U razdoblju između 1096. i 1291. god. vođeno je ukupno osam križarskih ratova. Prvi je trajao tri godine do 1096. do 1099. god., drugi je trajao od 1147. do 1149. god., treći od 1189. do 1192. god., a četvrti od 1201. do 1204. god.. Osmi odnosno zadnji križarski rat je završio 1291. god.

U 11. st. su Seldžuci zauzeli Svetu Zemlju, što je kod kršćana probudilo želju za oslobođenjem Svete Zemlje.

Egipatski sultan Saladin je osvojio Jeruzalem nakon stotinjak godina križarske vlasti nad gradom. Tako je otpočeo drugi križarski rat.

Križari su 1202. god. na poticaj Venecije poharali i osvojili Zadar. Križari su Zadar predali Veneciji kao naknadu za prijevoz križara u Svetu Zemlju u četvrtom križarskom ratu.

Križarski ratovi su završeni 1291. godine kada su muslimani osvojili posljednju križarsku utvrdu, Akru u Palestini.

Križarski ratovi su doprinijeli snažnom gospodarskom razvoju Europe. Porasla je potražnja sa vojnom opremom i trgovinom. Najveću korist su imali talijanski gradovi, poput Venecije i Genove, koje su postale europske trgovačke velesile.

Križari su 1204. godine umjesto do Svete Zemlje došli do Carigrada, napali ga i osvojili, čime su uništili Bizantsko Carstvo i uspostavili križarsko Latinsko Carstvo.

Kad su Turci Seldžuci osvojili Malu Aziju, Palestinu i Siriju, bizantski car se obration papi za pomoć. Papa Urban II. je 1095. godine pozvao sve kršćane da oslobode Jeruzalem i Svetu zemlju od muslimanske vlasti. Odaziv je bio golem i 1096. godine je započep prvi križarski rat.

U 11. st. su Seldžuci zauzeli Svetu Zemlju, što je kod kršćana probudilo želju sa oslobođenjem Svete Zemlje. Na saboru u Clermontu 1095. god. je papa Urban III. pozvao okupljene sudionike na pohod u Svetu Zemlju.

Sveta knjiga muslimana je Kur'an. U Kur'anu piše da se muslimani moraju truditi da život bude u skladu s voljom Alaha i da se treba boriti protiv onih koji ih napadaju.

Križarskih ratova je bilo osam. Vođeni su od 1096. do 1291. godine kad je pala zadnja križarska utvrda.

Duhovno-viteški redovi bili su crkveni redovi koji su se zakleli na borbu protiv nevjernika, obranu križarskih posjeda, brigu o bolesnima, ranjenima i hodočasnicima. Smjeli su imati oružje i ratovati. Najpoznatiji su bili ivanovci, templari i teutonci.

Kršćanski vojnici koji su krenuli u oslobođenje Svete Zemlje su nosili crveni križ kao oznaku na svojim odorama. Po tomu su i dobili ime križari.

Jedno od glavnih srednjovjekovnih odredišta kršćanskih hodočašća bila je Palestina. Tu se nalazi sva mjesta važna uz Krista, od mjesta njegovog rođenja do mjesta njegovog groba. Zbog toga Palestina i nosi naziv \"Sveta Zemlja\".

Križarski ratovi su doprinijeli snažnom gospodarskom razvoju Europe. Porasla je potražnja sa vojnom opremom i trgovinom. Najveću korist su imali talijanski gradovi, poput Venecije i Genove, koje su postale europske trgovačke velesile.

Prvi križarski ratovi vodili su se zbog vjerskih interesa. Papa Urban II. pozvao je kršćane da oslobode Jeruzalem i Svetu zemlju od muslimanske vlasti.

Nakon što su križari osvojili Jeruzalem u 1. križarskom ratu i osnovali Jeruzalemsko kraljevstvo, princ Saladin je s muslimanskom vojskom oduzeo Jeruzalem križarima. Saladin je zapamćen po dobro odnosu prema stanovnicima koje je zatekao u Jeruzalemu.

Križari su 1202. god. na poticaj Venecije poharali i osvojili Zadar. Križari su Zadar predali Veneciji kao naknadu za prijevoz križara u Svetu Zemlju u četvrtom križarskom ratu.

Ivanovci, teutonci i templari bili su priapdnici duhovno-viteških redova. To su zapravo bili redovnici koji su smjeli ratovati i braniti Svetu Zemlju te brinuti o ranjenima, bolesnima i hodočasnicima.

Križ kojeg su križari prišivali na svoja odijela bio je crvene boje i bio je simbol borbe za Krista. Zbog križa vitezovi su nazvani križarima, a njihovi pohodi križarskim ratovima.

Najvažniji grad za križare bio je Jeruzalem. U Prvom križarskom ratzu križari su ga osvojili i osnovali Jeruzalemsko kraljevstvo. Na kraju, u posljednjem križarskom ratu, Jeruzalem nije oslobođen, nego su ga zauzeli muslimani.

U razdoblju između 1096. i 1291. god. vođeno je ukupno osam križarskih ratova. Prvi je trajao tri godine od 1096. do 1099. god., drugi je trajao od 1147. do 1149. god., treći od 1189. do 1192. god., a četvrti od 1201. do 1204. god.. Osmi odnosno zadnji križarski rat je završio 1291. god.

Križari su 1202. god. na poticaj Venecije poharali i osvojili Zadar. Križari su Zadar predali Veneciji kao naknadu za prijevoz križara u Svetu Zemlju u četvrtom križarskom ratu. To je bio prvi put da su križari napadali kršćanski grad.

Kršćanski vojnici koji su krenuli u oslobođenje Svete Zemlje su nosili crveni križ kao oznaku na svojim odorama. Po tomu su i nazivani križari.

U 11. st. su Seldžuci zauzeli Svetu Zemlju, što je kod kršćana probudilo želju sa oslobođenjem Svete Zemlje. Na saboru u Clermontu je papa Urban III. 1095 god. pozvao okupljene sudionike na pohod u Svetu Zemlju.

Engleski kralj Rikard I. dobio je nadimak Lavljeg Srca zbog ratničkog umijeća. Sudjelovao je u Trećem križarskom ratu gdje je zauzeo grad Akru i porazio Saladina.

Papa Urban II. na koncilu u Clermontu 1095. godine pozvao je sve vjernike na oslobođenje svetih mjesta od muslimana. Zauzvrat je rekao da će svi koji budu išli u rat dobiti oproštenje grijeha.

Već od početka Bizant je imao puno problema s križarima. Križari su pljačkali bizantska područja tijekom prelaska na putu prema Svetoj Zemlji. Križari su obećali da će oslobođenu Svetu Zemlju vratiti pod bizantsku vlast, no to se nije ostvarilo.

Važan doprinos križarskih ratova europskoj civilizaciji je razvoj trgovine. Najviše su profitirali pomorski gradovi Venecija i Genova.

Križari su osvojili i opljačkali Zadar 1202. godine i predali ga Veneciji kao naplatu prijevoza do Svete zemlje.

Netočno! Već od početka Bizant je imao puno problema s križarima. Križari su pljačkali bizantska područja tijekom prelaska na putu prema Svetoj Zemlji.

Križari su 1202. god. na poticaj Venecije poharali i osvojili Zadar. Križari su Zadar predali Veneciji kao naknadu za prijevoz križara u Svetu Zemlju u četvrtom križarskom ratu.