Učitavam...
Što se osniva u okviru samostana?
U samostanima se najprije za obrazovanje svećenika osnivaju samostanske škole. S vremenom samostani postaju i središta obrazovanja za narod, pa se osnivaju i pučke, tj. narodne škole.
Hospiciji su:
Redovnici u samostanima brinuli su često i za bolesne i siromašne. Takve ustanove uz samostane nazivale su se hospiciji. Budući da tada nije bilo bolnica, jedinu brigu siromašni i bolesni mogli su dobiti u hospicijima.
U Montecassinu u Italiji u 6. stoljeću osnovan je crkveni red:
U 6. stoljeću u Montecassinu sveti Benedikt osnovao je novi crkveni red nazvan po njemu benediktinci. Ovo je najstariji redovnički red u Europi.
Zašto je važno prepisivanje knjiga u srednjem vijeku?
Do 15. st. nije postojao tiskarski stroj. Jedini način da se knjige umnože bilo je njihovim prepisivanjem. Tako su se knjige sačuvalo od propadanja i od gubitka. Da nije bilo upornih i marljivih prepisivača knjiga, danas ne bismo znali za neke knjige prije 15. stoljeća.
U srednjem vijeku većinu pismenih ljudi činili su:
Središta pismenosti u srednjem vijeku bili su samostani, pa su tako većinu pismenog stanovništva činili redovnici, koji su se i bavili prepisivanjem knjiga, ali i njihovim pisanjem.
Koji je crkveni red za pravilo imao \"Moli i radi\"?
Prema Pravilima monaha, koje je napisao sveti Benedikt, benediktinci su se trebali posvetiti molitvi i poslu od jutra do mraka.
Gdje žive redovnici?
Redovnici su pripadnici svećenstva, pa žive u samostanima. U samostanima žive braća pripadnici samo jednog reda.
Kada nastaju crkveni redovi franjevci i dominikanaci?
Franjevci i dominikanci nastaju u 13. stoljeću, u vrijeme kada žive njihovi osnivači sveti Franjo Asiški i sveti Dominik.
Gdje su bila središta srednjovjekovne kulture, vjere i gospodarstva?
Budući da su većinu pismenog i obrazovanog stanovništva u srednjem vijeku činili redovnici u samostanima i crkvama, samostani su postali središta kulture i umjetnosti, gdje su se kulturna djela čuvala, knjige prepisivale, a krile su i rijetke knjige, slike i ostala umjetnička djela.
Redovnici su u samostanima obavljali sudske, liječničke, knjižničarske poslove, a unaprijedili su i:
Redovnici u samostanima nisu prepisivali samo književna djela, nego su prepisivali i knjige u kojima su bile korisne upute za obradu zemlje ili razvoj obrta. Tako su se iz samostana prenosila i nova znanja o obradi zemlje i novim umijećima.
Što su skriptoriji?
Skriptoriji su bile posebne prostorije pri samostanima u kojima su se prepisivale knjige u srednjem vijeku. U skriptorijima su se prepisivanjem bavili redovnici i svećenici.
U kojem stoljeću nastaje red benediktinaca?
Benediktince osniva sveti Benedikt u 6. stoljeću. Prvi benediktinski samostan osnovan je u Italiji u Monte Cassinu.
U kojoj su kulturi ljudi srednjeg vijeka posebno tražili uzore?
Srednjovjekovna kultura i umjetnost ugleda se na antičku rimsku i grčku kulturu. Tako su često prepisivane knjige grčke i rimske književnosti, a umjetnici su se divili postignućima antičke umjetnosti i kopirali ju.
Sveti Benedikt proglašen je zaštitnikom:
Kao praotac europskog redovništva, sveti Benedikt proglašen je zaštitnikom Europe. Uz njega se veže krilatica \"Ora et labora\" (\"Moli i radi\").
Kako nastaju redovničke zajednice?
Neki su se kršćani odrekli materijalnog bogatstva i posvetili su se misionarskom radu. Tako su nastajale redovničke zajednice. Svaka je imala svoja pravila i svog osnivača, po kojem je najčešće dobila ime.
Gdje su zapisana pravila po kojima žive benediktinci?
Sveti Benedikt napisao je \"Pravila monaha\" i tamo objasnio pravila po kojima benediktinci moraju živjeti. Glavno pravilo bilo je \"moli i radi\".
Što od navedenog nije bilo dio srednjovjekovnog samostana?
U srednjovjekovnim samostanima nalazile su se pisarnice u kojima su se prepisivale knjige. Tako su nastajale i bogate knjižnice, a samostani su imali i svoje riznice u kojima su čuvali vrijedna blaga.
Oboljeli od kuge i drugih zaraznih bolesti u srednjem vijeku smještani su u:
Ljudi su se jako bojali zaraze u srednjem vijeku i znali su da se bolesti šire s čovjeka na čovjeka. Tako su osnivali posebne objekte u koje su u karantenu smještali oboljele od kuge, tj. \"lepre\". Takva su se mjesta zvala leprozoriji. Tamo su ljudi često umirali sami i bez brige ikoga.