Unutar jednostaničnih organizama tvari se prenose gibanjem citoplazme. Citoplazma je posebna tekućina koja se nalazi unutar stanica, a njezinim gibanjem se pokreću i tvari koje su otopljenje u njoj, npr. kisik i ugljikov dioksid, hranjive tvari.

Izmjena tvari preko stanične membrane je jedan od temelja preživljavanja svih živih bića. Kako su sva živa bića građena od stanica, upravo izmjena tvari preko stanične membrane omogućuje prijenos tvari do svakog dijela organizma.

Zbog nerazvijenog provodnog sustava mahovine i alge su male u usporedbi s drugim biljkama. Kako nemaju razvijen provodni sustav, ne bi mogle provoditi vodu i ostale tvari kroz veće tijelo, zbog čega su ostale male.

Korijenove dlačice nalaze se na površini korijena. Korijenove dlačice su produžene stanice čija je uloga upijanje vode iz tla.

Kapilarnost je pojava podizanje vode uskim cjevčicama kao što su provodne žile biljke. Ona omogućuje da voda koju biljka upije iz tla korijenom stigne do listova i drugih nadzemnih dijelova biljke.

Kopnenim biljkama je prelazak na kopno omogućio razvoj provodnog sustava. Provodni sustav olakšava biljkama da u uvjetima s relativno malo vode rasporede vodu i ostale tvari po cijelom organizmu.

Puči su otvori na biljci kroz koje se vrši transpiracija. Kroz puči iz biljke izlazi voda u obliku vodene pare, ali i kisik nastao fotosintezom te ulazi ugljikov dioksid potreban za fotosintezu.

Transpiracija je ispuštanje viška vode iz biljke u obliku vodene pare kroz puči. Kako se puči najčešće nalaze na listovima, intenzitet transpiracije ovisi o građi i veličini listova, ali i o vanjskim uvjetima.

U provodnim žilama biljke nalaze se voda i šećer. Voda s otopljenim mineralnim tvarima putuje od korijena do listova pri čemu se dio vode troši za fotosintezu, a višak izlazi iz biljke transpiracijom. Šećeri nastali fotosintezom putuju od listova gdje je fotosinteza najintenzivnija preko cijele biljke do korijena.

Većina biljaka (papratnjače, golosjemenjače i kritosjemenjače) imaju provodne žile. Dio provodnih žila provodi vodu od korijena do listova, a dio šećer od listova do korijena.

Intenzitet transpiracije uvelike ovisi o vanjskim čimbenicima. Visoka temperatura, svjetlost i suša povećavaju intenzitet transpiracije. Ako biljka nema dovoljno vode, transpiracije će se smanjiti kako se ne bi posušila.

Korijenova dlačica je posebna vrsta duguljaste stanice koja se nalazi na površini korijena. Korijenove dlačice povećavaju površinu korijena i olakšavaju upijanje vode iz tla.

Biljke vodu upijaju iz tla, preko korijena. Potom se voda prenosi provodnim žilama do svih biljnih organa. Uz vodu, korijen upija i otopljene mineralne tvari.

Transpiracija je ispuštanje viška vode iz biljke u obliku vodene pare kroz puči. Transpiracija potiče protok vode kroz biljku, zbog čega u biljku ulazi nova voda preko korijena. Voda iz tla je hladnija od biljke, pa joj pomaže da se rashladi.

U stabljici se nalaze provodne žile koje povezuju listove i korijen. Kroz stabljiku prolaze dva različita tipa žila, jedan od njih provodi vodu od korijena prema listovima, a drugi šećer od listova prema korijenu.

Mahovine žive u vlažnim uvjetima. Mahovine, kao i alge, upijaju vodu cijelom površinom tijela, što znači da mogu i gubiti vodu cijelom površinom tijela. Zbog toga mogu preživjeti samo na vlažnim staništima s dovoljno vode.

Najviše transpiracije vrši se na listovima. To se događa jer je na listovima najviše puči kroz koje izlazi vodena para. Uz to, listovi su posebno prilagođeni (tanki, plosnati, velika površina) kako bi na njih stalno mnogo puči.

Kapilarnost i transpiracija omogućuju uzlazni tok vode kroz stabljiku. Kapilarnost je pojava podizanje vode uskim cjevčicama odnosno provodnim žilama biljke. Transpiracija je ispuštanje viška vode iz biljke u obliku vodene pare kroz puči.

Intenzitet transpiracije ovisi o građi i veličini listova. Ovisno o mjestu gdje biljke žive, građa listova je različita. Primjerice, biljke vlažnih staništa imaju velike listove s brojnim pučima stoga je intenzitet transpiracije povećan.

Voda iz tla prolazi kroz staničnu membranu korijenove dlačice osmozom. Na isti način voda se prenosi kroz stanice korijena sve do provodnih žila.

Gljive su izgrađene od hifa i nemaju razvijen sustav za prijenos tvari, pa se voda i otopljene tvari prenose osmozom i difuzijom. Prijenos tvari od hife do hife omogućuje gljivama obavljanje životnih funkcija i preživljavanje.

Voda i šećer prenose se u različitim provodnim žilama. Voda u jednom tipu provodnih žila putuje od korijena prema listovima, a šećer u drugom tipu od listova prema ostalim dijelovima biljke, sve do korijena.

Difuzija, osmoza i kapilarnost omogućuju prijenos tvari kroz tijelo algi i mahovina. Nakon što voda i druge tvari uđu u stanice algi i mahovina osmozom, difuzijom se šire unutar stanice. Zatim kapilarnost omogućuje prijenos tvari na veće udaljenosti.

Kapilarnost je veća kad je promjer provodne žile manji. Kad su žile tanje, privlačne sile koje djeluju između čestica vode i među česticama vode i stjenkama provodne žile su jače.

S obzirom da mahovine i alge nemaju razvijene prave biljne organe, nemaju ni prave provodne žile. Vodu upijaju cijelom površinom tijela, zbog toga što žive ili u vlažnim uvjetima ili u vodi.