Uloga benediktinaca u kulturnome rastu i obnovi Europe

Neki su se kršćani odrekli materijalnog bogatstva i posvetili su se misionarskom radu. Tako su nastajale redovničke zajednice. Svaka je imala svoja pravila i svog osnivača, po kojem je najčešće dobila ime.

Do 15. st. nije postojao tiskarski stroj. Jedini način da se knjige umnože bilo je njihovim prepisivanjem. Tako su se knjige sačuvalo od propadanja i od gubitka. Da nije bilo upornih i marljivih prepisivača knjiga, danas ne bismo znali za neke knjige prije 15. stoljeća.

Kao praotac europskog redovništva, sveti Benedikt proglašen je zaštitnikom Europe. Uz njega se veže krilatica \"Ora et labora\" (\"Moli i radi\").

Srednjovjekovna kultura i umjetnost ugleda se na antičku rimsku i grčku kulturu. Tako su često prepisivane knjige grčke i rimske književnosti, a umjetnici su se divili postignućima antičke umjetnosti i kopirali ju.

U 6. stoljeću u Montecassinu sveti Benedikt osnovao je novi crkveni red nazvan po njemu benediktinci. Ovo je najstariji redovnički red u Europi.

Prema Pravilima monaha, koje je napisao sveti Benedikt, benediktinci su se trebali posvetiti molitvi i poslu od jutra do mraka.

Redovnici u samostanima nisu prepisivali samo književna djela, nego su prepisivali i knjige u kojima su bile korisne upute za obradu zemlje ili razvoj obrta. Tako su se iz samostana prenosila i nova znanja o obradi zemlje i novim umijećima.

Benediktince osniva sveti Benedikt u 6. stoljeću. Prvi benediktinski samostan osnovan je u Italiji u Monte Cassinu.

Redovnici u samostanima brinuli su često i za bolesne i siromašne. Takve ustanove uz samostane nazivale su se hospiciji. Budući da tada nije bilo bolnica, jedinu brigu siromašni i bolesni mogli su dobiti u hospicijima.

Središta pismenosti u srednjem vijeku bili su samostani, pa su tako većinu pismenog stanovništva činili redovnici, koji su se i bavili prepisivanjem knjiga, ali i njihovim pisanjem.

Ljudi su se jako bojali zaraze u srednjem vijeku i znali su da se bolesti šire s čovjeka na čovjeka. Tako su osnivali posebne objekte u koje su u karantenu smještali oboljele od kuge, tj. \"lepre\". Takva su se mjesta zvala leprozoriji. Tamo su ljudi često umirali sami i bez brige ikoga.

Sveti Benedikt napisao je \"Pravila monaha\" i tamo objasnio pravila po kojima benediktinci moraju živjeti. Glavno pravilo bilo je \"moli i radi\".

Franjevci i dominikanci nastaju u 13. stoljeću, u vrijeme kada žive njihovi osnivači sveti Franjo Asiški i sveti Dominik.

Skriptoriji su bile posebne prostorije pri samostanima u kojima su se prepisivale knjige u srednjem vijeku. U skriptorijima su se prepisivanjem bavili redovnici i svećenici.

Redovnici su pripadnici svećenstva, pa žive u samostanima. U samostanima žive braća pripadnici samo jednog reda.

Budući da su većinu pismenog i obrazovanog stanovništva u srednjem vijeku činili redovnici u samostanima i crkvama, samostani su postali središta kulture i umjetnosti, gdje su se kulturna djela čuvala, knjige prepisivale, a krile su i rijetke knjige, slike i ostala umjetnička djela.

U samostanima se najprije za obrazovanje svećenika osnivaju samostanske škole. S vremenom samostani postaju i središta obrazovanja za narod, pa se osnivaju i pučke, tj. narodne škole.