koji dišu kožom.

Jednostanične praživotinje većinom žive u vodenim staništima. Izmjena plinova se vrši čitavom površinom membrane procesom difuzije.

Kopneni puževi za razliku od vodenih dišu pomoću pluća, Njihova pluća nisu ista poput pluća kralježnjak, već ulogu pluća preuzima prokrvljeni plašt.

Većina organizama prilikom disanja iskorištava kisik i oslobađa ugljikov dioksid. Proces disanja je za većinu organizama jednak što se tiče plinova. Raznolikost je vidljiva u građi dišnog sustava, učinkovitosti iskorištavanja plinova itd.

Punoglavci dišu pomoću škrga zbog načina života. Naime, vodozemci žive na kopnu u odraslom stadiju života, dok tijekom ličinačkog stadija žive u vodi.

Anaerobni organizmi su organizmi koji žive u uvjetima bez kisika i kisik im nije potreban kako bi dobili energiju. Energiju dobivaju anaerobnim procesima poput vrenja kod kvasaca ili anaerobnim staničnim disanjem kod parazita Anaerobni uvjeti su uvjeti u kojima pri oslobađanju energije nije potreban kisik. Štoviše prisutnost kisika sprječava taj proces.

Ribe žive u vodenom okolišu i dišu škrgama koje su građene od prokrvljenih škržnih listića preko kojih se odvija izmjena plinova između vode i krvi. Otopljeni kisik u vodi prelazi u kapilare, a u isto vrijeme ugljikov dioksid prelazi iz krvi u vodu. Kod velikog broja riba škrge su zaštićene ispod škržnog poklopca.

Brojni vodeni organizmi dišu škrgama. Škrge se mogu nalaziti unutar tijela (kod riba) ili mogu biti izvan tijela. Ako su izvan tijela nazivamo ih vanjske škrge. Vanjskim škrgama dišu brojne ličinke kukaca (npr vretenca) i ličinke vodozemaca.

Pluća ptica se najviše razlikuju i imaju zračne vrećice. Zračne vrećice su sustav vrećica kod ptica, koje se nadovezuju na pluća. Zračne vrećice uzlaze u duge kosti i kada su napuhnute služe kao spremište zraka i olakšavaju pticu što pomaže prilikom letenja.

Kopneni beskralješnjaci (kukci i pauci) dišu sustavom cjevčica koji nazivamo uzdušnice. Sustav uzdušnica je poseban sustav za disanje sastavljen od mreže cjevčica koje su razgranate po čitavom tijelu, a otvaraju se na površini tijela kako bi mogao ući zrak u sustav. Dišni sustav kukaca nije povezan s krvožilnim sustavom.

Spužve i žarnjaci su jednostavni organizmi koji dišu površinom tijela, a disanje se odvija u svim stanicama. Nemaju posebnih respiratornih struktura. Voda u tijelo ulazi kroz male otvore (pore) i cirkulira unutarnjim šupljinama, a kisik difundira izravno u stanice.

Vodozemci imaju najjednostavnija pluća koja su građena kao par vrećica s tankom opnom i imaju malu površinu (mali broj mjehurića) u odnosu na druge kopnene kralješnjake. Oni također dio disanja obnavljaju preko kože koja je vrlo tanka, dobro prokrvljena i vlažna.

Kopneni beskralješnjaci (kukci i pauci) dišu sustavom cjevčica koji nazivamo uzdušnice. Uzdušnice su građene od bjelančevine hitina i stalno su otvorene. ustav uzdušnica je poseban sustav za disanje sastavljen od mreže cjevčica koje su razgranate po čitavom tijelu, a otvaraju se na površini tijela kako bi mogao ući zrak u sustav.Zrak s kisikom ulazi u tijelo otvorima (odušcima) i cjevčicama se prenosi do svih stanica u tijelu. Dišni sustav kukaca nije povezan s krvožilnim sustavom.

Gujavice dišu preko kože. Disanje se isto bazira na difuziji plinova samo što ovdje plinovi difundiraju preko tanke kože. Koža za disanje mora biti vlažna, stoga ima veliki broj kožnih žlijezda koje proizvode sluz što pomaže kod difuzije kisika.

Uzdušnice su sustav cijevi kojima dišu kukci. Uzdušnice su građene od bjelančevine hitina i stalno su otvorene. Zrak s kisikom ulazi u tijelo otvorima (odušcima)i cjevčicama se prenosi do svih stanica u tijelu.

Svi sisavci bez izuzetka čak i oni koji žive u moru dišu plućima. Prilagodbe morskih sisavaca na život u moru su razne: npr. dišni otvori na vrhu glave umjesto nosnica, pluća su im veća u odnosu na njihovo tijelo tako da u jednom udahu mogu uzeti puno više zraka te mogu podnijeti puno veće razine CO2 u krvi od kopnenih sisavaca pa ne moraju često izlaziti na površinu kako bi izdahnuli.

Potreba životinja za kisikom ovisi metaboličkoj potrebi same životinje. Npr. životinje koje su jako aktivne će imati viši metabolizam te će trebati više energije, a samim time i više kisika kako bi se ta energija mogla osloboditi. Ovo su često toplokrvne životinje (sisavci i ptice), a toplokrvnost i održavanje temperature tijela troši jako puno energije.

Većina kralješnjaka diše pomoću pluća. Razvijenost pluća razlikuje se među ovim skupinama iako je princip na kojem dolazi do izmjene plinova isti: izmjena plinova je između zraka u plućnim mjehurićima i krvi u kapilarama procesom difuzije.

Oslobađanje energije iz hranjivih tvari u okolišu bez kisika je moguće procesom anaerobnog disanja. Ovakav način disanja postoji kod nametnika - primjerice kod zavojite trihine koja živu u mišićima drugih životinje (ovdje nema kisika).

Uzdušnice su sustav cijevi kojima dišu kukci. Uzdušnice su građene od bjelančevine hitina i stalno su otvorene. Zrak s kisikom ulazi u tijelo otvorima (odušcima)i cjevčicama se prenosi do svih stanica u tijelu.

Ovi organizmi dišu škrgama koje su građene od prokrvljenih škržnih listića preko kojih se odvija izmjena plinova između vode i krvi. Za disanje koriste kisik otopljen u vodi koji nakon toga optjecajnim sustavom dospije do svih stanica gdje sudjeluje u staničnom disanju.

Ptice također dišu plućima, a zbog leta imaju veliku potrebu za kisikom pa su im pluća velika i razvijena. Uz pluća imaju i sustav zračnih vrećica koje ulaze u velike kosti i među organ, a služe kao spremište zraka i olakšavaju tijelo ptice. Kod disanja zrak putuje samo u jednom smjeru kroz pluća što dozvoljava bolju iskoristivost kisika iz zraka.

Gmazovi također dišu plućima. njihova pluća su manja od pluća sisavaca i ptica i imaju manji broj plućnih mjehurića.potreba za kisikom ovisi o potrošnji, odnosno o aktivnosti, metabolizmu... Gmazovi su hladnokrvni organizmi koji se generalno sporije kreću pa je i njihova potreba za kisikom nešto manja.