Disanje čovjeka

Anaerobni organizmi su organizmi koji žive u uvijetima bez kisika i kisik im nije potreban kako bi dobili energiju. Energiju dobivaju anaerobnim procesima poput vrenja kod kvasaca ili anaerobnim staničnim disanjem kod parazita.

Ždrijelo se nastavlja na nos i usta. Spaja nos s dušnikom i usta s jednjakom - sastavni je dio dišnog i probavnog sustava čovjeka. Osim zraka kroz njega prolazi i hrana. Ovo je cjevasti organ koji završava grkljanom s poklopcem. Poklopac (epiglotis) sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik.

Pluća su glavni dišni organ u sisavaca i u njima se odvija izmjena plinova. Sastoje se od plućnih krila, a svako plućno krilo je građeno od mnogo sitnih plućnih mjehurića koji su obavijeni gustom mrežom kapilara. Plućni mjehurići (alveole) ispunjuju prostor pluća te tako povećavaju površinu preko koje plinovi mogu difundirati.

Izdisaj je radnja suprotna udisaju. Dolazi do opuštanja dijafragme i međurebrenih mišića - dijafragma se podiže prema gore, a prsni koš se spušta i volumen mu se smanjuje. Zbog manjeg volumena, raste tlak u plućima što potiskuje van zrak koji je bogat ugljikovom dioksidom.

Ždrijelo se nastavlja na nos i usta. Spaja nos s dušnikom i usta s jednjakom - sastavni je dio dišnog i probavnog sustava čovjeka. Ovo je cjevasti organ koji završava grkljanom s poklopcem. Poklopac (epiglotis) sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik.

Grkljan je organ koji se nalazi s prednje strane vrata i spaja ždrijelo i dušnik. Na grkljanu se nalazi poseban poklopac (epiglotis) koji sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik. Ovdje su smještene i glasnice koje sudjeluju u vokalizaciji (govoru).

Dijafragma ili ošit je mišićna pregrada između trbušne i prsne šupljine koja (zajedno s međurebrenim mišićima) stezanjem dovodi do širenja prsnog koša i pluća te tako omogućuje ulazak zraku u pluća (udah).

Pluća su glavni dišni organ u sisavaca i u njima se odvija izmjena plinova. Sastoje se od plućnih krila, a svako plućno krilo je građeno od mnogo sitnih plućnih mjehurića koji su obavijeni gustom mrežom kapilara. Preko tanke stijenke kapilara se događa difuzija kisika i CO2. Sama površina pluća (a time i površine za difuziju) je velika zbog velikog broja mjehurića.

Dušnik je cijev koja zrak dovodi bliže plućima. Hrskavični prstenovi drže dušnik konstantno otvorenim kako bi se omogućio nesmetan protok zraka. Dušnik je obložen trepetljikavim stanicama koje dodatno pročišćuju zrak. Dušnik se grana u dvije dušnice.

Grkljan je organ koji se nalazi s prednje strane vrata i spaja ždrijelo i dušnik. Na grkljanu se nalazi poseban poklopac (epiglotis) koji sprječava ulazak hrane ili tekućine u dušnik. Ovdje su smještene i glasnice koje sudjeluju u vokalizaciji (govoru).

Aerobni organizmi su organizmi koji mogu živjeti samo u uvjetima s kisikom (u okolišu s kisikom). Oni udišu zrak s kisikom, a kisik onda sudjeluje u procesu staničnog disanja kojim se oslobađa energija iz hranjivih tvari u mitohondriju. Aerobni organizmi su vrlo različiti: sisavci, kukci, ribe i gljive, alge, mnogi protista i bakterije.

Kada udahnemo dolazi do stezanja međurebrenih mišića i dijafragme što dovodi do podizanja rebra i širenja prsnog koša (povećanja volumena). Povećanje volumena prsnog koša dovodi do pada tlaka u plućima pa zrak bogat kisikom može ući u pluća. Normalnim udahom u pluća dolazi oko 0,5L zraka.

Glukoza je jednostavan šećer čija se kemijska energija pretvara u oblik koji organizam može iskoristiti za odvijanje svih životnih procesa. Glukoza se procesom staničnog disanja razlaže te se dobiva energija koju organizam može koristiti.

Stanično disanje je proces kojim se kisik iskorištava u stanicama. Kisik u stanice dospijeva difuzijom iz krvi. Prilikom staničnog disanja kisik se troši za razgradnju hranjivih tvari kako bi se oslobodila energija. Ovim procesom, uz energiju, nastanu voda i CO2. CO2 izlazi iz stanice u krv difuzijom i disanjem izlazi iz organizma.

Izmjena plinova procesom difuzije odvija se u plućima preko tanke membrane kapilara ispunjenih krvlju i plućnih mjehurića ispunjenih zrakom. U zraku koji dolazi u pluća ima više kisika nego u krvi u kapilarama pa kisik difuzijom ulazi u kapilaru i veže se za crvene krvne stanice u krvi. Suprotno, u krvi je puno više CO2 koji difuzijom prelazi iz krvi plućni mjehurić te se izbacuje iz organizma izdisajem.

Dušnice su parne cijevi koje se granaju od dušnika prema plućnim krilima. Dušnice se granaju u sve manje i manje cijevi/ogranke koje zrak dovode do svih dijelova pluća gdje se odvija izmjena plinova.

Glasnice su struktura na grkljanu koja omogućuje govor. Glasnice su elastični nabori sluznice koji se mogu pomicati i oblikuju otvor koji stvara glas prolaskom zraka - prilikom govora glasnice su primaknute, a zrak koji izlazi iz pluća dovodi do njihovog titranja. Glas se dodatno oblikuje u nosnoj i usnoj šupljini.

Disanje plućima je disanje kada se izmjena plinova odvija preko membrane specijaliziranog organa - pluća. Dišni sustav je organski sustav koji ima funkciju disanja. Prilikom udisaja u tijelo ulazi zrak obogaćen kisikom, a tijekom izdisaja izlazi zrak obogaćen ugljikovim dioksidom.

Stanično disanje je proces kojim se kisik iskorištava u stanicama, a odvija se na membrani mitohondrija u eukariotskim organizmima i na staničnoj membrani jednostaničnih organizama (bakterija). Prilikom staničnog disanja kisik se troši za razgradnju hranjivih tvari kako bi se oslobodila energija.

Nakon što kisik difuzijom iz krvi dospije u stanicu, iskorištava se u procesu staničnog disanja. Staničnim disanjem kisik se troši za razgradnju hranjivih tvari kako bi se oslobodila energija. Ovim procesom, uz energiju, nastanu voda i CO2.

Pluća nisu mišić te se ne mogu samostalno stezati i opuštati. Kako bi se omogućile radnje disanja važnu ulogu imaju međurebreni i trbušni mišići i ošit (dijafragma) koji odvaja trbušnu od prsne šupljine. Oni svojim stezanjem i opuštanjem omogućuju širenje i skupljanje prsnog koša te istiskivanje zraka iz pluća i ulazak zraka u pluća.

Dušnik je cijev koja zrak dovodi bliže plućima. Hrskavični prstenovi drže dušnik konstantno otvorenim kako bi se omogućio nesmetan protok zraka. Dušnik je obložen trepetljikavim stanicama koje dodatno pročišćuju zrak. Dušnik se grana u dvije dušnice.

Glas nastaje u glasnicama titranjem elastične opne zbog prolaska zraka, ali se oblikuje u usnoj i nosnoj šupljini zbog jezika, zubi i usana. Različiti položaj jezika i usana rezultira različitim glasom.

Dišni sustav je organski sustav kod višestaničnih životinja koji se sastoji od niza organa koji služe za izmjenu plinova (kisika i CO2). Dišni sustav čovjeka se sastoji od nosa, ždrijela, dušnika, dušnica i pluća. Izmjena plinova se odvija difuzijom preko membrana: npr. membrana plućnih mjehurića i kapilara.

Disanje plućima (plućno disanje) je disanje kada se izmjena plinova odvija preko membrane specijaliziranog organa - pluća. izmjena plinova je između zraka u plućnim mjehurićima i krvi u kapilarama. Udahnuti zrak ima puno kisika u odnosu na krv - kisik difuzijom preko membrane uzlazi u kapilaru i krv te se veže za crvene krvne stanice. CO2 isto difuzijom prelazi iz krvi u plućni mjehurić. Svi kopneni kralješnjaci dišu plućima, ali ona nisu jednako razvijena kod svih skupina.

Zrak je smjesa raznih plinova, najviše dušika (N2), kisika (O2) i ugljikovog dioksida (CO2). Većina živih bića koristi kisik iz zraka u procesu oslobađanja energije iz hranjivih tvari (stanično disanje).

Prilikom disanja glasnice su razmaknute, a prilikom govora glasnice su primaknute, a zrak koji izlazi iz pluća dovodi do njihovog titranja. Glas se dodatno oblikuje u nosnoj i usnoj šupljini.

U zraku koji dolazi u pluća ima više kisika nego u krvi u kapilarama pa kisik difuzijom ulazi u kapilaru i veže se za crvene krvne stanice u krvi. Suprotno, u krvi je puno više CO2 koji difuzijom prelazi iz krvi plućni mjehurić te se izbacuje iz organizma izdisaje

Anaerobni organizmi su organizmi koji žive u uvjetima bez kisika i kisik im nije potreban kako bi dobili energiju. Energiju dobivaju anaerobnim procesima poput vrenja kod kvasaca ili anaerobnim staničnim disanjem kod parazita.

Izmjena plinova procesom difuzije odvija se u plućima preko tanke membrane kapilara ispunjenih krvlju i plućnih mjehurića ispunjenih zrakom. U zraku koji dolazi u pluća ima više kisika nego u krvi u kapilarama pa kisik difuzijom ulazi u kapilaru i veže se za crvene krvne stanice u krvi. Suprotno, u krvi je puno više CO2 koji difuzijom prelazi iz krvi plućni mjehurić te se izbacuje iz organizma izdisajem.

Organ kojim zrak ulazi u tijelo je nos. Zrak se u nosnoj šupljini zagrijava, pročišćava od prašine i štetnih čestica te vlaži. Za ovo su zadužene nosne dlačice i sluznica nosa. Iz nosa zrak prolazi u ždrijelo.

Dušnice su parne cijevi koje se granaju od dušnika prema plućnim krilima. Dušnice se granaju u sve manje i manje cijevi/ogranke koje zrak dovode do svih dijelova pluća gdje se odvija izmjena plinova.

Aerobni organizmi su organizmi koji mogu živjeti samo u uvjetima s kisikom (u okolišu s kisikom). Oni udišu zrak s kisikom, a kisik onda sudjeluje u procesu staničnog disanja kojim se oslobađa energija iz hranjivih tvari u mitohondriju. Aerobni organizmi su vrlo različiti: sisavci, kukci, ribe i gljive, alge, mnogi protista i bakterije.

Disanje je osnovni tjelesni proces gdje dolazi do izmjene plinova u plućima. Zrak bogat kisikom ulazi u pluća, a zrak bogat CO2 izlazi iz pluća. Zrak putuje kroz nos, ždrijelo, grkljan, dušnik, dušnice i dolazi so plućnih mjehurića i mreže kapilara i obrnuto. Disanje, odnosno širenje i stezanje pluća pokreću kontrakcije međurebrenih mišića i dijafragme.

Izdisaj je suprotan udisaju. Dolazi do opuštanja dijafragme i međurebrenih mišića - dijafragma se podiže prema gore, a prsni koš se spušta i volumen mu se smanjuje. Zbog manjeg volumena, raste tlak u plućima što potiskuje van zrak koji je bogat ugljikovom dioksidom.

Kada udahnemo dolazi do stezanja međurebrenih mišića i dijafragme što dovodi do podizanja rebra i širenja prsnog koša (povećanja volumena). Povećanje volumena prsnog koša dovodi do pada tlaka u plućima pa zrak bogat kisikom može ući u pluća. Normalnim udahom u pluća dolazi oko 0,5L zraka.

Organ kojim zrak ulazi u tijelo je nos. Zrak se u nosnoj šupljini zagrijava, pročišćava od prašine i štetnih čestica te vlaži. Za ovo su zadužene nosne dlačice i sluznica nosa. Iz nosa zrak prolazi u ždrijelo.

Dijafragma ili ošit je mišićna pregrada između trbušne i prsne šupljine koja (zajedno s međurebrenim mišićima) stezanjem dovodi do širenja prsnog koša i pluća te tako omogućuje ulazak zraku u pluća (udah).